Ratni put Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca koji je preminuo u pritvoru Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Scheveningenu u Nizozemskoj, „popločan” zločinima, započeo je u Hrvatskoj, u dalmatinskom zaleđu, gdje je u ljeto 1991. postao zapovjednikom Devetog korpusa Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Kninu.
U tom su području JNA i srpske paravojne snage terorizirale hrvatsko stanovništvo na obali i u zaleđu, u Cetinskoj krajini, počinile masovni pokolj u Škabrnji i Nadinu, zločine i palež u Kijevu, Vrlici, Maljkovu i drugim mjestima. Mladićeve snage granatirale su i pokušavale osvojiti Zadar, Šibenik i Sinj, a krajnji cilj Ratka Mladića bio je izbiti na more, piše Jutarnji list.
Poraz kod Šibenika
Najbliže je ostvarenju tog plana došao napadom na Šibenik u rujnu 1991. godine, kad su snage JNA došle nadomak svojega cilja, do Šibenskog mosta.
No, dalje nisu stigle – tamo ih je čekala obrana Šibenika, kojom je zapovijedao hrvatski general Rahim Ademi, bivši časnik JNA koji se priključio Hrvatskoj vojsci. On i njegove postrojbe tada su na Šibenskom mostu zaustavili srpske agresorske snage.
Ademi se za Al Jazeeru Balkans u studenome 2017. godine, povodom osuđujuće presude Mladiću, prisjetio događanja tih ratnih dana, objasnivši da je Mladićeva namjera bila presjeći Hrvatsku na tom dijelu napola, s pravcima prema Sinju i Biogradu.
U tom slučaju otvarali bi mu se novi pravci, posebno prema Splitu i južnije, te bi pad Šibenika, kako je rekao, bio pitanje obrane cijele Dalmacije. Zato obranu Šibenika smatra jednom od najvećih hrvatskih pobjeda.
Bio je to prvi vojni poraz Ratka Mladića u Hrvatskoj, a mnogi kažu da Mladić i nije bilježio drugo do poraze.
„To je bila vojska koja je bila modernizirana, s tenkovima, a u to doba mi se nismo imali čime braniti. Onda sam organizirao osvajanje vojarne u Rogoznici, gdje smo došli do teškog naoružanja i topova, i tu smo preko noći formirali topničke bitnice i postavili obranu ispred Šibenika. I tako smo obranili Šibenik, a poslije toga smo išli oko 25 kilometara iza Vodica, prema Gaćelezama se uspjeli prebaciti i s tim smo izvršili deblokadu Šibenika. To je bio njegov poraz, a ja smatram kao vojnik da je to najveća pobjeda Hrvatske vojske i prva pobjeda u Domovinskom ratu, u ratu u Šibeniku”, kaže Ademi.
Ademi je, dok je to područje bilo pod njegovim zapovjedništvom, onemogućavao Mladiću i zauzimanje brane Peruća, čijim je rušenjem kasnije prijetio. Tada je bilo ugroženo više od 50.000 ljudi.
Ademi: ‘Nisam ga upoznao, hvala Bogu’
„Bio sam tamo zapovjednik 126. brigade u Sinju i u to doba dok sam ja bio zapovjednik on se nikad nije uspio približiti Perući, a miniranje Peruće dogodilo se poslije mojega odlaska iz 126. brigade.”
Mladića, navodi, nije nikada sreo ni upoznao – „hvala Bogu”, rekao je Ademi, jer misli o njemu i kao čovjeku i kao časniku sve najgore. Gledali su se samo preko nišana, a u svakom napadu na Šibenik, ističe, „polomio je zube”.
Do 1991. nitko nije čuo za njega, a onda je počeo ostavljati krvave tragove: ‘Glumi heroja pa pobjegne‘
„Mogu reći da on nije bio nikakav vojnik. On svoje vojničke vještine ratovanja nikada nije pokazao, on je pokazao ‘hrabrost’ samo na nedužnim civilima, ubijajući civile i ljude koji su bili nenaoružani. A što se tiče bitaka, tu je uvijek bio veliki gubitnik, a njegova se osoba najbolje vidi u Škabrnji što je napravio – tamo je ubijao civile – i u Srebrenici. To je njegova najveća sramota, načinio je ratni zločin na civilima, i to ne jedan nego više. On je tu bio zapovjednik, najodgovorniji i jedino je znao da tuče po civilima, a kad je naišao na Hrvatsku vojsku, uvijek se povlačio – gdje je osjetio da su civili, nenaoružan narod, tu je poslao tenkove i činio zločine, a gdje je naišao na otpor Hrvatske vojske uvijek se povlačio, tako da je doživio poraze od Hrvatske vojske dok god je bio ovdje”, rekao je Ademi.
Ratni snimatelj i hrvatski vojnik Petar Malbaša, „ratnik naoružan kamerom”, imao je priliku uživo se uvjeriti u nabusitost i karakter Ratka Mladića. Pamti ga, kako kaže, kao čovjeka bez osjećaja.
Teror i zločini
Dogodilo se to na pregovorima 26. rujna 1991., koje je Malbaša snimao, a na koje je Mladić stigao s tri tenka i dva transportera.
„On kad je izašao iz tenka ili transportera – nisam sto posto siguran – iskočio je u uniformi s pancir-košuljom i viče ‘Pobijte sve što nije vojska!’ A, naravno, mi smo tu bili svi u civilu, jedino naše oružje bila je moja kamera, gdje najprije meni nije dao ni da snimam na početku jer je on pola sata vrijeđao kompletan tim s hrvatske strane”, prisjetio se Malbaša za Al Jazeeru Balkans.
Na tim je pregovorima, kaže, demonstrirao silu i stalno naglašavao da se bori za svoju Jugoslaviju i štiti interese JNA.
„On u jednom trenutku meni u kameru kaže – to je i zabilježeno: ‘Ja sam osobno minirao Maslenički most i branu Peruća. Vi znate da, kad ja radim nešto, da to radim učinkovito i kvalitetno i ja držim Dalmaciju u blokadi’”, ispričao je Malbaša.
