Prošle godine nismo ostvarili upečatljiv napredak na evropskom putu. Na zvanični početak pregovora ćemo, ipak, sačekati još neko vrijeme. Uslove dobro znamo. Politička analitičarka za Zapadni Balkan i politiku proširenja EU u European Policy Centre Berta López Domènech podsjeća nas da za iskorak na EU putu trebamo provesti reforme pravosuđa: usvojiti zakone o Sudu i o VSTV-u te imenovati glavnog pregovarača. Proces je na čekanju, jer nismo bili dovoljno ažurni.
Isti izvještaji
– Kada se zahtjevi ispune, Vijeće će usvojiti pregovarački okvir – dokument koji vodi pregovore – a to će otvoriti put za održavanje prve međuvladine konferencije. Taj korak označava zvanični početak pristupnih pregovora, kaže López Domènech.
Ističe da je unutar EU postojala nada da će sve potrebne odluke biti donesene prije kraja 2025. Međutim, političke blokade onemogućile su napredak.
– Dok se reforme ne provedu, put će vjerovatno ostati blokiran. Trenutno, Bosna i Hercegovina je jedina zemlja kandidatkinja sa Balkana koja nije započela pregovore (osim Kosova, koje još nema status kandidata), ističe naša sagovornica.
Upozorava i da na tehničkom nivou, također, ima mnogo posla.
– Ako se pogledaju dokumenti Komisije o napretku iz 2019. i 2025, vidljivo je da su dva izvještaja gotovo identična: većina poglavlja ostaje u istoj kategoriji, što znači da zemlja nije ostvarila značajan napredak u usklađivanju sa zakonima EU u posljednjih šest godina, upozorava López Domènech.
Govoreći o raspravama o postepenom integrisanju u EU, naša sagovornica naglašava da je ta ideja dobila na snazi nakon invazije na Ukrajinu 2022, kao način da se revitalizira proširenje EU nakon decenije stagnacije.
– To je logika koja stoji i iza Plana rasta, a primjer je pristupanje Albanije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Moldavije SEPA, kaže López Domènech.
Poručuje da je važno naglasiti da logika postepenog integrisanja nema namjeru izbrisati potrebu da zemlje kandidatkinje provode temeljne reforme, već ima za cilj potaknuti te reforme, posebno one koje se tiču vladavine prava i funkcionisanja demokratskih institucija.
Osvrćući se na sve glasnije ideje o trećem entitetu u našoj zemlji, koje potiču iz krugova bliskih lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću, naša sagovornica kaže da ovo nije tema o kojoj se trenutno raspravlja na nivou EU.
– Međutim, bilo kakvi koraci koji bi vodili daljnjim podjelama zemlje, udaljili bi Bosnu od članstva, a to su i države članice EU podsjetile u zaključcima iz decembra 2025. Od samog početka, EU je više puta naglašavala da je potrebno reformisati Ustav kako bi se osigurala jednakost svih građana, te primijenilo pravo iz presude Sejdić – Finci i srodne prakse Evropskog suda za ljudska prava, a kako bi BiH ispunila standarde za članstvo, kaže López Domènech.
Naša sagovornica podsjeća i da je Evropski parlament više puta pozivao na uvođenje sankcija lideru SNSD-a Miloradu Dodiku i drugim političkim akterima u BiH, koji djeluju destabilizirajuće i ugrožavaju suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak države.
– Ali, ovo je odluka koja mora biti donesena jednoglasno, što znači da bi sve države članice EU morale biti saglasne. Nakon krivične osude Dodika, EEAS je pozvao sve strane da poštuju i provode presudu, a Komisija je naglasila da Republika Srpska treba u potpunosti priznati i primjenjivati odluke Ustavnog suda BiH, naglašava López Domènech.
Dr. Valery Perry, viša saradnica u Democratization Policy Council, naglašava da ne postoji šansa da naša zemlja ove godine postane članicom EU.
Dr. Valery Perry: EU je vrlo jasno dala do znanja da su Crna Gora i Albanija sljedeće u redu
– EU je vrlo jasno dala do znanja da su Crna Gora i Albanija sljedeće u redu i ove dvije zemlje mnogo više napreduju kroz pregovaračka poglavlja. Čak i ako bi vlast BiH iznenada pokazala istinski i smisleni interes, volju za saradnju i koordinaciju kako bi se učinilo ono neophodno, još ima mnogo posla, jer je u proteklih nekoliko godina postignuto vrlo malo, ističe dr. Perry.
