Fond je prošle godine pratio 27 predmeta za ratne zločine u Višem i Apelacionom sudu u Beogradu, te su evidentirali da je od 107 zakazanih ročišta, održano svega 66. Najčešći razlozi odlaganja bili su nepojavljivanje optuženih, branilaca i svjedoka, kao i proceduralni zahtjevi odbrane.
Tokom godine, srbijansko Javno tužilaštvo za ratne zločine podiglo je pet optužnica protiv pet osoba, od kojih su četiri potvrđene, a sve su proizašle iz samostalnih istraga Tužilaštva.
Viši sud je, kako se navodi u izvještaju, donio osam prvostepenih presuda, uključujući jednu na osnovu sporazuma o priznanju krivice, dok je Apelacioni sud donio šest odluka po žalbama. Pravosnažno su okončana četiri predmeta, a jedan je obustavljen zbog procesne nesposobnosti optuženog. Novak Stjepanović, pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora zbog zločina u Bratuncu nije se odazvao na izdržavanje kazne.
Iz Fonda upozoravaju da je rad pravosuđa tokom prošle godine obilježen sve izraženijim političkim pritiscima, odsustvom glavnog tužioca za ratne zločine što je umanjilo efikasnost i transparentnost rada Tužilaštva, kao i smanjenim prostorom za javne rasprave i stručne debate o izmjenama i dopunama zakonskih rješenja koja utiču ne samo na krivično procesuiranje, već i na pravosuđe u cjelini.
“Suđenja za ratne zločine i dalje se odvijaju u atmosferi poricanja i relativizacije zločina počinjenih tokom oružanih sukoba. Državni funkcioneri, političari i režimu bliski novinari aktivno učestvuju u oblikovanju narativa koji podriva sudski utvrđene činjenice i marginalizuje žrtve“, navode iz Fonda.
Neefikasan rad Tužilaštva
Tužilaštvo za ratne zločine i Posebni odjel za ratne zločine pri Višem sudu u Beogradu. Foto: BIRN
U izvještaju Fond se, između ostalog, osvrnuo na neefikasan rad Javnog tužilaštva za ratne zločine, te je navedeno da su sve do sada podignute optužnice odnosile isključivo na pripadnost grupi, dok je izostalo optuženje za organizovanje grupe za koje je zaprijećena minimalna kazna od pet godina zatvora.
“Takva praksa može ukazivati na nedostatak dokaza za krivično delo koje podrazumijeva konkretan doprinos izvršenju zločina unutar grupe. Kod takvog oblika odgovornosti potrebno je dokazati da je okrivljeni pripadao grupi, da je znao šta je grupa radila, odnosno da je svjesno i dobrovoljno bio dio grupe koja je činila ratne zločine, ali ne i njegove konkretne radnje“, navodi se u izvještaju.
Također se dodaje da istovremeno takva praksa može ukazivati i na nespremnost Tužilaštva da ide dalje od lakše dokazivog oblika krivične odgovornosti, za koji je propisana minimalna kazna jedne godina zatvora, u kom rasponu su se kretale i izrečene kazne.
Posebno su se osvrnuli na nedostatak glavnog tužioca, čiji postupak za izbor nije dovršen ni 2025. godine, uprkos tome što je konkurs formalno napredovao do završne faze.
Sredinom maja 2025. godine, prema Fondu, vršiocu funkcije glavnog javnog tužioca istekao je jednogodišnji mandat, nakon čega u ovom Tužilaštvu postoji samo rukovodilac odjeljenja određen godišnjim rasporedom poslova tužilaštva.
Takav ishod, kako pojašnjavaju, nije posljedica jednog izolovanog propusta, već kombinacije proceduralnih odlaganja, ponašanja učesnika u postupku i dubokih institucionalnih problema unutar Visokog savjeta tužilaštva (VST), koji su zajedno doveli do faktičke blokade izbora javnih tužilaca. Dodatni razlog leži i u unutrašnjoj blokadi samog VST-a.
Prekomjerna anonimizacija optužnica
Milenko Živanović. Foto: ICTY
Prema izvještaju, Javno tužilaštvo za ratne zločine je i u 2025. godini nastavilo sa praksom prekomjerne i neosnovane anonimizacije optužnica, što značajno otežava nadzor javnosti nad procesuiranjem ratnih zločina.
“Umjesto da javnosti učini dostupnim kompletan tekst optužnice, uz uklanjanje podataka koji mogu ugroziti privatnost učesnika u postupku, JTRZ objavljuje optužnice u takvom obliku da ih je teško čitati i razumjeti”, navodi Fond.
Po njima, naročito je kontradiktorno postupanje Tužilaštva u anonimizaciji imena optuženih, budući da su ti podaci javno dostupni na sajtu Tužilaštva u okviru rasporeda suđenja, koji se objavljuje na mjesečnom nivou.
