Možda ceo svet ide u pakao, ali izgleda da se za nas, ovde na Balkanu, to više ne može reći, a na taj optimističan zaključak me je navela mala velika pojava koja je iznenada i skoro preko noći zapljusnula naše obale.
Jedan mladić, koji peva kao anđeo, uspeo je da za samo petnaestak minuta rasproda karte za nekoliko koncerata u Beogradu, a kako je list preneo, najmanje četrdeset hiljada ljudi ostalo je bez mogućnosti da ga sluša uživo! Ovu neviđenu pomamu izazvao je potpuno nepoznati dvadesetogodišnji Jakov Jozinović, dečko iz malog hrvatskog grada koji je osim što se kao klinac pojavio na pjevačkom natjecanju, postao zvijezda Instagrama i TikToka pjevajući svoje obrade poznatih domaćih hitova.
A onda sam video snimak sa njegovog koncerta: klinci, tinejdžeri, ludnica u publici, a na bini prelep čovek sa divnim glasom peva: “Sad mi je žao, da, ali šta sam ja znao, još si bila devojka, čuperak ti je leteo ko leptir…”, a sa njim stotine mladih ljudi u transu koji je san o izgubljenoj ljubavi i normalnosti velikog romansa opisao veliki romantičan Đorđe. Balašević.
“Inače bi sve imalo smisla, drugačije bih napisao svoj život, da sam znao da postojiš, Olivera.”
Gledao sam taj klip i slušao tu pesmu i, začudo, opet mi je bilo šesnaest godina, pa sam čak i oka sklopio, i obuzelo me neko prastaro čudo sa tim čuperkom koji leti kao leptir i sa ovom decom danas koji su, iako su zatrpani svim mogućim pop smećem, pesmama koje promovišu agresiju, ravnodušnost ili seks, bilo kakvu osvetu, čini se nemodnim, nose svoje gene i ponovo otkrivaju ono što su odrasli sa roditeljima. Muzika koja je ulepšavala živote, pesme koje su nas terale da žmirimo, i maštamo, i sanjamo, pesme u kojima čuperci i leptiri, i kapi kiše, i stihovi, ispunjavaju mladost ispunjenu čežnjom, i lepotom, i običnošću, dnevnicima i tihim patnjama, pogledima i nežnim poljupcima.
Oliverponovo otkriveno Oliverpostala je blistava metafora za ukradenu ljepotu života, zgaženu pornografijom, nasiljem, promiskuitetom, materijalizmom, unakaženim jezikom i sistemom vrijednosti jazbina koji pustoši javnu scenu nevjerovatno dugo vremena. Olivera sve ono što ona danas izaziva, zajedno sa mladim Jakovom, cijeli taj fenomen prirodnog otpora ustaljenoj besmislenosti poruka u popularnoj kulturi, predstavlja klicu nečeg novog što raste kao mlada biljka na smetlištu naše stvarnosti.
A Jakov je fenomen – osim što divno pjeva i lijep je kao lutka, ovaj dječak je uzor – među tetoviranim, tetoviranim, ćelavim, namrgođenim, drogiranim i agresivnim prostacima, ova prelijepa plavuša postala je najljepši san djevojaka u cijeloj regiji i primjer malobrojnim momcima kako se ovaj čarolija može uvjeriti u tok života.
Ima nade!
