Prošle su skoro 24 godine od jedne od najstrašnijih leskovačkih noći, noći koja je za manje od pola sata zauvek promenila sudbine nekoliko porodica, ostavivši za sobom prazne kuće, ugašene živote i decu koja su preko noći ostala bez roditelja. te večeri, Dragan Čedić ubio je sedam ljudi i ranio četirii kuća u kojoj je sve počelo, kuća u kojoj je, prema brojnim svjedočenjima, njegova supruga Biljana Čedić godinama trpila nasilje, Danas gotovo ništa od njih ne stoji, dok u njemu živi samo jedna osoba.
Otac ubice Tomislav Čedić, koji je nakon zločina i samoubistva sina ostao sa suprugom u kući u kojoj je sve počelo i tamo odgajao kćer Biljanu i Dragana, a sada, kako je rekao, više nema ko da izađe iz kuće koja je opstala duže nego što bi svaki dom trebao, a prema njegovim riječima i dalje postoji ista, nepromijenjena potreba. brani svog sina i objasni ono što se mnogima ne može objasniti.
– Biljana je ovde živela, ja sam je čuvao kao svoje dete. Nije Čeda kriv, ali sva trojica su mu, sve su mu iscijedili. Jurila su ga tri muškarca, dva svastike i žena. Kada su ga upotrebili, iscedili su ga kao krpu i pobegli, uzeli su mu 12.000 maraka i ukrali mu dijete iz škole. Primjenjuje se i ako otete svoje dijete. Pronađen je u Beogradu. Na kraju se plavokosa žena iz Centra za socijalni rad sažalila, rekla da je videla da je Čeda zlatni dečko, da je bila u pravu i rekla mu je da je dijete na dječijoj klinici, da je na operacijijer je lopatica izašla tokom porođaja. Ona je operisana bez njegovog znanja, a papir za operaciju moraju da potpišu oba roditelja – rekao je za Telegraf.rs Tomislav Čedić.
Govoreći kroz suze o zločinu koji mu je obilježio život, Tomislav Čedić u prvi plan stavlja samo sina i unuka koji su odrasli bez roditelja, dok po njegovim riječima gotovo da nema mjesta za one čiji su životi te noći ugašeni, kao da se bol dijeli na onu koja je njegova i na onu koja mu uprkos svemu ostaje negdje izvan vidokruga.
– Vidiš kako je kuća prazna, kome da je ostavim? Imam ćerku, Bog mi je dao ćerku. Imam dvije unuke. Ali Mislio sam da će moj sin i unuci ostati tamo – dodao je, ističući da je Biljana napustila njegovog sina i započela vezu sa Nenadom Lukićem, koji je takođe ubijen.
S druge strane ove priče je porodica koja je iste noći izgubila gotovo sve, porodica koja o istim događajima priča s gorčinom u srcu.
‘, backScript: ‘https://cdn2.midas-network.com/Scripts/midasWidget-25-1099-11898.js’ } googletag.cmd.push(function(){function e
Biljanin brat Đorđe, jedini preživeo te krvave noći, nakon što mu je otac preminuo, govori za Telegraf.rs sa sasvim drugog mesta, gde nema potrebe za pravdanjem, već za istinom o onome što se godinama dešavalo iza zatvorenih vrata. Đorđe Ristić je istakao da je verzija koja godinama prolazi kroz javnost daleko od onoga što se zaista dogodilo i da odnos Biljane i Nenada Lukića nikada nije bio onakav kakav se predstavlja.
– Naravno da će braniti sina. U redu je da brani sina, neka ga brani, ali nema dokaza. Pročitao sam sve. Ne kontaktiram s njima, ne zanima me ta porodica. Dragan Čedić je više puta prijavljen zbog nasilja. Dao je novac radnicima Centra za socijalni rad da saznaju gdje se Bilja nalazi. Znam gde je bila, gde smo je sakrili i gde sam joj doneo hranu, da ne mora više da trpi ovo maltretiranje – rekao je Đorđe za Telegraf.rs.
Prema njegovim riječima, ne postoji mogućnost da se ovo masovno ubistvo ublaži ili objasni, već samo da se ispriča i čuje priča o ženi koja je, kako je rekao, pokušavala da se spasi, tražeći izlaz iz nasilja koje je, prema njegovim tvrdnjama, trajalo godinama. Kako je rekao, Biljana je sa Lukićem išla u školu i imala njegov broj telefona. Okrenula se prema njemu kada je osjetila da nema kome drugom da se obrati.