“Štaviše, JTRZ vrši anonimizaciju optužnica ustupljenih iz BiH, koje su sa imenima optuženih javno objavljene na pravosudnim portalima i u medijima u BiH”, ukazuje se u izvještaju, kao i da su optužnice javno dostupne tek mjesecima nakon potvrđivanja.
Tužilaštvo je tokom prošle godine, kako je istaknuto, nastavilo sa praksom šturog i selektivnog informisanja isključivo putem svog sajta, dok je u potpunosti izostala komunikacija sa medijima.
Tužilaštvo je, prema Fondu, napravilo propuste i u radu sa svjedocima, jer je u 2025. godini odloženo 12 ročišta zbog nedolaska svjedoka, a kao jedan od razloga navode nedovoljna komunikaciju Tužilaštva sa svjedocima. U više predmeta primijećena je, između ostalog, praksa ispitivanja svjedoka koji nemaju neposredna saznanja o relevantnim događajima, a do toga prema Fondu najčešće dolazi usljed neuređivanja optužnica preuzetih iz BiH i odsustva detaljnije analize ustupljenih dokaza.
“U predmetima u kojima nije moguće obezbijediti prisustvo okrivljenog, Tužilaštvu je otežan i pristup dokazima i svjedocima pa često pribjegava ispitivanju lica čiji iskazi imaju ograničenu dokaznu vrijednost, što dovodi do bespotrebnog odugovlačenja postupaka i narušava kredibilitet postupka”, navodi se.
Fond je ukazao i na nedostatak procesuiranja visokorangiranih počinilaca, obzirom da su sve potvrđene optužnice iz izvještajnog perioda podignute protiv osoba bez ikakvog čina i niskorangiranih pripadnika oružanih formacija.
Tokom 2025. godine pred Višim i Apelacionim sudom u Beogradu vođeno je pet postupaka protiv visokorangiranih počinilaca po optužnicama koje se podignute prethodnih godina.
Predmete protiv Branka Basare, za zločine u Sanskom Mostu i Rajka Kušića zbog zločina u Rogatici. u kojima su okrivljeni visokorangirani pripadnici Vojske Republike Srpske, domaćem pravosuđu ustupilo je pravosuđe BiH i nisu rezultat istrage srbijanskog Tužilaštva.
Iako je Tužilaštvo za ratne zločine optužilo visokorangiranog oficira, nekadašnjeg komandanta Drinskog korpusa VRS-a Milenka Živanovića, kako navode iz Fonda, “način na koji je to učinilo ukazuje prije na nastojanje da ga zaštiti nego da ga zaista procesuira”. Optužnica je, kako pojašnjavaju podignuta 29. decembra 2021. godine, odnosno svega dvije sedmice nakon što je Tužilaštvo BiH optužilo Živanovića, uprkos tome što je srbijansko Tužilaštvo znalo da se u BiH protiv njega već vodi istraga.
“Takvo odsustvo koordinacije dva tužilaštva je posebno je uočljivo kada je reč o zločinima počinjenim u Srebrenici”, zaključeno je u izvještaju.
Suđenje u odsustvu izuzetak, a ne pravilo
Višnja Aćimović Foto: Interpol
Fond je analizirao i pitanje regionalne saradnje koja postoji sa institucijama BiH, ali je ocijenio da nije na zadovoljavajućem nivou, dok saradnja sa Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske (DORH) “gotovo je nepostojeća i u velikoj meri određena političkim odnosima”. Također su istakli da tužilaštva u BiH i Srbiji tokom prošle godine nisu sprovodili zajedničke istrage.
Naveli su i da trebalo bi izbjegavati suđenje u odsustvu u postupcima za ratne zločine, odnosno pribjegavati mu samo u izuzetnim i jasno obrazloženim slučajevima, dok prioritet treba dati rješavanju takvih predmeta putem regionalne saradnje.
Tokom 2025. godine pred Višim sudom u Beogradu vođena su četiri postupka u odsustvu optuženih, dok se jedan predmet nalazi pred Apelacionim sudom.
“Posebno zabrinjava tendencija da suđenja u odsustvu, umesto da budu izuzetak, postanu pravilo. To ukazuje na slabosti regionalne saradnje i nedostatak efikasnih mehanizama za obezbeđivanje prisustva okrivljenih, poput izručenja ili preuzimanja predmeta. U takvom kontekstu, postoji rizik da ovi postupci ostanu lišeni stvarne delotvornosti, stvarajući tek privid institucionalne efikasnosti bez stvarnih rezultata”, stoji u izvještaju.
Dodatni problem, kako navodi Fond, predstavlja selektivnost u postupanju, jer se po pravilu radi o procesima za zločine počinjene nad Srbima, što može narušiti povjerenje javnosti u nepristrasnost i nezavisnost pravosuđa.
Jedan od problema na koji izvještaj upućuje jeste i odugovlačenje sudskih postupaka. Analiza pojedinačnih predmeta, prema Fondu, pokazuje da se odugovlačenje postupaka ne može pripisati isključivo složenosti predmeta, već je ono često posljedica institucionalnih propusta, neefikasnog upravljanja postupkom i nedostatka profesionalne pažnje suda i drugih procesnih aktera.
