Husein Muratović, predsjednik Mjesne zajednice Jusići, prisjeća se 27. maja 1992. godine, kada je selo napadnuto i ubijeno više mještana. Na samom početku, priča, ubijene su dvije žene za čijim tijelima se i danas traga.
“Ubijena je Fata Islamović i Hata Muratović koja je bila bolesna. Ona je zapaljena. Pola tijela je bilo, pa je nestalo i to pola tijela. A ovdje, kada je bio taj sabirni centar na stanici, ovdje je bila Fata Islamović… Postoji šansa, prema izjavama nekim, da je ona tu i zapaljena“, počinje razgovor Muratović.
I on se sjeća da je napad počeo granatiranjem u jutarnjim časovima.
“Iz pravca Malešića, iz pravca Odžačine, Brdžana i Miloševića. Znači, Mjesna zajednica Jusići je bila stavljena u obruč“, govori za Detektor.
Tog dana Bošnjaci su, kaže, istjerani iz svojih kuća, a na putu prema Odžačini strijeljana je porodica Smajlović. Tada su, prema riječima Muratovića, ubijeni Lutvo, Kemo, Ramo, Husein, Ibrahim i Haris Smajlović.
“Sabirni centar je bio ovdje na ovoj stanici. ‘Drina trans’ autobusi su dolazili deset puta dnevno. Odavde su ljude vodili pješke. I žene i djecu. Vođeni su u pravcu Malešića, prema školi i sali, u dva pravca – išli su pored groblja i još jedan put prijeki je bio“, opisuje.
Među onima koji su odvedeni u Malešiće je i tada trinaestogodišnji Sadet Islamović, koga novinari zatiču pred porušenom porodičnom kućom. On se sjeća kako se sa ženama i djecom pokušao sakriti u podrum kuće koja je zapaljena, nakon čega su zarobljeni.
“Kada su nas protjerali, sve su nas odveli dolje u Malešiće u školu, svi smo išli u koloni. I žene, i ljudi, i djeca, svi. I poslije su nas autobusima razvozili. Ja sam ostao u zadnjoj turi i prevezli su nas u Memiće. Ne mogu tačno da se sjetim gdje u Memiće, tako da smo prešli u Kalesiju. Naša nas je vojska sačekala, dala nam da jedemo, smjestili nas u školu“, prisjeća se Islamović, poljoprivrednik iz Jusića koji je o onome što je doživio svjedočio i pred Državnim sudom.
U Malešićima su, prema riječima Muratovića, ubijene 33 osobe.
“Grupa od njih trideset i troje je odvojena u školi od porodica i odvedena u salu u Malešiće. Tamo je bio krizni štab gdje je komandant kriznog štaba u to vrijeme svime rukovodio. To same istrage sada govore i svjedočenja, da je to bio Pero Radić i sva ta ekipa kojoj se sudi. Poslije odvođenja, ljudi su prebačeni kamionom do mjesta Ždrijelo. Na raskršću Klisa – Kozluk – Jusići ima jedna krivina, mjesto se zove Ždrijelo“, govori Muratović.
Prema njegovim saznanjima, ubijeni su pronađeni u transportnim vrećama na “Raminom grobu“.
“To su hermetičke zatvorene vreće i u njima su ljudi odvučeni“, kaže Muratović.
Pred Sudom BiH početkom 2021. počelo je suđenje Peri Radiću i ostalim bivšim pripadnicima Vojske Republike Srpske, optuženima za napad na Jusiće u maju 1992. godine, kada su izvršena ubistva više desetina ljudi i prisilno preseljenje stanovništva bošnjačke nacionalnosti. Najveći broj ubistava počinjen je 27. maja u Jusićima i okolini, a grupa od 30-ak muškaraca odvezena je iz škole u Malešićima, a neki su pješke sprovedeni i ubijeni.
I dok još traju saslušanja svjedoka, Interpol je raspisao potjernicu za jednim od optuženih za silovanje u Jusićima.
Nepovjerenje u pravosuđe