– Nije znala kome da se obrati, nije htela da se obrati tetkama. Bila je dobra s njim. Imao je devojku u to vreme, to što su bili bliski je glupost. Čak je uzela nešto novca od Čedića. Nije ni imala novca, nije joj dao. U to vrijeme se švercao iz Bugarske i imao je markice. Uzela je, slažem se da je istina, uzela je novac, ali je morala da pobegne, nije mogla drugačije – dodao je.
Prema njegovim riječima, trenutak kada je Dragan Čedić saznao gdje se Biljana krije sa kćerkom bio je trenutak kada je sve nepovratno puklo, trenutak koji je, smatra, odredio dalji tok događaja i doveo do jezivog zločina koji mu je zauvijek odnio tri sestre i majku.
– Biljanina ćerka je trebalo da bude operisana, a moj otac joj je zakazao operaciju na VMA jer je tamo imao prijatelja. Biljana se skrivala u jednom mestu u blizini Beograda, tamo je bila godinama. Moja ćerka je operisana i prošlo je oko nedelju dana, trebalo je da provede još nedelju dana i da se vrati na mesto gde smo je sakrili. Kako je tada rekla mom ocu, vrata su se otvorila i Čedić je bio tamo. Bila je u šoku. Otac je saznao ko je uzeo novac da bi saznao gde je Biljana. Na kraju nije uradio ništa, možda nije hteo jer su bile žene, ali je samo hteo da ih pita: “Kako vas nije sramota da otkrijete tako nešto, vi ste žene“. Da nije bilo toga, on je nikada ne bi pronašaokako ga pronaći u Beogradu? Ali pare su date i neko je pevao, da li iz Leskovca ili Beograda, ne znam, ali moj otac je znao. U Centru za socijalni rad su znali da je Biljanina ćerka u bolnici jer je to prijavila – rekao je Đorđe.
Da se taj susret nije dogodio, smatra on, Biljana i njena kćerka bi nastavile život daleko od Čedića, na mjestu gdje su bile skrivene i gdje su, kako je rekao, imale priliku za novi početak, bez straha koji ih je godinama pratio.
– Kada se vratila, svi su seli za sto, počela je da priča kako je sve u redu, da se promenio. Ona je htela razvod, on niježelio je da dijete bude malo s njim, malo s njom. I ovako se završilo – rekao je Đorđe.
Dok ove dvije porodice i danas žive sa svojim verzijama istine, sa sjećanjima, ranama koje nikada neće zacijeliti i pitanjima na koja nema odgovora, jedno ostaje nepromijenjeno – sistem koji je trebao reagovati nije.
Čedićev otac tvrdi da nije bilo reakcije kada je dijete “oteto”, a ne da je nesrećna žena pobjegla da spasi sebe i djevojčicu, dok Biljanin brat tvrdi da je bila odsutna mnogo ranije, u godinama kada je bilo prijava, kada je bilo upozorenja, kada je bilo prilike da se spriječi ono što će uslijediti.
Na kraju, ostaje činjenica koja se ne može ublažiti niti promijeniti, koliko god vremena prošlo. Dragan Čedić je sa automatskom puškom ušao u auto, išao od kuće do kuće i ubio sedam ljudi, a niko ga nije zaustavio.
Podsjetimo, Dragan Čedić je 27. jula 2002. godine, naoružan automatskom puškom, sjeo u bijeli “wartburg” i prvo se odvezao do bilijar kluba “Sedam”, gdje je ubio Biljaninog prijatelja Nenada Lukića i ranio vlasnika lokala Slavoljuba Kržalića. Zatim se uputio u kuću u kojoj mu je bila bivša supruga.
U toj kući je ubio bivšu suprugu Biljanu Čedić, njene dve sestre Ivanu Kalčić i Jelenu Zdravković, Jeleninog supruga Bobana Zdravkovića i Biljaninu komšinicu i prijateljicu Jelenu Zlatković. On je ranio drugu Biljaninu prijateljicu, Maju Bojković.
Njegova namera da oduzme živote nije tu završila, te je otišao u kuću porodice Ristić i tamo ubio Biljaninu tetku Biserku Ristić, a ranio njenu svekrvu Blagoja i brata Đorđa.
Dragan Čedić se potom automobilom odvezao u rejon sela Donja Jajina, gde je izvršio samoubistvo. Njegovo tijelo pronađeno je više od mjesec dana kasnije, a pored njega je bilo oružje kojim je počinio masovno ubistvo, kao i oproštajno pismo. Možete pročitati više o tome ovdje.
(Telegraf.rs)
