Ženski brijač u prosječnoj drogeriji u Bosni i Hercegovini košta oko 17 KM, dok je muški ekvivalent s identičnom tehnologijom, od istog proizvođača oko devet KM. Ova razlika u cijeni od preko 50 % nije marketinška greška, već sistemska praksa poznata kao “ružičasti porez” (Pink tax), prisutna u cijelom svijetu. Iako su neke države u SAD-u, poput New Yorka uvele zakone protiv rodno uvjetovanog cjenovnog diskriminiranja, globalno ipak, ne postoji jedinstveni zakon koji regulira ili zabranjuje ovu profitabilnu poslovnu praksu u kojoj potrošači plaćaju više za proizvode i usluge samo zato što su brendirani kao “ženski”.
“Kada govorimo o ružičastom porezu, moramo imati na umu da to nije porez u fiskalnom smislu. Više govorimo o jednom ekonomskom sistemu poskupljenja cijena proizvoda koje su namijenjeni ženama, a koji funkcionalno nisu mnogo drugačiji od onih proizvoda koji se općenito prodaju muškarcima. To su prije svega higijenski proizvodi, kozmetika, pa čak i neke usluge poput frizerskih”, pojašnjava za Forbes BiH Amina Dizdar, koordinatorica programa Sarajevskog otvorenog centra.
Rezolucija Evropske unije
Evropska unija je rezolucijom Evropskog parlamenta o rodnoj ravnopravnosti i poreznim politikama, usvojenom 15. januara 2019. godine, pozvala države članice i Evropsku komisiju da uključe rodnu perspektivu u sve porezne politike, prepoznaju skrivene nejednakosti u poreznim sistemima i osiguraju da porezne reforme ne produbljuju razlike između muškaraca i žena u prihodima, zapošljavanju i penzijama.
Jedna od ključnih preporuka rezolucije je uvođenje procjena utjecaja poreza na rodnu jednakost, primjena 0% PDV-a na ženske higijenske proizvode te proizvode za njegu djece i starijih osoba, kao i integriranje rodne perspektive u sve faze budžetskog procesa.
Mnoge članice EU već su ukinule tzv. “tampon tax”, uvele rodnu perspektivu u fiskalne analize i razvile statistiku koja prati utjecaj poreza po spolu.
Ovo pitanje posebno dobija na značaju u kontekstu pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji.
“Rezolucija Evropskog parlamenta iz 2019. godine o ravnopravnosti spolova u poreskoj politici, naložila je zemljama Evropske unije da ukinu ili reduciraju poreze na higijenske proizvode za žene i djecu i imamo već pozitivne rezultate te rezolucije širom Evropske unije”, kaže za Forbes BiH Saša Leskovac, stručni savjetnik u Agenciji za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine.
Dodaje da je Hrvatska jedina zemlja iz susjedstva koja je smanjila porez na ove proizvode sa 23% na 15%, dok je Njemačka još više smanjila porez.
“U svijetlu obaveza koje Bosna i Hercegovina ima na našem putu u Evropsku uniju, nadamo se da će ovo pitanje na sličan način, ako ne riješiti, barem ublažiti ovaj problem. To pitanje poreza je ključno”, ističe Leskovac.
Dosadašnje inicijative Agencije, kako navodi, uglavnom su bile fokusirane na menstrualno siromaštvo, a ne na širi pojam ružičastog poreza, koji je mnogo kompleksniji i još uvijek neriješen i neregulisan i u zemljama Evropske unije, a pogotovo u zemljama poput Bosne i Hercegovine, koja je tranzicijska država i čija je tržišna ekonomija još surovija i neosjetljivija na specifičnosti u društvu, konkretno specifičnosti različitih kategorija populacije, poput žena i djevojčica”, naglašava Leskovac.
S druge strane, Sarajevski otvoreni centar prije nekoliko godina predlagao je konkretnu inicijativu da se izmjeni zakon o PDV-u, na način da se ukine porez na higijenske potrepštine koje ili koriste isključivo žene ili su pretežno žene korisnice tih proizvoda.
