Korisnici i programeri umjetne inteligencije sada mogu mjeriti količinu električne energije koju različiti modeli umjetne inteligencije troše za dovršavanje zadataka pomoću softvera otvorenog koda i online ljestvice najboljih rezultata razvijene na Sveučilištu Michigan. Tvrtke mogu preuzeti softver za procjenu privatnih modela koji se pokreću na privatnom hardveru. Javno dostupni podaci https://ml.energy/leaderboard/ otkrivaju kako se potrošnja energije AI-a mijenja ovisno o dizajnu i implementaciji modela.

Jae-Won Chung, Ruofan Wu, Jeff J. Ma, Mosharaf Chowdhury
Istraživači su mjerili potrošnju energije u nekoliko različitih zadataka, uključujući chat, generiranje videa i slika, rješavanje problema i kodiranje. Od zadatka do zadatka energetske potrebe modela mogu varirati i do 300 puta, otkrivaju istraživači koji su svoj softver predstavili na konferenciji Neural Information Processing Systems (NeurIPS).
Trening moždanih organoida
Istraživači Kalifornijskog sveučilišta u Santa Cruzu (UCSC) naučili su laboratorijski uzgojene moždane organoide rješavati klasični inženjerski problem “obrnutog njihala“ (cart-pole), balansirajući virtualnu motku na kolicima. S organoidima od mišjih matičnih stanica istraživači su komunicirali uz pomoć električnih signala. Primjenom učenja potkrepljenjem uspjeli su poboljšati performanse s nasumičnih 4,5 % na stopu od 46 %.

UCSC
Demonstracija ciljanog učenja u organoidima, objavljena u časopisu Cell Reports, otkriva kako se informacije prenose u mozgu složenih organizama putem električnih impulsa neurona na način koji će im omogućiti da nauče kako bi bili bolji u zadacima. Razumijevanje načina funkcioniranja i prilagodbe složenih neuronskih krugova, kažu, pomoći će nam da shvatimo kako neurološka stanja poput Alzheimerove bolesti, demencije, moždanog udara, potresa mozga, autizma, shizofrenije, Parkinsonove bolesti, disleksije i ADHD-a mijenjaju i slabe sposobnost mozga za učenje.
Zaštita dronova od kibernetičkih prijetnji
Istraživači Sveučilišta u Adelaideu razvijaju sustav za zaštitu dronova od sve sofisticiranijih kibernetičkih prijetnji. Nova studija tamošnjeg Centra za istraživanje industrijske umjetne inteligencije, objavljena u časopisu Computers & Industrial Engineering, otvara put sigurnijim i otpornijim bespilotnim zračnim sustavima, otpornijim na hakiranje, prekid signala i zlonamjerni softver.

Tom Scully, Mark Robson, Mohanad Sarhan, Nour Moustafa, Javaan Chahl
Sigurnosna arhitektura temeljena na SD-WAN-u djeluje kao pametni kontroler prometa za internetske veze. Umjesto oslanjanja na jednu vezu, dron može koristiti više komunikacijskih putova odjednom, poput mobilnih mreža, Wi-Fi-ja ili drugih radio veza, i automatski se prebacivati između njih ako jedan zakaže ili je napadnut, objašnjavaju australski istraživači. Vatrozid koji se pokreće na dronu prati dolazne i odlazne podatke u stvarnom vremenu i blokira sve sumnjive aktivnosti.
Krvni test signalizira tko ima najveće šanse živjeti dulje
Male molekule RNA poznate kao piRNA mogu točno predvidjeti hoće li starije odrasle osobe vjerojatno preživjeti barem još dvije godine, otkriva istraživanje Duke Healtha i Sveučilišta u Minnesoti. Nalazi, objavljeni u časopisu Aging Cell, sugeriraju da bi se jednostavnim testom krvi lako i prilično sigurno moglo na vrijeme prepoznati rizike i poduzeti mjere liječenja. Kombinacija samo nekoliko piRNA pokazala se boljim prediktorom dvogodišnjeg preživljavanja starijih odraslih osoba od dobi, životnih navika ili bilo kojih drugih zdravstvenih mjera.

