Dok Washington javno pritišće Ujedinjene Arapske Emirate da prestanu naoružavati sudanske paravojne Snage za brzu podršku (RSF), iza kulisa se odvija mnogo složenija priča, priča o novcu, zlatnim tokovima i vojnoj saradnji koja se ne može lako prekinuti. U središtu svega stoji Sudanska kriza, ali i milijarde dolara koje preko zlata, logistike i vojnih baza povezuju SAD, UAE i njihove regionalne partnere.
Američki državni sekretar Marco Rubio nedavno je izjavio da „zna ko naoružava RSF“ i da se ta podrška mora okončati. No, iako SAD najavljuje sankcije protiv osoba povezanih s vezama između RSF-a i Emirata, američke specijalne snage i aviacija tiho koriste upravo emiratske vojne objekte na Rogu Afrike. Najvažniji među njima je Bosaso, strateška luka i aerodrom u Somaliji, koju je UAE pretvorio u tvrđavu i čvorište za transport i legalnih i prikrivenih tereta.
Tu se otvara ključni paradoks: dok Washington optužuje Abu Dhabi da potpiruje rat u Sudanu, američki vojnici polijeću upravo iz istih hangara koji služe za transport materijala prema RSF-u. Bosaso je tako postao simbol „dvostruke igre“ prostor gdje se miješa borba protiv terorizma i prikrivena trgovina oružjem, legalna logistika i sumnjivi milioni koji teku bez traga.
U dokazima koji se gomilaju protiv Emirata od satelitskih snimaka do serijskih brojeva oružja najviše odjekuje podatak da je čak 90 posto sudanskog zlata 2024. završilo u UAE-u. Vrijednost tog zlata iznosila je više od 53 milijarde dolara. To je novac koji je omogućio Emiratima da grade čitav prsten kontrolnih tačaka oko Crvenog mora, baze na Socotri, Berberi, Bosasu i Mocha-i, koristeći ih kao lance u jednom širem projektu dominacije nad pomorskim putevima kroz koje prolazi trećina svjetske trgovine.
Paralelno s time, RSF već optužen za masovne zločine u el-Fašeru, uključujući ubistva i silovanja, dobija oružje i opremu preko mreže aviona koji sele između Abu Dhabija, Bosasa, istočne Libije i etiopskih aerodroma. Tokom posljednje dvije godine, više od pola miliona kontejnera označenih kao „opasni teret“ prošlo je kroz Bosaso, pod strogom zaštitom emiratskih snaga i stranih plaćenika.
SAD pokušava javno zauzeti moralnu poziciju, ali stvarnost je mnogo neurednija. Američki antiteroristički rat u Somaliji uveliko zavisi od istih baza koje Emirati koriste kao maske za vlastite operacije. To Bosaso pretvara u prostor sivih operacija ništa nije sasvim legalno, ništa sasvim ilegalno, sve isprepleteno interesima i novcem.
U pozadini svega odvija se i regionalno nadmetanje koje može odlučiti sudbinu sudanskog rata: rivalitet Saudijske Arabije i UAE-a. Nakon što je saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman izvršio pritisak na Washington, Donald Trump najavio je da će „početi raditi na pitanju Sudana“, signalizirajući da bi SAD mogao stati uz Rijad u pokušaju ograničavanja emiratskog utjecaja u Crvenom moru. Jer Sudan, sa svojih 750 kilometara obale i bogatim mineralnim poljima, nije samo humanitarna tragedija, nego strateški i ekonomski trofej.
Sve se tako svodi na jedno pitanje koje tiho odzvanja u Washingtonu: koga izabrati kao primarnog partnera Saudijsku Arabiju ili Ujedinjene Arapske Emirate? I još važnije, može li se SAD uopšte odreći zemalja s kojima je zamršenim linijama novca, zlata i vojnih interesa čvrsto povezan?
Sudan, u međuvremenu, plaća najvišu cijenu. Dok se diplomati nadmudruju, a milioni dolara mijenjaju vlasnike, iznad Bosasa svakog dana slijeću novi avioni. Zastaje dah kad se spusti još jedan IL-76, njegov tutanj odzvanja do obale, podsjetnik da ratovi ne gore samo zbog mržnje, nego i zbog profita koji ih održava.