“Inicijativa koju smo uputili u javnosti je podržao i određeni broj parlamentaraca i parlamentarki, međutim nije usvojena. Jedno od obrazloženja je bilo da bi se morao mijenjati kompletan fiskalni sistem, što po meni nije opravdanje. Na kraju krajeva, morat će se za neka druga pitanja sigurno u budućnosti mijenjati”, govori Dizdar i dodaje: “Mi smo se tada pozvali na rezoluciju Evropskog parlamenta o ravnopravnosti spolova i politika oporezivanja, koja nije obavezujuća za BiH, ali kao država koja stremi pristupanju u EU i koja će u jednom trenutku morati da prilagodi svoja zakonodavstva i ostale propise, prosto je bilo logično očekivati da i tu rezoluciju prilagodimo, odnosno inkorporiramo u naš sistem.”
Globalni fenomen ružičastog poreza
Termin „ružičasti porez“ prvi put je dobio značajnu medijsku pažnju 2015. godine, kada je Odjel za zaštitu potrošača New Yorka proveo sveobuhvatnu analizu koja je postala referentna tačka za istraživače širom svijeta. Studija je obuhvatila 794 proizvoda namijenjenih potrošačima svih dobnih skupina, od dječijih igračaka do proizvoda za starije osobe i pokazala jasan obrazac rodne nejednakosti u cijenama.
Od 35 analiziranih kategorija, čak 30 je pokazalo sistematski višu cijenu za verzije proizvoda namijenjene ženama. Najveća razlika zabilježena je kod proizvoda za njegu kose: ženski šamponi i regeneratori bili su u prosjeku 48% skuplji od muških ekvivalenata. Britvice, često korištene kao simbol ružičastog poreza, pokazale su razliku u cijenu od 11%.
“Koliko znam, ne postoji zabrana za proizvođače da odrede cijenu na način koji oni žele. S druge strane, polazi se i od pretpostavke slobodnog tržišta – da potrošači imaju pravo izbora i da ih niko ne prisiljava da kupuju, uvjetno rečeno, „ženske“ proizvode, poput britvica, koje su u suštini iste kao i „muške“, kaže Dizdar dodajući kako je upravo iz tih razloga zakonodavno teško ograničiti ovakvu praksu.
“Ono što se zaboravlja i ostavlja po strani, je da su te cijene proizvod dugogodišnjeg utjecaja stereotipa protiv kojeg se mi, kao društvo, nastavljamo boriti, a oni ga zloupotrebljavaju kako bi za sebe stekli određenu korist”, govori ona.
Američka studija nije ostala izoliran slučaj. Slična istraživanja u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Australiji potvrdila su postojanje istog obrasca cijena. U Francuskoj je 2016. godine ekonomski magazin “60 Millions de consommateurs” otkrio da žene plaćaju u prosjeku 25% više za slične proizvode. Britanska inicijativa “Let Toys Be Toys” dokumentovala je kako čak i dječije igračke podliježu ovoj praksi; ružičasti skuteri i bicikli redovno su skuplji od identičnih proizvoda u plavim ili neutralnim bojama.
Kolika je stvarna vrijednost cjenovne razlike
Jodhaira Rodriguez, kreatorka multimedijalnog sadržaja u Consumer Reports-u, testirala je stvarnu vrijednost cjenovne razlike između “muških” i “ženskih” proizvoda. Kroz sedmodnevni period testirala je šest proizvoda, dva dezodoransa (muški i ženski), dva gela za tuširanje i dvije britvice.
Dezodoransi: Testiranje je uključivalo primjenu muškog dezodoransa na jednom, a ženskog na drugom pazuhu, s alternacijom jutro-večer kako bi se eliminisale varijable vezane za dnevne aktivnosti. Rezultati su pokazali identičnu učinkovitost u kontroli znojenja i neutralizaciji mirisa. Jedina mjerljiva razlika bila je u parfemu, ženski proizvod imao je lagan, cvjetni miris, dok je muški imao intenzivniju, začinsku notu.
Gelovi za tuširanje: Ova analiza nije pokazala razliku u osnovnoj funkcionalnosti, čišćenju kože. Dodatne tvrdnje o hidrataciji, koje se često koriste u marketingu ženskih proizvoda, nisu se mogle empirijski potvrditi u svakodnevnoj upotrebi. Kao i kod dezodoransa, razlika se svela isključivo na miris i pakiranje.