Dugotrajnost postupaka, kako se navodi u izvještaju, tokom 2025. godine dodatno je bila izražena u predmetima u kojima sud nije uspio da obezbijedi kontinuitet glavnog pretresa.
U predmetima protiv Nedeljka Milidragovića i ostalih za zločine u Srebrenici, Višnje Aćimović za zločine u Vlasenici, te Daneta Bajića i Miodraga Kneževića za zločine i na području Prijedora zabilježen je izuzetno mali broj održanih ročišta, česta odlaganja i višemesečni periodi potpune procesne neaktivnosti.
“Posebno zabrinjava činjenica da se u predmetu Srebrenica, gotovo devet godina od početka suđenja, postupak i dalje nalazi u fazi izvođenja dokaza, bez jasnih naznaka skorog okončanja, dok tokom cele 2025. godine nije ispitan nijedan svedok”, navode iz Fonda.
Neefikasan rad suda
Apelacioni sud u Beogradu. Foto: BIRN
U izvještaju su skrenuli pažnju na nepoštivanje suda od strane optuženih i branilaca, propuste suda da odredi mjere za obezbjeđivanje prisustva optuženog, nepravične kazne i pogrešnu primjenu olakšavajućih okolnosti, kao i nedosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva.
Da prvostepeni sud pridaje neprimjeren značaj olakšavajućim okolnostima, a istovremeno ne posvećuje dovoljnu pažnju otežavajućim okolnostima, prema Fondu, potvrđuje i činjenica da je Apelacioni sud tokom 2025. u čak tri od četiri donijete presude preinačilo prvostepenu u dijelu koji se odnosi na visinu kazne.
Apelacioni sud je u predmetu za zločine u Jajcu preinačio prvostepenu presudu visini kazne prema Jovi Jandrića, koji je prvobitno bio osuđen na 13 godina, ali mu je u konačnici izrečeno 15 godina zatvora, što je ujedno i najviša kazna izrečena tokom prethodne godine. Apelacioni sud je ukinuo dio presude kojim je Slobodanu Pekez u istom predmetu osuđen na 10 godina i postupak je vraćen na ponovno suđenje Višem sudu u Beogradu.
Novaku Stjepanoviću je zbog zločina u Bratuncu prvostepeno je izrečena kazna od deset godina, da bi u drugostepenom postupku bila povećana na 13 godina zatvora. U njegovom predmetu je ukazano na problem neodređivanja mjere za obezbjeđivanje prisustva optuženog.
“Stjepanović se, međutim, nije odazvao na izdržavanje kazne. Prema informacijama do kojih su došli novinari BIRN-a, on je napustio Srbiju i otišao u Ukrajinu, gde se priključio Oružanim snagama Rusije, iako je takvo ponašanje izričito zabranjeno domaćim zakonodavstvom”, stoji u izvještaju.
Beogradski Apelacioni sud je povećao sa devet na 12 godina zatvora kaznu i Danku Vladičiću za zločine na području Foče.
U 2025. godini nastavljena je praksa, kako se navodi, neodlučivanja o imovinskopravnim zahtjevima oštećenih u okviru krivičnog postupka, uprkos smjernicama Vrhovnog kasacionog suda iz 2019. godine kojima je sudovima ukazano na obavezu da se pitanje naknade, naročito nematerijalne štete, rješava u okviru samog krivičnog postupka.
“Posebno zabrinjava činjenica da praksa nije promenjena ni u predmetima koji uključuju seksualno nasilje, gde je to posebno važno”, navodi se.
Iz Fonda su istakli da društveno-politički kontekst u Srbiji tokom 2025. godine i dalje je obilježen poricanjem i relativizacijom zločina počinjenih tokom oružanih sukoba 1990-ih, javnim uvažavanjem lica osuđenih i osumnjičenih za ratne zločine, ali i pojačanim pritiscima na pravosuđe i porukama koje doprinose normalizaciji nekažnjivosti.
Tokom 2025. godine, kako navode iz Fonda, mediji su o suđenjima za ratne zločine pred Višim sudom u Beogradu izvještavali rijetko i selektivno, nekima je posvećivana nesrazmjerno velika pažnja zbog nacionalnih i političkih konotacija, dok je većina drugih postupaka ostala na margini medijskog interesovanja, bez kontinuiranog i analitičkog praćenja.
Također se dodaje kako posebno zabrinjava to što se prostor daje uglavnom slučajevima koji se mogu uklopiti u etnonacionalistički narativ, dok se suđenja za zločine nad nesrpskim civilima ignorišu.
“Takav pristup podstiče selektivno i senzacionalističko oblikovanje javnog govora o ratnim zločinima, umesto doslednog izveštavanja zasnovanog na činjenicama, pravnosnažnim presudama i javnom interesu”, zaključuje se u izvještaju.
Datum i vrijeme objave: 07.05.2026 – 09:54 sati
