Uvijek puna energije, nasmijana i spremna za šalu, Jasna je žena kojoj se divimo jer je ostala svoja. Uživa u glazbi i dalje te ima povjerenje u život i sve ono što nosi.
“Drukčije je to od koncerta”, rekla nam je Jasna Zlokić na snimanju naslovnice našeg prosinačkog broja. Rijetko ih u posljednje vrijeme radi, pa nam je bilo posebno drago i velika čast što smo glazbenu divu uz čije smo pjesme odrastali imali priliku vidjeti “na djelu”.
Odlična atmosfera bila je na Vašem nedavnom koncertu u Tvornici Kulture. Kako Vam je nastupati nakon desetljeća bivanja na sceni?
Pjevam cijeli život, još od djetinjstva, tako da je meni to sve normalno, prirodno. To doživljavam kao druženje, kao jedan susret pri kojem se izmjenjuje lijepa energija, uz pjesme, šale. Imam jednu specifičnu duhovitost koja je ljudima dopadljiva i lijepo reagiraju. Tako da je to jedna kombinacija svega. Sretna sam, da. Naporno je, naravno. Svaki je posao koji iziskuje fizički i psihički napor težak. Ali kad se to oboji svime ovime što sam rekla, onda je to slika savršena.
Po čemu ćete pamtiti proteklu godinu?
Teško je reći po čemu ćeš pamtiti godinu kad je život mozaik. Ima puno sličica, puno lijepih stvari koje su se dogodile, koje su se nanizale. Neke su već dio rutine. To su i privatne, poslovne, prijateljske lijepe stvari. Ima, naravno, i nekih odmaka, iskakanja. Ljepših koncerata, kad već govorimo o profesiji, i onih malo manje ljepših. Moj je posao da ljude učinim sretnima i u ovoj godini to sam napravila dosta puta. I to me čini sretnom. A imam i svoju obitelj, svoje unučice koje obožavam, i one su mi jako velika radost.
Imate li neke posebne planove za 2026.?
Nikad ja nemam neke ozbiljne planove. Meni se, a to sam zaključila nakon toliko puno godina djelovanja i prisutnosti u životu, neke stvari događaju same po sebi, uopće ne utječem na njih. I ponekad pomislim da život puno puta bolje zna što će s nama nego mi sami. Prepustite se, imajte povjerenja u život. Naravno da se neke stvari moraju planirati, ne mogu se dogoditi ako o njima ne razmišljaš, ako ih ne posložiš. Ali treba imati povjerenja u život.
Neostvarene želje?
Čini mi se da čovjek što je stariji, ima sve manje nekih stvari za kojima čezne. Puno se toga doživi kroz život. I onda se sve te želje tijekom godina skupe u jednu, a to je da budeš zdrav. Jer konačno dođeš do zaključka da ti je zdravlje temelj svega i da se oko njega sve gradi. Ali mi to često zaboravimo, zanemarimo, nemamo taj osjećaj. I želja mi je da ovaj svijet postane bolji jer mi se čini da je zastranio. Čini mi se da se izgubila dobrota, da se izgubila ljepota, da se izgubila druželjubivost, da se izgubio osjećaj. I da se izgubio čovjek. Ljudi bi trebali više komunicirati jedni s drugim, ali tehnologija je ta koja ih u tome koči. Iako ima puno prednosti, mogla bi promijeniti način kako komuniciramo jedni s drugima.
Osobine koje su Vas vodile kroz život?
Uvijek sam nastojala biti empatična, nastojala sam biti dobra, topla, nastojala sam biti poštena koliko god sam mogla. I biti iskrena, biti ono što jesam. Čini mi se da su to ljudi prepoznali. I ako opstanete i kroz vrijeme vam se pokaže da su ljudi još uvijek uz vas, znači da ste sve te neke pozitivne stvari sačuvali i da su to ljudi zapamtili te da to poštuju.
Što biste poželjeli našim čitateljicama za sljedeću godinu?
Da sačuvaju svoju osobnost, da sačuvaju sebe onakve kakve jesu. I da grade sebe na svojim temeljima, da im uzori ne budu neki drugi ljudi, krivi ljudi, nego da one to budu sebi. Važno je prepoznati sebe, prepoznati svoje biće, prepoznati svoju kemiju, sve ono što jesi i na tome graditi sebe, nadograđivati se. To je malo teško, lakše je vidjeti kod nekog drugog nešto, pa na tom primjeru reći: “I ja bih tako.” Ovaj put jest teži, ali je stabilniji i ljepši.
Fotografija i kreativno vodstvo: Mare Milin
Styling: Ana Nikačević
Make-up: Simona Antonović i asistentica Ivana Češljar
Kosa: Sara Rabotski za Studio TE
Asistent fotografije: Luka Palestrina Mazić
Asistent stilistice: Luka Ščrbak
Odjeća: Sako TWINSET, hlače Max Mara, cipele Zara, nakit Swarovski