Govoreći o brojnim raspravama o različitim pristupima članstvu u EU, poput djelomičnog ili juniorskog članstva, ili pak postepene integracije, naglašava da se one vode godinama.
– Dok akademske rasprave o ovoj temi otkrivaju različite argumente za i protiv, postoje dvije važne stvari koje treba imati na umu. Prvo, zašto bi građani zemalja koje su već članice EU željeli ovakav pristup ako se čini da zemlje kandidatkinje i njihovo vodstvo ne pokazuju iskrenu i značajnu predanost reformama i vrijednostima? Zapravo, bilo bi zanimljivo pitati neke lidere u regiji da kažu građanima EU zašto bi ih trebalo primiti što prije i vidjeti hoće li ponuditi išta osim straha ili dugo ponavljanih prijetnji poput: “Ako ne uđemo u EU pod vlastitim uslovima, mogli bismo se okrenuti Rusiji i Kini”. Koji pozitivan argument bi dali?, pita se naša sagovornica.
Drugo važno pitanje je, naglašava dr. Perry, da li bi sama EU bila jača s državama koje su ubrzano prošle kroz proces, bez da su zaživjele ključne reforme i vrijednosti?
– Da li bi donošenje odluka među državama članicama EU i sa mehanizmom Komisije u Bruxellesu bilo učinkovito, ili bi ovakva promjena dodatno usporila donošenje odluka u vremenu kada je jasno da Evropa mora djelovati brže i s više odlučnosti?, podvlači dr. Perry.
Upozorava da svjedočimo brzim i tektonskim promjenama u globalnom sistemu dok Trumpova administracija pokazuje očiglednu namjeru da razgradi globalni poredak zasnovan na pravilima u korist transakcijskog, lično orijentisanog kolonijalnog sklapanja dogovora unutar reorganizovanog međunarodnog sistema. A čak i da se odluči da EU zaista i što prije treba Zapadni Balkan i zemlje istočnog partnerstva, naša sagovornica smatra da bi bila potrebna promišljena strategija iz Bruxellesa i iskrena predanost potencijalnih novih članica kako bi se osiguralo da proširenje ne oslabi EU u trenutku kada Evropa i drugi demokratski saveznici, suočeni s globalnim prijetnjama demokratiji, sami trebaju ojačati. Osvrće se i na sve glasniji narativ o trećem entitetu, ističući da već godinama vidimo da postoje istaknuti lobisti iz Hrvatske i iz same BiH, kao i glasovi iz think-tankova i akademske zajednice, koji potenciraju takvu priču.
Poticanje promjena
– Ti glasovi su marljivi i dosljedni, općenito su usmjereni na pokušaj stjecanja ili konsolidacije podrške iz EPP-a, pri čemu pretpostavljaju da drugi, zapravo, ne razmišljaju o posljedicama i stoga se ne bi protivili ovom tipu lobiranja. Kao što već godinama gledamo – dok separatističke i podijeljene snage iz BiH troše novac i vrijeme na lobiranje u Bruxellesu i drugim ključnim prijestolnicama – oni koji tvrde da žele građansku, nenacionalističku, stabilnu i demokratsku BiH odsutni su kada se lobira na važnim mjestima, naglašava naša sagovornica.
Govoreći o potezima SNSD-a i Dodika, dr. Perry naglašava da je EU očito godinama frustrirana ovom strankom i još ne uspijeva pronaći način kako rekalibrirati svoju ukupnu regionalnu politiku na način koji bi otežao SNSD-u da nameće agende i monopolizira pažnju kroz prijetnje i nacionalističku retoriku.
– Uprkos mnogim godinama uključenosti EU u ovaj region, Unija još nije u potpunosti shvatila kako politička ekonomija u ovim zemljama funkcioniše i često nagrađuje politiku straha, podjela i polarizacije. A kada se pojavi pokret odozdo protiv statusa quo – a tome svjedočimo u Srbiji više od godinu – EU ne uspijeva uočiti kako bi se to moglo iskoristiti za poticanje promjena, zaključuje dr. Perry.
Datum i vrijeme objave: 20.01.2026 – 07:05 sati
