Tiho hladno i promrzlo veče spustilo se i u Brčko distrikt BiH. Miris hladnoće se nije osjetio zbog začepljenih nosova. Neka čudna mutacija Virusa je harala kroz distrikt. Virus se širio toliko velikom brzinom da su mu građani zbog toga dali naziv „Ferrari“.
Grad je bio prilično pust kao i obično svako veče ali i svaki dan. Da nije škole i đaka kojih je sve manje i manje iz godine u godinu Brčko bi se vjerovatno nazivalo „Grad Duhova“.
Potrčko iz kabineta Poglavice nakon napornog dana subotom iako nije ništa radio ipak se umorio od izležavanja. Pripremao je svoj mali tefter i bilježio detalje kako bi se što bolje pripremio za sutrašnji sastanak.
Ovaj put imao je sastanak na jednoj neobičnoj lokaciji van gradske benzinske pumpe. Potrčko je inače bio poznat po zapošljavanju ljudi van Brčko distrikta. Mušterija ovaj put nije bila ni iz Orašja ni iz Srebrenika a ni iz Gradačca. Ovaj put Kandidat je bio iz Biberovog polja.
Potrčko je malo bio zbunjen jer u svom cjenovniku zapošljavanja na budžet distrikta do sada nije imao tačnu cijenu koštanja usluga zapošljavanja. Inače Srebrenik je iznosio 10.000 kilometara, Orašje 12.500 kilometara a Gradačac nekih 20.000 kilometara. Dilema je bila kako definisati i odrediti cijenu Biberovog polja. Na kraju onako zamišljen ipak se odlučio da to bude 15.000 kilometara ni daleko ni blizu od Srebrenika a niti Gradačca stoga cijena je bila prihvatljiva jer ipak radno mjesto je u pitanju.
Sav sretan i radostan zaputio se u obližnju Kafanu. Potrčko je imao običaj Nedeljom uveče pojesti škembiće popiti dvije rakijice i za desert zaklati ananas.
Ananas je volio na kriške tanko grickati jer to mu je stvaralo osjećaj da je mnogo više izdignut od drugih na kraj krajeva pored grožđa i Faraoni u Egiptu su jeli ananas ali i Gaj Julije Cezar u svoje vrijeme.
Potrčko je bio svjestan da nije bio neki kapacitet ali dovoljno je bio mudar i vješt da ljudima iz okolnih sela proda janjeću stelju pod bubrege. Poglavica je znao da potrčko nije nekog kapaciteta kao ni on sam ali ipak ga je držao uz sebe kao cukicu te mu se vazda podsmijavao jer čak ga poglavica nije ni zaposlio na budžet već neki drugi ugledniji ljudi. Potrčki nije smetalo što ga poglavica nije htio primiti ali sve je radio kako bi mu se ulizao iako ga ovaj iskorištavao kao otirač za brisnaje poda. No poptrčko je imao neku vrstu „Stockholmskog sindroma”. To je ustvari sindrom kojeg obilježava stvaranje emocionalne veze, osjećaja povjerenja i identifikacije s agresorom odnosno zlostavljačem ili bilo kojom drugom osobom koja je dominantna i koja ima moć upravljanja drugom osobom. Žrtva u tom slučaju ne odabire svjesno i racionalno takvo stanje, a agresor je istovremeno iskorištava i stavlja njezin život u opasnost. Iako zvuči paradoksalno, ovaj psihološki fenomen zaista stvara jaku emocionalnu vezu žrtve i zlostavljača.
Zagledan kroz prozorčić Kafane dok je umakao Lepinu u škembiće opazio je starijeg visokog čovjeka s manje izraženim brkovima kako šeta pored Kafane s rukama na leđima i pogledom ka zemlji. Bio je to vrlo znani gradski penzioner zvani „MRKALJ“. S obzirom na to da Brčko nije imalo gradsko podzemlje on je bio šef površine distrikta.
Potrčko je shvatio o čemu se radi i onako ubrzano počeo da tipka po svom telefonu. Čovjek koji se šetao vani zvani Mrkalj bio je majstor razvlačenja pameti drugima koji je u gradu djelovao na ljude psihološki tako što bi im utjerivao strah svojom manipulacijom psioloških skilova.
Njegova šetnja je ustvari bila tajni signal njihovog tajnog zelenog kulta. Ondosno signal da se desila vanredna situacija. Potrčko je shvatio poruku te krenuo da tipka i zivka određene i nadređene.
Ja sam bio u plavom bade mantilu i gulio slatku marokansku klementinu u trenutku kada me je Ministar pozvao ne telefon i kazao mi da imamo intervenciju te da se nađemo za nekih 15 minuta na odredištu.
