Poslije četiri godine najbolji evropski futsaleri ponovo će se okupiti na kontinentalnoj smotri najboljih reprezentacija Evrope. Za razliku od posljednjeg Evropskog prvenstva koje je održano u specifičnim uslovima koronavirusa i bez publike na tribinama, ovaj put se publika vraća i očekuje se spektakularno prvenstvo koje se igra u tri zemlje. Prvobitno je bilo planirano da Litvanija i Latvija budu domaćini, a onda im je pridodata i Slovenija, gdje će se igrati i završnica turnira.
Biće ovo prvi put da je domaćin više zemalja. Do sada se, uglavnom, igralo u jednoj zemlji, često i u samo jednom gradu, a od toga smo i krenuli sa našim sagovornikom je li to dobro ili loše.
– Ne vidim problem, bitno je da se igra. Evropa je dobro prometno povezana, tako da to i nije problem. Bilo bi bolje da je uvijek u jednom gradu, u jednoj dvorani, pa da se stignu pogledati sve utakmice, ali nije ni ovo nešto sada problematično. Vjerujem da će se i ovako pomoći neke zemlje da se futsal razvije. Tako da očekujem u skorije vrijeme da domaćinstvo dobiju Engleska, Škotska, Sjeverna Irska, Republika Srpska, pa da se i kod njih krene. Oni resurse imaju, a ja nisam protiv toga da se futsal krene širiti i na tu stranu, govori za Sport1 i Oslobođenje Mićo Martić.
Po prvi put poslije 12 uzastopnih nastupa na Evropskom prvenstvu neće biti reprezentacije Rusije, reprezentacija koja je nastupula na sedam od dvanaest finala, te osvojila još tri bronzane medalje. Aktuelni evropski vicešampion zbog dobro poznatih razloga nije na Evropskom prvenstvu, a Martić ističe da je za futsal kao sport to velika šteta.
– Velika šteta za naš sport. Oni koji odlučuju o tome su tako odlučili. Politika se mnogo upliće u sport, ja ne želim u to da se miješam. Rusija ima izuzetno jaku domaću ligu, oni su predvodnici tog jednog novog talasa fizičkog futsala. Imaju odlične domaće igrače i svakako da je velika šteta što njih nema. Oni su reprezentacija koja uvijek ima pravo da kaže da ide na najviši plasman. Nadam se da ćemo ih uskoro ponovo gledati na velikoj sceni.
Od tri domaćina dva su debitanta, Litvanija i Latvija, dok je treći debitant na prvenstvu Armenija, koja bi mogla biti svojevrsni dark horse.
– Vjerujem da Armenija može proći, da će biti među prve dvije u grupi. Imaju zahtjevnu grupi, ali vjerujem da mogu iznenaditi. Latvija ima interesantnu ekipu, imaju nekoliko mladih igrača. Dok ih je trenirao Vasko Vujović, dao je djeci podršku, napredak je očit i meni iskreno nije ni sada jasno zašto je on smijenjen sa mjesta selektora. Ekipa je bila sve bolja. U grupi sa Francuskom, Hrvatskom, Gruzijom teško da mogu dalje. Litvaniji ne dajem puno šanse. Mada, imaju svoje adute, biće puna dvorana, imaju interesantnu prvu četvorku.
Za Martića prvi favoriti za osvajanje Evropskog prvenstva su Portugal i Španija, ali vidi tu i nekoliko reprezentacija koje bi mogle biti potencijalno iznenađenje za visok plasman, pa što da ne i totalno iznenađenje.
– Ja bih rekao da su Portugal i Španija prva dva favorita. Iza njih su stepenicu niže Ukrajina i onda plejada Francuska, Hrvatska, Armenija, možda Italija da nešto napravi spektakularno. Belgija je protiv Francuske odigrala dobru utakmicu, neriješeno. Poljska je solidna, možda joj fali napadačke kvalitete, ali odbrambeno jako nezgodna ekipa. Ako ih krene, nikad se ne zna. Između Portugala ili Španije možda treba tražiti prvaka. Ja bih volio da se Hrvatska i Slovenija uključe, dosta igrača Slovenije igra u Hrvatskoj, Slovenija je nedavno savladala Portugal u prijateljskoj utakmici, koji se još traži, otišlo im je nekih igrača. Biće interesantno definitivno. Vidim i Armeniju kao dark horse, imaju dobar kostur ekipe. Nadam se da je konačno došlo vrijeme da i Hrvatska uđe u polufinale.
