Sportski tereni, televizijske emisije i političke tribine platforme su koje negatori genocida u Srebrenici koriste kako bi kreirali narativ da su hiljade dokaza i stotine presuda međunarodnih i domaćih sudova laž. Nasuprot toj propagandi stoje nauka i pravo, dok žrtve i akademska zajednica postavljaju pitanje zašto pravosuđe u Bosni i Hercegovini, uprkos postojećim zakonskim mehanizmima, ne sankcioniše negatore.
Samo dvije presude, a desetine odbačenih krivičnih prijava epilog su petogodišnjeg rada Državnog tužilaštva na predmetima negiranja genocida. Murali, spomen-ploče, pjesme i glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca, institucionalno, pa i kroz obrazovni program, dominiraju u RS-a i Srbiji.
Institucionalni odgovor pravosuđa
Istraživač na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti Univerziteta u Sarajevu Ermin Kuka ističe da međunarodni i domaći sudovi nisu presudili samo počiniocima, već i ideologiji koja je stajala iza zločina.
„Međunarodni i domaći sudovi nisu samo presudili zločince, dakle oni su presudili ideologiji koja je zapravo stajala i za izvršenje tih zločina. Moramo biti svjesni te činjenice i to je naš temeljni i ključni odgovor svim onima koji negiraju“, kazao je Kuka.
Odgovornost međunarodne zajednice
Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti Univerziteta u Sarajevu Muamer Džananović navodi da je za žrtve posebno problematično kada se politički akteri nakon obilježavanja godišnjica genocida ponovo vraćaju saradnji s njegovim negatorima.
„Danas će ovdje biti puno međunarodnih predstavnika, puno ambasadora, puno najznačajnijih političkih predstavnika u našoj državi. Za mene je ironično i nije pošteno prema žrtvama genocida, prema porodicama žrtava, da 11. jula budete u Srebrenici, a da 12. jula, narednih dana i mjeseci sjedite za istim stolom sa negatorom genocida“, izjavio je Džananović.
Moralna je to odgovornost međunarodnih aktera, koji su mogli, a nisu spriječili genocid – stav je struke, uz poruku da izgradnja života u Srebrenici je i obaveza koju su preuzeli potpisnici Rezolucije UN-a o Srebrenici.
„Zagovara se da Evropska unija kroz poseban fond i ona solidarno doprinosi otklanjanju posljedica genocida u Srebrenici, i spomenuli smo naravno jednu komparaciju šta bi bilo s narodom Ukrajine da nije evropske solidarnosti“, istakao je akademik Mirko Pejanović.
Slabi pravosudni bilans
Dvije u prošloj, a nijedna optužnica za ratne zločine u Srebrenici u ovoj godini alarm su za pravosuđe BiH, koje, nakon što su međunarodni sudovi osudili glavne arhitekte genocida, egzekutore i 31 godinu nakon genocida nije stavilo na pravosudnu klupu. A njih je na slobodi ili pod zaštitom Srbije više od hiljadu i po.
„Genocid u Srebrenici je dokumentovan na najvišem nivou u historiji čovječanstva. U postupcima protiv najznačajnijih političko-vojnih dužnosnika samoproglašene Republike Srpske prezentirano je toliko dokaznog materijala da je pravosuđe Bosne i Hercegovine trebalo do sada procesuirati stotine drugih počinilaca“, naglasio je Džananović.
Negiranje kao završna faza
Genocid nije izoliran zločin već kulminacija agresije na Bosnu i Hercegovinu, a presude, svjedočenja, sudski arhivi i nauka alat su za zaustavljanje posljednje faze genocida – negiranje i parahistoriju koju propagiraju negatori.
Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.
Datum i vrijeme objave: 03.07.2026 – 20:49 sati
