Ukoliko bi bio optužen, a potom i osuđen za djelo koje mu na teret stavlja Tužilaštvo za organizovani kriminal, vlasnik Alta banke Davor Macura mogao bi da se suoči sa kaznom zatvora od dvije do 10 godina.
Krivično djelo zloupotrebe položaja odgovornog lica predviđa tri različite kazne, a najteža je ona kod koje vrijednost pribavljene imovinske koristi prelazi 1,5 miliona dinara. S obzirom na to da se Macura tereti za mnogo veći iznos – 45 milijardi dinara – tužilaštvo smatra da bi trebalo da bude sankcionisan po ovom stavu. A koji podrazumijeva kaznu od dvije do 10 godina.
Nakon što je KRIK juče objavio detalje iz naredbe o sprovođenju istrage, mnogo je jasnije kako je to Macura „iznio“ oko 380 miliona eura iz svoje banke. Ili, bolje rečeno, nije unio.
Kako se može vidjeti, najveći dio tog iznosa, odnosno oko 370 miliona eura nije ni ušlo u banku i predstavlja iznos pazara mjenjačnica njegove grupacije koji nije ni unio na račun u banci već ga je navodno zadržavao za sebe. Manji dio, oko 17 miliona eura, bio je iznijet iz trezora, tvrdi Tužilaštvo.
Propusti na oba fronta?
Međutim, ovo otkriće stavlja Narodnu banku Srbije, kao nadzorni organ, u još težu poziciju. Dokument tužilaštva tako sugeriše da je NBS zakazala ne na jednom već na dva fronta. I da je nadzor po svemu sudeći napravio propuste i u kontroli rada banke i u kontroli rada mjenjačnice, za koje je takođe nadležna NBS. Tim prije što će tužilaštvo nastojati da dokaže da je Macura gotovo sedam godina primjenjivao ovu praksu da višak novca ne usmjeri ka banci.
Kako je bilo moguće da NBS tako nešto ne primijeti ostaje da nam sama otkrije ili da to pokaže istraga. Jer, ovakvo saznanje zvuči neobično gotovo koliko i ranije spekulacije i analize da li je Macura mogao fizički da iznese iz banke 45 milijardi dinara.
Sagovornica Forbes Srbija, upoznata sa sistemom nadzora banaka, kaže da je, kao i u slučaju kontrole rada banaka, teško izvodljivo da regulatorno tijelo ne vidi ovakvo ponašanje u radu mjenjačnice. Pogotovo ne tako dugo.
Postoji li odgovornost?
Jedno od glavnih pitanja u cijelom slučaju oko stečaja Alta banke, osim efekata na finansijsko tržište i građane i privredu, jeste pitanje odgovornosti za eventualne propuste u kontroli banke i mjenjačnice.
Tim prije što se u naredbi o sprovođenju istrage guvernerka NBS i drugi nadležni navode kao lica koja će biti saslušana kao svjedoci.
Odgovor na pitanje zašto je tako, iako su na čelu institucije koja je bila direktno nadležna za nadzor, možda otkriva Zakon o Narodnoj banci Srbije.
Član 86b ovog zakona glasi:
„Narodna banka Srbije, guverner, viceguverneri i drugi zaposleni ne odgovaraju za štetu koja nastane u obavljanju poslova Narodne banke Srbije, osim ako se dokaže da nisu postupali u dobroj vjeri“.
Što sugeriše da bi se moralo dokazati da su namjerno „žmurili“ na dešavanja u Alti tokom nadzora.
Sada, kada postoji mogućnost da nadzor možda nije bio na visini zadatka na dva fronta, biće potrebni izuzetno snažni argumenti da je bilo ili nije bilo namjere.
Drugi stav istog člana zakona kaže i da oni ne mogu da budu odgovorni ni nakon prestanka vršenja funkcije.
Po ovom zakonu, nadležni iz NBS ne mogu da snose odgovornost jer je propisana samo jedna vrsta kazne i to u vezi sa davanjem izjave da li obavljaju neku drugu funkciju paralelno sa onom koju imaju u centralnoj banci ili imaju akcije, udjele ili hartije od vrijednosti onih koje nadziru.
Takođe, u pravu je dokazivanje namjere jedno od najizazovnijih pitanja.
Šta je NBS radila u ponedjeljak, utorak, srijedu i četvrtak?
Sagovornica Forbes Srbija takođe ukazuje na ono što nam je rekao i jedan bivši ugledni bankar. A to je da je situacija sa Alta bankom mogla da se na vrijeme zaustavi.
Ona smatra da do sada dostupni podaci ukazuju da je do 24. oktobra Alta banka bila i dalje stabilna banka. Zato postavlja pitanje šta je kontrola NBS radila u ponedjeljak, utorak, srijedu i četvrtak. Odnosno u danima prije odluke o oduzimanju dozvole.
Za to ističe još jednu tvrdnju: „Da je do izbora sa Altom nešto bilo loše, NBS bi morala da preduzme mere. A te mjere bi morala javno da objavi. Ako nije, onda znači da je sve bilo u redu“.
Kako kaže, realnije je pretpostaviti da je povlačenje sredstava iz banke počelo od nedelje. I dodaje da je zato NBS mogla da reaguje u narednim danima. Jedna od mjera mogla je da bude i uvođenje prinudne uprave i da se zaustavi odliv novca.
