Ali sa 39 godina, dvije godine nakon što se prijavio, povukao se iz borbe iz zdravstvenih razloga u martu.
Njegovo smrznuto rame izazvalo je ukočenost i bol, a pridruživanje tuči je, kako je rekao, izgledalo neodgovorno, jer je moglo dovesti njegove kolege u opasnost.
To nije bilo lako donijeti. Kao bjeloruski borac koji je postao civil, Tamaševič nema pravo da radi, iznajmljuje stan ili otvara bankovni račun u Ukrajini.
Prema važećem ukrajinskom zakonu, strani borci bez boravišne dozvole imaju sedam dana da napuste Ukrajinu nakon raskida vojnog ugovora.
Nekoliko Bjelorusa se uključilo u rat protiv Rusije, nadajući se da će pad predsjednika Vladimira Putina srušiti i njegovog glavnog saveznika – bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka.
Povratak kući značio bi zatvor.
Ipak, postoji tračak nade za Tamaševića.
Ukrajinski parlament usvojio je prvo čitanje novog zakona koji će omogućiti bjeloruskim i proukrajinskim ruskim borcima da apliciraju za ukrajinske pasoše sve dok se odreknu svog prvog državljanstva. Oni će dobiti boravišne dozvole, ali nije jasno kada bi nova pravila mogla stupiti na snagu.
Tamaševič je u Ukrajinu stigao 2021. godine, nakon što je Bjelorusija pokrenula postupak protiv njega zbog njegovog učešća u masovnim protestima godinu dana ranije protiv navodne izborne krađe od strane Lukašenka.
Kako bi ostao u Ukrajini, prije osam mjeseci zatražio je azil. Ali on još čeka na odluku.
“To što sam se borio u ukrajinskoj vojsci nije važno. Razgovarao sam sa službenicima SBU (Sigurnosne službe Ukrajine) koji se direktno bave Bjelorusima, ali oni su potpuno odvojeni ogranci vlasti”, rekao je Tamashevich nedavno za Al Jazeeru, u jednom kafiću u Kijevu. „Pokušaj uticaja na moj slučaj smatrao bi se korupcijom. Ovako funkcioniše demokratija.”
Ali on se ne žali. Uspio je prikupiti nešto novca da preživi do odluke o azilu, a u međuvremenu se fokusirao na volontiranje.
Kada mu se zdravlje poboljša, mogao bi se vratiti na front.
Nejasno je koliko se Bjelorusa trenutno bori u Ukrajini, ali prema nezvaničnim podacima moglo bi biti i do 1.000 ljudi koji su izgubili živote u borbama, navodi Kyiv Independent.
Udruženje bjeloruskih veterana ukrajinskog rata, fondacija koju je u Varšavi 2023. registrovao bjeloruski aktivista Pavel Maryeuski, kaže da se većina bjeloruskih veterana trenutno nalazi u Poljskoj, zemlji koja je već decenijama dočekala Bjeloruse koji su bježali od represije.
Maryeuski, koji ima 30 godina, također je veteran.
Nakon što je napustio bjeloruski puk nakon šest mjeseci službe 2022. godine, želio je ostati u Kijevu i pomoći kao dobrovoljac. Ali ispostavilo se da je ostanak teže nego što je očekivao.
“Došao sam u migracionu službu i izbacili su me jer sam Bjelorus, a za njih sam iz zemlje agresora. Nije mi pomoglo to što sam se borio za Ukrajinu”, rekao je Maryeuski.
Preselio se u Poljsku i ubrzo shvatio da život prognanog beloruskog veterana nije nimalo ružičast. Mnogi su se borili da legalizuju svoj boravak, nađu posao ili se vrate u civilni život daleko od ukrajinskih linija fronta.
„Čovjek se može vratiti iz rata, ali rat čovjeka ne napušta tako lako. I sam sam se suočio s tim. U početku su me uplašili zvuci aviona i tramvaja u Varšavi”, rekao je.
“Psiholog je pristao da radi sa mnom besplatno, na čemu ću mu uvijek biti zahvalan. Ali oni koji ne dobiju psihološku pomoć ostaju sami sa svojim problemima. A rješenje koje pronađu obično je alkohol ili droga.”
Maryeuski je zajedno sa svojim kolegama bivšim borcima otvorio fondaciju za rješavanje zajedničkih izazova. Njegov grupni chat ima više od 100 članova koji se međusobno podržavaju i provjeravaju.
Maxim, 25, koji je želio ostati anoniman, je član.
Izbjegao je zatvorsku kaznu zbog učešća u antivladinim protestima u Bjelorusiji i preselio se u Ukrajinu 2021. godine.
Kako su bjeloruske vlasti imale njegov pasoš, on nije mogao regulisati svoj boravak u Ukrajini.
Nakon što je Rusija pokrenula potpunu invaziju krajem februara 2022., pridružio se bjeloruskoj jedinici tri dana nakon početka rata i borio se do oktobra 2022. Djelomično je odustao jer je gubitak drugova bio težak za podnošenje, rekao je.
Ali bez dokumenata nije mogao ostati u Ukrajini.
Sa kopijom pasoša i izvodom iz matične knjige rođenih u ruci, prešao je u Poljsku, gdje je – nakon višesatnih sigurnosnih provjera na granici – zatražio azil.
Prvo je tražio pomoć od prijatelja jer nije mogao legalno da radi dok je čekao odluku o azilu. Socijalna pomoć koju je primao od poljske države nije bila dovoljna da pokrije njegove troškove.
Dobio je status izbjeglice šest mjeseci kasnije, ali smatra da bi bjeloruskim veteranima trebala biti dostupna veća podrška.
„Poljska bi trebalo da stvori neku vrstu sistema podrške, ali je malo verovatno da će on biti uspostavljen osim ako se nešto veliko ne dogodi u Belorusiji“, rekao je on. “Trenutno nema pomoći, pa se morate brinuti o sebi.”
Godinu dana nakon osnivanja Udruženja bjeloruskih veterana ukrajinskog rata, Maryeuski se osjeća “napuštenim”.
Čini se da nikog nije briga za sudbinu njegovih drugova, rekao je. U protekloj godini nisu primili nijednu donaciju.
Oni finansiraju psihološku i medicinsku pomoć za veterane čipiranjem ili uz pomoć bjeloruske fondacije By-Sol.
“Aplicirali smo za sredstva kod nekoliko organizacija, ali nismo bili uspješni. Kako mi je rečeno u neformalnom razgovoru, evropske i bjeloruske nezavisne organizacije ne žele da nas finansiraju jer misle da smo borci uključeni u rat“, rekao je Maryeuski.
“Neki momci su još mladi, čak i sa 18 ili 19 godina. Pred njima je život. Moramo im pomoći.”
