Dok veljača polako odbrojava dane do korizme, u Bukovoj Gredi vrijeme kao da na trenutak zastane kako bi ustupilo mjesto običajima koji prkose zaboravu. Ovo pitomo posavsko selo ponovno je postalo središte zajedništva, okupljajući mještane s kućnih pragova i one koji su privremeni dom pronašli u dijaspori, ali srce uvijek ostavljaju u rodnom kraju. Tradicionalno druženje, koje je davno preraslo okvire običnog susreta, i ove je godine potvrdilo status vrhunskog domaćina. Uz drage goste iz brojnih mjesnih zajednica Grada Orašja, večer je protekla u znaku onoga što Posavinu čini jedinstvenom – odjeka šargije i violine, mirisa autohtonih gastronomskih delicija i žestoke, ali prijateljske borbe u igri prstena – drevnoj vještini koja se u ovim krajevima ljubomorno čuva stoljećima. U ozračju prožetom smijehom i razgovorom Bukova Greda je još jednom pokazala kako se istinski slavi pripadnost, pretvarajući običnu zimsku noć u uspomenu koja grije sve do idućeg susreta.
Stigla i dijaspora
– Cilj nam je okupiti što veći broj mještana, da u zajedništvu čuvamo tradiciju i običaje svojih starijih, a to je najlakše u zimskom vremenu kada nema puno posla na oranicama i oko kuće – kaže Grga Ivanović, predsjednik jedne od 13 mjesnih zajednica Grada Orašja – Bukove Grede. S ponosom ističe kako su im stariji u nasljeđe ostavili tradiciju, a na mlađima je da ih slijede u idejama te tradicionalne običaje čuvaju i njeguju. – Ponosni smo što možemo ugostiti brojne prijatelje. Igra prstena nije samo nadmetanje, to je mudrost, nadmudrivanje i poštovanje prema našim starima koji su nas tome učili. Bilo je gostiju s raznih strana i prostora Orašja, iz Tolise, Boka, Oštre Luke, Kostrča, pa i Vidovica i Kopanica – kazao je Ivanović te istaknuo kako je događaj velika stvar za malu sredinu jer je jedinstvena prilika da se okupe s raznih strana, razgovaraju i provesele.
Da ovo nije samo obična zabava, već duboko ukorijenjena potreba za očuvanjem identiteta, potvrdili su i sami sudionici. Razgovarali smo s onima koji su za ovu priliku prešli stotine kilometara, ali i onima koji svakodnevno čuvaju ognjišta Bukove Grede. – Cijelu godinu planiramo godišnji odmor prema ovim danima pred korizmu. Njemačka nudi mnogo, ali nigdje nema tog zvuka šargije i te blizine koju osjetim ovdje sa svojim susjedima. Kad sjednemo za stol, zaborave se sve brige, a igra prstena nas vrati u djetinjstvo – kazala nam je skupina mještana iz Bukove Grede koji odavno žive i rade na Zapadu. Na posavskoj fešti nije bilo dobne granice. Prekrasno je bilo vidjeti tu energiju, od mladih koji uče prve taktove kola do starijih koji drže tradiciju u malom prstu. Domaćini su i ovaj put iskazali svoju prepoznatljivost i gostoljubivost te pripremili hranu iz domaće kuhinje po recepturama svojih baka i djedova. Goste su počastili kuharskim delicijama, kobasicama, kulenom i čvarcima, ukusnom kotlovinom i listarićima. Ovo je prava slika Posavine, gostoljubive, vesele i ponosne. Svi su željni druženja i veselja u vremenu do korizme, pa je i ovaj put sve proteklo u duhu tradicije i raznih društvenih igara, ponajviše prstena. – Potporu su nam dali brojni prijatelji i sumještani, a drago nam je da je ideju podržao i župnik vlč. Damir Ivanović te nas počastio svojim dolaskom – naglašava Ivanović i dodaje kako u ovoj godini planiraju izvršiti sanaciju dijela ceste od vojarne prema središtu sela te uređenje prostorija mjesne zajednice.
Mladi i tradicija
Koliko je Bukovljanima važna suradnja s prvim susjedima, potvrdili su gosti iz Tolise koji su se okupili u najvećem broju kako bi održali tradiciju koju su im stariji ostavili u nasljeđe. – Više je ljudi ove večeri prošlo kroz ovaj dom nego mještana što borave u Bukovoj Gredi i svima je cilj osjetiti duh tradicije, opustiti se i kratko zaboraviti na svakodnevicu. Drago nam je da se u Bukovoj Gredi trude zadržati lijepu tradiciju, a na mlađima ostaje da ih slijede u njihovim idejama – poručio je Mijo Oršolić, predsjednik MZ Tolisa. Njegove riječi potvrdio je i mještanin Bukove Grede Slavko Ivanović, koji ističe kako ga najviše veseli veliki broj mladih te zvuci šargije i violine. – Srce mi zadrhti kad čujem kako lijepo pjevaju jer naši stari su nas othranili uz izvornu glazbu. Volimo zapjevati, a najbolje je kad se uz nas druže i mladi jer na njima svijet ostaje – tvrdi Slavko Ivanović. Posavska je fešta potrajala do jutarnjih sati uz poruku – vidimo se i iduće godine na istom mjestu.