Smatra da Portugalu neće biti problem da se nosi sa pritiskom odbrane titule.
– Poznavajući Jorgea Braza on će sam da im nametne jednu vrstu pritiska. Gledajući posljednja velika takmičenja, Portugal je jedina ekipa koja niti jednog igrača nije koristila više od 20 minuta. On je majstor raspodjele uloga u reprezentaciji i majstor izvlačenja najboljeg iz svojih najboljih igrača. Dok su ostale reprezentacije poput Rusije ili Španije podizale minutažu najbitnijim igračima, pogotovo kada igraju protiv Portugala, on je to znao da raspodjeli. Tako su recimo posljednje finale gotovo čitavo poluvrijeme igrala četvorica igrača Rusije. U drugom poluvremenu su pali fizički i Portugal je to iskoristio. Portugal je svoje najbitnije utakmice dobijao u drugom poluvremenu, upravo iz tog razloga. Promijenili su ove godine malo ekipu, nema Matosa, nema Ricardinha, neki novi igrači su tu, pa će upravo intezitetom morati da nedomjeste ono što su izgubili odlaskom ova dva vrhunska igrača.
Martić nam govori i o određenim trendovima koje prate futsal, a tiču se pozicije pivota i golmana, kao i samog presinga.
– Nekako, najbolje ekipe, kao što su Španija i Portugal imaju samo jednog težeg igrača, pivota. Sve je postalo brže. Zicky Te je na spisku Portugalaca, tu je on da odradi 10-15 minuta, ne više. Pivoti više nisu pivoti, to su sada sve neki pivot-bek igrači, trkački dobri, jaki u pritisku na loptu, dok igrači kao što su Zicky Te, kao što su naši Sekulić i Perić su pivoti sposobni da zadrže loptu, odigraju leđima, zagrade. Futsal se mijenja i ovo je možda prilika da se pivoti vrate na veliku scenu i da pokažu da je futsal bez njih nezamisliv. Tu mislim i na Pabla Ramireza, prema kojem imam mnogo simpatija, a koji možda nije široj javnosti toliko poznat. Biće zanimljivo posmatrati u kojem pravcu će futsal otići na ovom Evropskom prvenstvu, a velika takmičenja su obično pokazatelj toga. Ja kao FIFA Elit instruktor zajedno sa ostalim kolegama pišem izvještaj sa Evropskog prvenstva. Ja ću biti u Ljubljani, posmatrati sve utakmice tu, kolege će biti na drugim mjestima i onda ćemo naše izvještaje spojiti u jedan veliki koji se kasnije dijeli svima i mene jako interesuje na šta će izaći ovo Evropsko prvenstvo. Ono što je primjetno, smanjuje se pritisak na loptu, jer su, recimo, na Svjetskom prvenstvu sve ekipe upotrebljavale golmana u polju da izađu iz presinga, tako da se visoki presing polako gubi. Istraživanja su pokazala da se taj pritisak smanjio na 40%, što je ogromna promjena. Tendencija je, recimo, da reprezentacije imaju u svom sastavu jednog golmana koji je takozvani linijaš i jednog koji je sposoban da prenese loptu, da odigra nogom. To je velika stvar kada imaš aut, kada imaš neki prekid. To su sposobnosti golmana koje nisu zanemarive i takvi golmani se sada traže.
Od zemalja regiona na Evropskom prvenstvu su sada samo Slovenija i Hrvatska. Jako cijeni ono što Tomislav Horvat radi na klupi Slovenije.