Britvice: One namijenjene ženama često dolaze s dodatnim značajkama poput hidratantnih traka obogaćenih aloe verom ili vitaminom E, što se koristi kao opravdanje za višu cijenu. Međutim, Rodriguez je otkrila da ove trake imaju kratko trajanje i često se raspadaju prije nego što je britvica postala tupa, stvarajući dodatni nered. Muška britvica s jednostavnijim zaštitnim poklopcem pokazala se praktičnijom za svakodnevnu upotrebu, a rezultat brijanja bio je identičan.
Leskovac pojašnjava kako za ovakvu praksu viših cijena ne postoji ekonomska opravdanost.
“Apsolutno ničim nije opravdano da bude toliko skuplji, s obzirom na to da su troškovi proizvodnje i plasmana tog proizvoda isti“, kaže on dodajući kako je u suštini riječ o svjesno manipulativnoj praksi proizvođača, a često i distributera, koji koriste činjenicu da su žene u većoj mjeri odgovorne za brigu o ličnoj higijeni, njezi djece i održavanju domaćinstva. Upravo zbog toga, cijene određenih proizvoda se ciljano i neopravdano povećavaju.
Iako je, napominje on, takva praksa iz njihove perspektive „opravdana“, jer donosi visoke profite, njen krajnji učinak je očigledna diskriminacija.
“I značajno utječe na ekonomski položaj žena u našem društvu, koje su, jednako zbog drugih razloga, manjeg učešća u tržištu rada, ionako u ekonomski nepovoljnijem položaju”, kaže on.
Žene zarađuju manje, ali troše više
Upravo zbog toga, ružičasti porez nije izolirani ekonomski fenomen, već funkcioniše kao multiplikator postojeće ekonomske neravnopravnosti. Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma o globalnom jazu između spolova iz 2022. godine, kada je riječ o jednakosti plata za isti posao, samo pet od 146 analiziranih zemalja postiglo je ocjenu višu od 0,80 na skali gdje 1,0 predstavlja potpunu ravnopravnost.
U tom kontekstu postaje evidentno da žene, u prosjeku, ostvaruju niže prihode, dok istovremeno izdvajaju više sredstava za esencijalne proizvode.
Ovaj dvostruki pritisak stvara kumulativni efekat kroz cijeli životni vijek. Studija provedena u Sjedinjenim Državama procjenjuje da prosječna Amerikanka tokom života potroši dodatnih 1.400 dolara godišnje samo zbog ružičastog poreza. Kroz radni vijek od 40 godina, to je više od 56.000 dolara, iznos koji bi mogao predstavljati značajan doprinos penzionim štednjama ili investicijama.
U kontekstu regije Zapadnog Balkana, gdje su plate značajno niže od zapadnoevropskog prosjeka, ovaj teret postaje proporcionalno veći.
Studija TPO Fondacije iz 2024. godine, provedena među studentskom populacijom na univerzitetima širom BiH, pokazala je da značajan broj ispitanica izdvaja više od 10% mjesečnih primanja isključivo za menstrualne proizvode.
U kontekstu studentskog života, gdje su primanja ograničena, takav trošak često znači izbor između esencijalnih proizvoda i osnovnih potreba poput hrane, udžbenika ili prijevoza. Ovaj fenomen, poznat kao “menstrualno siromaštvo”, sve više se prepoznaje kao društveni i zdravstveni problem, naročito među ranjivim grupama.
“UNFPA, UN agencija posvećena zdravstvu, tj. populacionom fondu za zdravstvo u saradnji sa Kantonom Sarajevo ima aktivnosti za naše dane u mjesecu. To je jedna aktivnost kojom pokušavaju da riješe problem dijeljenjem besplatnih higijenskih uložaka u školama, kako bi na taj način ublažili ovo pitanje”, kaže Leskovac za Forbes BiH.
Dizdar dodaje kako se ružičasti porez ne smije posmatrati samostalno, odnosno izvan konteksta, te ukoliko se govori o njegovim socioekonomskim posljedicama, u obzir se mora uzeti cjelokupni položaj žena u jednom društvu.
