Desetine država na Igrama u Milanu i Cortini obećale su svojim sportistima novčane nagrade za plasman na pobjedničko postolje, ali uspjeh jedne zemlje stavlja je u finansijsku ligu za sebe.
Italija je potrošila milijarde dolara pripremajući se da ove godine bude domaćin Zimskih olimpijskih igara u Milanu i Cortini d’Ampeco. Ali sada, nakon što je ceremonija zatvaranja okončala dvije i po sedmice heroizma i slomljenih nada, račun zemlje porašće za dodatnih 7,8 miliona dolara.
Uoči Igara, Italijanski nacionalni olimpijski komitet obavezao se da će isplatiti novčani bonus svakom sportisti iz zemlje koji osvoji medalju. Oko 213.000 dolara za zlato, 106.000 za srebro i 71.000 za bronzu (preračunato u američke dolare po kursu na početku Olimpijade). Te nagrade bile su izdašne. Među 37 delegacija koje su potvrdile magazinu Forbes da nude finansijske podsticaje olimpijcima koji stignu do postolja, samo su Singapur, Hong Kong, Poljska i Kazahstan planirali veće iznose.
Međutim, Singapur (koji je nudio oko 787.000 dolara za zlato u pojedinačnom sportu) i Hong Kong (768.000 dolara) ostali su bez medalja, kao i na svim prethodnim izdanjima Zimskih igara. Kazahstan (250.000 dolara) imao je samo jedan plasman među prva tri – pobjedu Mihaila Šajdorova u muškom umjetničkom klizanju nad velikim favoritom, Amerikancem Iljom Maljininom. Poljska, koja je obećala ukupno 355.000 dolara za pojedinačno zlato od svog olimpijskog komiteta i nacionalne vlade, prošla je bolje – ukupno četiri medalje u ski skokovima i brzom klizanju.
Italija osvojila 30 medalja
Ipak, čak i taj učinak djeluje skromno u poređenju s Italijom. Ona se kao domaćin Olimpijade automatski kvalifikovala za svaki događaj i to iskoristila osvojivši 30 medalja. To je najbolji rezultat zemlje ikada na Zimskim igrama – deset medalja više od prethodnog rekorda iz 1994. i 13 više nego 2022. godine. Po ukupnom broju medalja i zlatnih odličja (10), Italija je ove godine zauzela treće mjesto među svim delegacijama, iza Norveške (41 medalja, rekordnih 18 zlata na zimskim olimpijadama) i Sjedinjenih Država (33 medalje, 12 zlata).
Kada se uračunaju svi članovi italijanskog tima – na primjer u miks dublu u karlingu ili dublu u sankanju – nagrade za medalje stavljaju olimpijski komitet zemlje pred obavezu isplate nešto manje od 7,8 miliona dolara bonusa, prema računici Forbesa.
Sjedinjene Države imaju sljedeći najveći račun među delegacijama koje su potvrdile svoje finansijske nagrade za Forbes. Isplatiće više od tri miliona dolara, iako su iznosi po medalji znatno niži: 37.500 dolara za zlato, 22.500 za srebro i 15.000 za bronzu. Forbes procjenjuje da će Norveška – dugogodišnja velesila na Zimskim igrama – isplatiti 513.000 dolara. Ali ta cifra zapravo potcjenjuje njen olimpijski program nagrađivanja. Ta država će nastaviti da isplaćuje taj iznos svake godine, pri čemu svaki norveški osvajač medalje ima pravo na godišnju stipendiju u vrijednosti od oko 17.000 dolara.
Različiti modeli podrške
Ta razlika pokazuje na koje se sve načine razlikuju planovi podsticaja među zemljama. Neke države, na primjer, isplaćuju manje iznose sportistima u timskim disciplinama. Neke ograničavaju broj bonusa koje pojedinac može dobiti. Izvor finansiranja takođe može varirati – bilo da dolazi od nacionalnog olimpijskog komiteta, vlade ili sponzora reprezentacije.
I dok su kalkulacije Forbesa ograničene na plasmane među prva tri, neke zemlje isplaćuju nagrade i za rezultate daleko od postolja. U slučaju Kipra, na primjer, sve do 16. mjesta. Ipak, dva skijaša s tog ostrva na ovim Igrama završila su najviše na 34. poziciji u svojim disciplinama.
Podaci Forbesa o isplatama takođe ne uključuju naknade trenerima niti nenovčane beneficije za olimpijske osvajače medalja, poput pogodnosti obećanih poljskim pojedinačnim zlatnim medaljama. One obuhvataju automobil Toyota Corolla, namješten dvosoban stan, sliku, vaučer za odmor i nakit u vrijednosti do oko 800 dolara.
Naravno, ne nude sve države bonuse za medalje. Irska i Velika Britanija, na primjer, obezbjeđuju grantove i stipendije za trening svojim elitnim sportistima, ali ne nude dodatnu novčanu nagradu direktno vezanu za olimpijski rezultat.
Oslobađanje od poreza
Na suprotnom kraju spektra je Italija, koja je od prvog takmičarskog dana ovih Igara krenula punom snagom ka medaljama, pošto su Giovanni Franzoni i Dominic Paris 7. februara zauzeli drugo i treće mjesto u muškom spustu. Italijanski sportisti će takođe imati koristi od budžetskog zakona za 2025. godinu, kojim su bonusi za medalje oslobođeni poreza, u skladu s drugim zemljama poput Sjedinjenih Država, gdje olimpijci generalno ne plaćaju federalni porez na bonuse za medalje sve dok im ukupni prihod ne prelazi milion dolara.
Manji obim Zimskih olimpijskih igara, sa 116 disciplina, što je oko trećina od 339 na Ljetnjim igrama, donekle ograničava italijansku potrošnju. Prije dvije godine, nakon što je zemlja osvojila 40 medalja u Parizu, Forbes je izračunao da je ukupna isplata Italije iznosila 10,7 miliona dolara.
Ali čak i sada, račun države nastaviće da raste. Paraolimpijske igre počinju 6. marta, a Italijanski paraolimpijski komitet spreman je da isplati osvajačima medalja iznose u protivvrijednosti od 118.000 dolara za zlato, 65.000 za srebro i 41.000 za bronzu.
Brett Knight, Forbes
Datum i vrijeme objave: 23.02.2026 – 18:15 sati