– Prvo da kažem da u svjetlu regionalnog futsala prije nekoliko dana Srbija je dobila Mađarsku i to je jako dobar znak za srpskureprezentaciju da se ide nabolje. Slovenija ima šta reći, ako bude dobra, ako je pogodila pripreme i ako grupa igrača unutar reprezentacije bude funkcionisala. Sigurno je da neće biti lagan zalogaj nikome. Vidim da je Tomi Horvat počeo upotrebljavati puno više igrača, jer moderan futsal zahtijeva aktivnost svih igrača. Devet reprezentativaca mislim, možda i više, igra im u Hrvatskoj, gdje su klubovi profesionalizovani, tu su najbolji domaći i treneri izvan Hrvatske, tu je i sam Tomi Horvat. Mislim da je tu najbolje što imaju, mladi igrači dobijaju dosta šanse, Čop je izrastao u kvalitetnog igrača i vjerujem da Slovenija, iako joj je grupa takva kakva je, može proći, a poslije sve zavisi koga će dobiti.
Što se tiče Hrvatske, nada se da je vrijeme da se ode jako daleko.
– Rekao sam na početku, nadam se da je došlo vrijeme da odemo daleko, a to je barem polufinale. Na posljednja dva velika takmičenja nisu bili baš dobri. Uvijek smo bili puni entuzijazma, a ovaj put nema toliko toga. Priličan broj igrača reprezentacije je interesantan. Možda sada ne očekujemo previše, ali bi se baš moglo dogoditi ono što sanjamo. Velika šteta je povreda Rozge, sa njim smo izgubili dosta, izgubili smo jedan način igre, da bude tu ili kada Piplicu ne ide, ili kada trebamo golmana-igrača, mada je i Piplica sve bolji u tome. Vjerujem da je selektor Mavrović izvukao puno pouka iz prethodnih takmičenja, gdje smo uvijek nekako povlačili ručnu. Smanjimo rotaciju samo na najbolje igrače, a ja uvijek ponavljam da kada kao trener, selektor izabereš 14 igrača, 12 i dva golmana, onda vjeruješ u njih i trebaš im svima dati šansu. Prije godinu i nešto bio je odličan turnir u Maroku, gdje je Hrvatska bila daleko najbolja. Imali ste tu odličnu reprezentaciju Japana, drugi najbolju u Aziji, sjajni Maroko, Francusku o kojoj ne treba trošiti riječi. Mi smo ih doslovno razvalili, a onda je došlo Svjetsko prvenstvo i nije to više bilo tako hrabro. Ja uvijek kažem, ako treba poginuti, poginuću hrabro, pa barem znam šta sam htio. Ovako, stalno nešto kalkuliramo, gledamo u druge i to nikada ne izađe na dobro.
Izdvojio je Martić za kraj nekoliko igrača od kojih očekuje da bi moglo biti njihovo prvenstvo.
– Sviđa mi se Latvijac Tarakanovs, zatim Pablo Ramirez Španac je ekstra pivot, šira publika ga možda ne zna previše, onda Luka Čop, igrač kojeg svakako treba pratiti. Tu je Toure iz Barcelone, on bi mogao bljesnuti, Guirio također. Ukrajinci su po meni treći favorit prvenstva, tu ima nekoliko igrača, onda naš Nikola Gudasić, ima snagu, brzinu, udarac, u ovom trenutku možda i najmoderniji igrač Hrvatske. Sada, da li će imati dovoljno povjerenja u sebe i eksplodirati, to je do njega. Onda dalje, igrači poput Panyja Varele, pa španski igrači poput Danija, sitni, eksplozivni, odličnog udarca. Belgija je ekipa koja može pobijediti svakoga, ali i izgubiti od svakoga, može nekoga izbaciti od igrača u prvi plan. Italija je malo nepoznanica, mučila se i kroz kvalifikacije, Bjelorusija ju je dobila, pa je kroz baraž izbacila Kazahstance. Tu je Motta kao najbolji igrač. Očekujem puno od Poljske, imaju jednog mladog igrača koji mi se jako sviđa – Haraburdu. Uglavnom, to je negdje to, ekipe poput Armenije, Bjelorusije, Gruzije, Češke uvijek su više bile timski nastrojene, Mađari su solidna ekipa, pitanje je koliko se mogu nametnuti.
Datum i vrijeme objave: 20.01.2026 – 17:39 sati









