U an intervju u nedjelju sa NBC News-om, državni sekretar Sjedinjenih Država Antony Blinken ispitan je o nedavnoj izjavi predsjednika Joea Bidena prijetnja da zadrži ofanzivno oružje od Izraela u slučaju sveopšteg napada na Rafah, grad u južnom pojasu Gaze u kojem se skriva više od 1,4 Palestinca.
Kada pitao je anketar šta je tačno Bajdenova "crvena linija" i "šta bi ga navelo da kaže: 'Sada zadržavam oružje'", Blinken je odgovorio: "Vidi, mi ne govorimo o crvenim linijama kada je Izrael u pitanju."
Ovo je, u najmanju ruku, bila zanimljiva izjava od tada Bajden sam je pričao o crvene linije kada je Izrael u pitanju. Tokom an intervju sa CNN-om prošle nedelje, predsednik je postavio najnoviju crvenu liniju sa karakterističnom elokvencijom: „Jasno sam stavio do znanja da ako oni (Izraelci) odu u Rafu – još uvek nisu otišli u Rafu – ako odu u Rafu, ja ne isporučujem oružje koje se historijski koristilo za obračun s Rafom, za rješavanje gradova – koji se bave tim problemom.”
Jasno, zaista.
Jasnoća je, ispostavilo se, bila i tobožnji cilj Blinkenove NBC intervencije – i, nakon što je najavila „Da budem jasan“, sekretar je nastavio da objašnjava da „ono što je predsednik rekao je da ako Izrael krene u veliku vojnu operaciju u Rafi, u tom slučaju, postoje određeni sistemi koje nećemo pružiti Izraelu, a koji bi pomogli u tom naporu.”
Drugim riječima, možda, crvena linija.
Ali dok se čini da čak ni američka vlada ne zna kakva je linija američke vlade prema Rafi, čini se da su zvaničnici prilično ujednačeno posvećeni ignoriranju činjenice da je Izrael odavno diriguje „velika vojna operacija“ u gradu – baš kao što se radi u ostatku pojasa Gaze od 7. oktobra.
Na kraju krajeva, ne postoji takva stvar kao što je selektivnost genocid. A ideja da je Rafah na neki način bio pošteđen proteklih sedam i više mjeseci neprekidnog pokolja koje podržavaju SAD je očigledno smiješna.
Zvanično, izraelski rat je ubio više od 35.000 Palestinaca, iako je pravi broj mrtvih bez sumnje daleko veći s obzirom na broj leševa zakopanih ispod ruševina i na drugi način nestalih. Iznenadna zabrinutost Sjedinjenih Država za civile u Rafi – od kojih su mnogi bili prisiljeni pobjeći u grad iz drugih dijelova Gaze – postavlja očigledno pitanje zašto palestinski civili nisu bili crvena linija od samog početka.
Podsjetimo da je američki Kongres odobrio 26 milijardi dolara u dodatnoj ratnoj pomoći Izraelu tek prošlog mjeseca, odnosno više od pola godine nakon genocida. Naravno, ovaj novac je odobren povrh milijardi dolara koje SAD već šalju zemlji na godišnjem nivou.
Kada je 8. maja američki ministar odbrane Lloyd Austin potvrđeno da je Bidenova administracija pauzirala isporuku Izraelu od 3.500 bombi zbog zabrinutosti zbog ofanzive na Rafah, pobrinuo se da precizira da pauza neće uticati na 26 milijardi dolara. A nedavni izvještaj Stejt departmenta otvorio je put za tekući transfer oružja u Izrael uprkos tome smatrajući to vjerovatnim da je oružje koje je isporučilo SAD korišćeno na način koji nije u skladu sa međunarodnim pravom.
Toliko o crvenim linijama – ili o ideji da je Bajden na neki način oštar prema Izraelu.
Sa svoje strane, američki ambasador u Izraelu, Jack Lew, jeste naglašeno da je samo jedna pošiljka "jednog kompleta municije" obustavljena, a "sve ostalo nastavlja da teče" - što je pokazatelj, rekao je, da se ništa nije "fundamentalno promijenilo u odnosu" između SAD-a i Izraela.
Nadalje, napomenuo je ambasador, izraelska vojska još uvijek nije započela bilo kakvu vrstu ponašanja u Rafi koja bi bila potrebna da izazove protivljenje Sjedinjenih Država – koje i dalje insistiraju na tome da je izraelska operacija u gradu i oko njega „ograničene“ prirode uprkos svemu način krvavih dokaza koji govore suprotno. Times of Israel citira Lewa koji je primijetio da operacija Rafa do sada nije “prešla u područje u kojem se nalaze naše nesuglasice. Nadam se da nećemo završiti sa pravim nesuglasicama.”
Ali ako se slažete da je genocid generalno u osnovi u redu, oko čega još preostaje da se ne slažete? Sad kad bi se američki zvaničnici mogli složiti šta je zvanična politika.
U čast aktualnog spektakla u Washingtonu, novinska stranica Axios ima kompajlirano predvidljivo kratka "istorija američkih predsjednika koji povlače crvene linije s Izraelom", u kojoj su navedena tačno tri šefa američkih država osim Bidena. Jedan od njih je Ronald Reagan, koji je 1981. odložio dvije pošiljke borbenih aviona F-16 Izraelcima – i čija bi vlastita administracija postajala sve više podijeljena oko izraelske politike.
Sljedeće godine, nakon što je očito protumačio mješovite američke signale kao zeleno svjetlo, Izrael izvršio invaziju na Liban sa pomoć američkog oružja, poklavši desetine hiljada Libanaca i Palestinaca. Samo tri dana u septembru 1982. izraelska vojska je nadgledala Masakr u Sabri i Šatili do nekoliko hiljada civila i izbjeglica izvan glavnog grada Libana, Bejruta.
Šta je to bilo sa "crtanjem crvenih linija"?
Premotajte naprijed više od četiri decenije, a američko-izraelski odnos ostaje poseban kao i uvijek – čak i dok kontradiktorna retorika i dalje izbija iz američkog političkog establišmenta. Konačno, sva konfuzija oko toga da li postoji crvena linija u Rafi služi da odvrati pažnju od stvarnosti da su SAD u potpunosti uključene u genocid, bez obzira na povremene zvukove o vladavini u izraelskim ekscesima.
U međuvremenu, iluzija da je došlo do neke vrste smislenog razmimoilaženja između SAD-a i njihovog izraelskog partnera u zločinu je potkrijepljena sugestijama desnice u obje zemlje da su Bajden i Hamas beznadežno zaljubljeni jedno u drugo – što samo čini medvjeđu uslugu što se Biden & Co čini nešto manje genocidnim.
I dok se u Vašingtonu nastavljaju sukobljeni razgovori, Izrael nastavlja da ubija.
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.