„Nikada prva mjera nije bila oduzimanje dozvole za rad i otvaranje stečaja banke“, ističe naša sagovornica.
Podaci povjerljivi
Kako je juče objavio BIRN, koji je imao uvid u rješenje o oduzimanju dozvole, „NBS je 29. oktobra – dva dana nakon što je javnost bila alarmirana o čudnim dešavanjima – u postupku „posredne kontrole“ („iz papira“, odnosno bez odlaska na teren, u samu banku) donijela rješenje po kojem ALTA banka treba da, između ostalog, „najkasnije u roku od tri radna dana po prijemu Rješenja sprovede popis gotovine u blagajni u cilju provjere usklađenosti stvarnog stanja gotovine u blagajni sa knjigovodstvenom vrijednosti“.
Ipak, već sutradan je NBS „došla do saznanja“ da je Alta banka prestala da izvršava naloge za prijenos nekih klijenata. I da je samo tokom prethodna dva dana povučeno oko 140 miliona eura u depozitima. Ocijenjeno je da će banka uskoro ostati nelikvidna i oduzeta joj je dozvola za rad.
NBS je na pitanja BIRN o kontroli rada banke odgovorila da ti podaci nose oznaku tajnosti „Povjerljivo“. A da su pitanja o stanju gotovine banke u trezoru u nadležnosti policije i tužilaštva.
Pitanje gotovine i povlačenja depozita
Sagovornica Forbes Srbija saglasna je da je nemoguće iznijeti ovoliku količinu gotovine iz trezora banke tako da tu teoriju odbacuje od samog početka. Ali, ne isključuje mogućnost da je novac transferisan ka inostranstvu. Za šta bi banka morala da ima saglasnost NBS.
Sagovornik Forbes Srbija koji je bio direktor jedne veće banke u Srbiji saglasan je sa mogućnošću koje navodi tužilaštvo, da je visoki iznos gotovine banke postojao samo na papiru odnosno da nije odgovarao stvarnom stanju u trezoru.
„Postoji mogućnost da je taj novac postojao samo u dokumentaciji odnosno da podaci iz finansijskih izvještaja nisu odgovarali stvarnom stanju u banci. Odnosno da, kada je došla kontrola, nije moglo da se dokaže gdje je taj novac koji je stajao u izvještajima. Ali, to je još nešto što treba da pokaže istraga“, kaže naš sagovornik.
Na pitanje šta je moglo da pođe po zlu, odgovara da je moguće da je iz banke transferisan veći iznos. I da je to možda pravdano kao neka pozajmica ili dokapitalizacija u inostranstvu. Dodaje da je potom ta informacija vjerovatno „procurila“. I da je došlo do neke vrste panike i povlačenja depozita drugih klijenata. Što je dovelo do ugrožavanja likvidnosti banke tokom prošle sedmice.
Sagovornica Forbes Srbija s druge strane ukazuje da visok nivo gotovine banke ne može da bude alarm kontroli. Kako objašnjava, legitimna je strategija banke da drži veću količinu gotovine u odnosu na druge. Ona ukazuje da je ključ priče u načinu kontrole rada banaka i zašto je izabrano ovo rješenje. Između ostalog indikatora kao što su njihova plaćanja i sposobnost da izvršavaju obaveze.
Kontrola mjenjačnica
Dva bitna propisa u regulaciji rada mjenjačnica jesu Odluka o uslovima i načinu obavljanja mjenjačkih poslova i Odluka o bližim uslovima i načinu vršenja kontrole mjenjačkog poslovanja.
Iz prve se vidi nekoliko odredbi koje ukazuju da je nadzor mogao da vidi šta radi svaka mjenjačnica. Ovaj propis stavlja pred ovlaštene mjenjače dužnost da višak dinarskih sredstava iznad određenog nivoa uplate na račun u banci. I da stranu valutu u najvećoj mjeri prodaju bankama.
Uplate izlaza iz blagajne moraju da se obave najkasnije narednog radnog dana i tu uplatu je morala da prati potvrda.
Svaki mjenjač ima ugovor s bankom, a on se obavezno dostavlja NBS.
Mjenjači koriste ili softver NBS ili softver banke s kojom imaju ugovor. Taj softver bilježi svaku pojedinačnu transakciju. Bilo da koristi softver centralne banke ili svoje banke, mjenjač je dužan da jednoj od njih svakodnevno dostavlja izvještaj o obavljenim mjenjačkim poslovima. Ili direktno NBS ili banka dostavlja podatke u njegovo ime.
Kako se može videti iz obrasca tog izvještaja, mjenjači su dostavljali gotovo 20 podataka. Počev od početnog stanja u blagajni do stanja u blagajni na kraju dana.
Što sugeriše da je NBS na dnevnom nivou mogla da prati šta se događa u mjenjačnicama i ko je i sa koliko novca raspolagao.
Kontrolu rada mjenjača NBS može da sprovodi posredno, preko dokumentacije koju dostavljaju ili neposredno na samim mjenjačkim mjestima.
Kako je onda moguće da neko šest godina ne prosljeđuje pazar banci odnosno zadržava novac za sebe, ostaje da saznamo od nadležnih organa.
Ivan Radak, Forbes Srbija