Marketing kao instrument cjenovne strategije
Analiza marketinških kampanja otkriva sofisticirane strategije koje omogućavaju održavanje cjenovnih razlika. Muški proizvodi predstavljaju se kroz slogane i vizualni identitet koji naglašavaju funkcionalnost, preciznost i performanse, uz korištenje tamnih, industrijskih tonova i geometrijskih oblika.
Nasuprot tome, proizvodi namijenjeni ženama koriste pastelne boje, mekše, organske oblike i vizualni jezik koji ističe senzualnost i estetiku. Umjesto da se proizvod komunicira kao praktičan alat.
Ova razlika u komunikaciji nije slučajna, ona omogućava pozicioniranje ženskih proizvoda kao premium kategorije uprkos identičnoj ili inferiornoj funkcionalnosti. Istraživanja iz područja bihevioralne ekonomije pokazuju da su potrošači spremni platiti premiju za proizvode koji su emocionalno rezonantni, čak i kada racionalna analiza ne opravdava razliku u cijeni.
“To nam pokazuje da markenting nije lišen stereotipa i predrasuda i upravo se na njih oslanja kada formira cijene određenih proizvoda, polazeći od toga da su žene te koje vole kupovinu, što je stereotip, kao i to da žene biraju proizvod na osnovu toga kako izgleda, a to u konačnici predstavlja svakodnevnu tihu diskriminaciju u kojoj žena živi”, kazala je Dizdar.
Dodatna ironija krije se u detaljima opisa proizvoda. Dok je naprimjer muški proizvod označen kao jednokratni, te u opisu obećava “i do nekoliko ugodnih korištenja”, ženski ne prate slična obećanja o trajnosti, već je jednostavno opisan kao “jednokratni”, bez dodatnih elaboracija.
Na pitanje postoji li mogućnost da potrošači prijave ovu praksu, Dizdar pojašnjava kako u Bosni i Hercegovini postoje opšti antidiskriminacijski propisi, poput Zakona o zabrani diskriminacije BiH i Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, koji “generalno adresiraju cijelokupno društvo” i nalažu da ono bude lišeno predrasuda i stereotipa, te da aktivno radi na uspostavljanju ravnopravnosti. Međutim, kada je u pitanju formiranje cijena proizvoda, ne postoji neki konkretan mehanizam predviđen ovim zakonima. S druge strane, napominje ona, postoji jedan lex specialis, odnosno Zakon o zaštiti potrašača, koji se bavi isključivo zaštitom potrošača i “adresira usluge i proizvode na tržištu, štiti od obmane, štiti potrašača od pravnih i materijalnih nedostataka.
“Ovaj zakon omogućava da potrošači ulože prigovor ili podnesu žalbu, međutim, ne znam da postoji neki vrlo jasan mehanizam za prijavljivanje ove vrste diskriminacije. I ovo u suštini nije nova praksa, ali je praksa o kojoj tek u zadnje vrijeme govorimo, pa mislim da još uvijek nismo kao društvo i globalno našli prave načine da se borimo s ovom vrstom diskriminacije, tako da ostaje da vidimo da li će se vremenom naći odgovarajući način da se adresira ovo pitanje. Za sada, ne”, kaže Dizdar.
Može se zaključiti da fenomen ružičastog poreza ilustrira kako naizgled beznačajne svakodnevne transakcije kumulativno stvaraju sistematsku ekonomsku neravnopravnost. Razlika od nekoliko KM po proizvodu, koja se ponavlja kroz mjesece i godine, pretvara se u hiljade KM izgubljenog ekonomskog potencijala.
Pitanje nije samo u pravdi ili ravnopravnosti, pitanje je u ekonomskoj logici sistema koji od polovine svoje populacije traži da plaća premiju za proizvode bez nužno premijum vrijednosti. Promjene u ponašanju potrošača, poput odabira funkcionalno ekvivalentnih proizvoda po nižoj cijeni, mogu utjecati na potražnju i, posredno, na tržišne cijene i poslovne prakse.
Amela Hasanbašić, Forbes BiH
Datum i vrijeme objave: 06.02.2026 – 14:28 sati