Shawn Rocco
Za predviđanje kratkoročnog preživljavanja, piRNA su nadmašile dob, kolesterol, tjelesnu aktivnost i više od 180 drugih kliničkih mjera i pokazatelja. Napredno statističko modeliranje otkrilo je da skupina od šest piRNA predviđa dvogodišnje preživljavanje s točnošću od čak 86 %.
Daljinski test otkriva je li vaš telefon hakiran
Istraživači Sveučilišta Colorado Boulder i amerićkog Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju razvili su način daljinskog uzimanja otisaka prstiju i identifikacije mobilnog uređaja. Njihova metoda, opisana u časopisu AIP Advances, osigurava da telefon nije mijenjan tijekom proizvodnje i da nije pretvoren u kakav špijunski alat.

Améya S. Ramadurgakar i sur.
Koristeći specijalizirane SIM kartice i opremu za emulaciju baznih stanica istraživači su naredili uređajima za koje znaju da nisu modificirani da prenose potpuno iste skupove signala, što im je omogućilo stvaranje baze podataka o tome kako ti signali stvarno izgledaju. Usporedba signala koje emitira nepoznati uređaj s onima iz baze podataka pokazuje je li uređaj izmijenjen – odnosno, podudaraju li se njegovi signali s bilo kojim od pouzdanih otisaka. Metoda je točna u više od 95 % slučajeva, a kako se fokusira na temeljno elektromagnetsko ponašanje hardvera, ona je proširiva i nije ograničena samo na trenutne 4G i 5G mobilne mreže.
Toplinski štit za ‘nikad mokre’ površine
Superhidrofobne površine, materijali koji se “nikad ne smoče” i zbog kojih se voda skuplja u kuglice i kotrlja, imaju slabu točku: vruću vodu. Nakon što temperature porastu iznad otprilike 40 °C, mnogi superhidrofobni premazi naglo gube svoju moć, a vruće kapljice počinju se lijepiti, upijati u teksturu i ostavljati za sobom vlažne mrlje i ostatke. Strojarski inženjeri Sveučilišta Rice dosjetili su se jednostavnog rješenja i izradili višeslojni izolirani superhidrofobni (MISH) premaz koji vodu odbija čak i kad se kapljice približe točki vrelišta – do 90 °C.
Riječ je o dvoslojnom sustavu sastavljenom od izolacijskog podsloja od poliuretanske pjene u spreju i mikroteksturiranog superhidrofobnog završnog premaza. Kako bi pokazali da premaz, opisan u časopisu ACS Applied Materials & Interfaces, funkcionira i izvan laboratorija, istraživači su eksperimentirali na većim pločama i unutar cijevi, koristeći pritom vruće mlijeko, kavu i juhu od graška. Testiranja su pokazala da su vruće tekućine na površinama premazanim MISH-om ostavile manje od 1% ostataka u usporedbi s više od 30 % na klasičnim superhidrofobnim premazima.
Uho iz laboratorija
Više od tri desetljeća istraživači su nastojali proizvesti uho u laboratoriju od živog staničnog materijala pacijenta da bi 2016. na švicarskom ETH Zurichisprintali prvo uho iz 3D printera. Sad su institutu otišli korak dalje: koristeći stanice hrskavice ljudskog uha izradili su elastičnu hrskavicu, postižući mehanička svojstva slična svojstvima prirodnog tkiva.
Ova hrskavica pokazuje sličnu stabilnost kao pravo uho, a u životinjskom modelu zadržala je svoj oblik i elastičnost i nakon šest tjedana, otkriva studija u časopisu Advanced Function Materials.
Supersnažne nježne membrane
Kemičari Sveučilišta Queensland osmislili su i izradili hipertanke membrane koje povećavaju pouzdanost, učinkovitost i vijek trajanja ključnih sustava čiste energije. Složenu tehniku gradnje opisali su u časopisu Nature Synthesis. Ukratko, koristili su “strategiju polimerizacije u nanokonfinaciji” kako bi kontrolirali reakcije kemijskog vezanja unutar sitnih, nanoskalnih kanala.

Zhuyuan Wang, Chen Jia, Xiwang Zhang
U tako skučenom prostoru polimeri nemaju mjesta za neuredan rast, što membrane čini ekstra gustima, vrlo jakima i izvrsnima u brzom i učinkovitom propuštanju ciljnih iona, objašnjavaju australski kemičari. Ove membrane stoga su dvostruko čvršće od običnih, a pritom zadržavaju izvrsnu fleksibilnost i mogu se savijati 100.000 puta, održavajući svoj mehanički integritet.
Datum i vrijeme objave: 28.02.2026 – 09:06 sati