Odredište je bila lokacija u mjestu Grbavica kod Brčkog. Žurno sam se spremio trznuo ključeve od merđe i poslao supruzi poruku da ću kasniti na večeru. Dok sam skidao bade mantil sa sebe promatrao sam Nataliju kako leži u krevetu bila je potpuno naga. Savršeno zategnuta bijela posteljina u toploj sobi koji je prkosio dubokom minusu napolju, plahta je ocrtavala je njene savršene bokove. Njen uski struk se širio ka jako izraženim i čvrstim grudima. Jedna strane hladne plahte prekrivala je samo dio njenog nagog tijela. Bila je pravi Anđeo. Natalija je bila uposlenica u Vladi bila je udata a sada je razvedena. Natalija i ja smo bili tajni ljubavnici i često smo vrijeme zajedno provodili u njenom toplom stanu. Nismo smjeli nikada biti viđeni jer je upravo ona bila moj insajder koji je odavao sve poglavicine tajne iako je bila s par prijateljica i jednim našim zajedničkim prijateljem vrlo bliska poglavici ali i njegovoj supruzi. Na Natalij usu sve kolegice bile ljubomorne od vijećnice do opštine pa preko zavoda i sl.
Kada sam stigao u Grbavicu dok sam gasio svoje auto ugledao sam kako me vani čeka Ministar sa kafom u ruci. “Drugi jebu a ti se Muzafere kupaj” kazao mi je uz smiješak dok je s njim stojao neki čovjek otprilike nekih 60 godina starosti. Ovo je naš svjedok kazao je Ministar. Čovjek koji se nalazio s ministrom pružio mi je ruku i kazao Mitar! Uzvratih mu pozdrav i stisnu čvrsto njegovu šaku sa pogledom u oči i kaza mu “Đemo, ali možete me zvati Đejms.”
O čemu se radi ovdje gospodine Mitre?
Vidite gospodine Đejms, unazad par noći iz okolne šume se čuje jako čudan zvuk koji plaši i zabrinjava naše mještane. Neki kažu da je lisica ali mi ipak mislimo da se “Drekavac“ ponovo vratio u naš grad. Drekavac kažete promrmljah. Da drekavac a reći ću vam i zašto. Naša komšinica Ilma je bila tu noć sama muž joj je radio noćnu smjenu u fondacij za grantove Brčko distrikta BiH.
Vrata su bila zaključana samo jednom. Ja sam sasvim slučajno izašao vani kako bi uzeo s dvorišta drva za ogrjev kako bi naložio vatru da u kući nije hladno. U jednom trenutku vidio sam crno sivu sjenu ispred njenih vrata. Bio je to neki čovjek u odjelu i crnim cipelama ali preko glave je imao nešto kao neku debelu termalnu deku, lice mu je bilo prekriveno istom. Činilo se kao da zvoni na vrata ali on je smo jednostavno ušao.
Nakon nekoliko minuta začuo sam neku galamu i preplašeni glas gospođe iz susjedstva. A kunem vam se onaj čovjek sa onom termalnom dekom preko glave izleztio je ko čep iz kuće, no tu nije kraj. Dok je izlijetao iz kuće ugledao sam kako mu njen mali sin od 12 godina sa tavana baca kantu vode koja direktno pada na čovjeka s dekom preko glave. U tom trenutku jer je pretpostavljam voda bila hladna začuo se jaki krik koji podsjeća na onaj kada se lisice pare u sezoni parenja. Zatim je otrčao preko livade ka šumi no ovaj put je bio u gaćama. Trčao je ko opuren što bi se u narodu kazalo a deka se pušila i iz nje je izlazio bijeli dim. Zatim se izgubio u šumi iz vidokruga. Samo su se oni krikovi iz šume još uvijek čuli.
Ministar ugasi cigaru a ja se zahvali gospodinu Mitru i rekoh mu da ne brine riješit ćemo mi to. Ministar zamišljen pogleda u mene a ja u njega i kroz osmjeh samo reče: „Konjara opet.“ „Da odgovorih, Deka Konjara opet“.
U tom trenutku auto se parkira pored nas, bio je to auto iz ureda poglavice poznao sam ga jer je za sobom puštao crnih blagi dim iz auspuha. Poznato je bilo u gradu da poglavicin auto ima problema sa EG ventilom.
Iz auta je izašao potrčko iz kabineta poglavice i kazao „momci mi ovdje preuzimamo.“ Te je kolegi kog je honorarno doveo na ugovor o djelu i podsticaj za cijenu toga da mu bude hamal naredio da mjesto obilježi roze trakom te da nikome ne da, da priđe mjestu zločina. Taj njegov hamal bio je jedan lijeni pčelar, volio je šumske šetnje. Pčelarstvom se nije bavio iz ljubavi već što je morao. Kada mu je istekao ugovor o djelu ostao je bez posla. Zatim je laskanjem potrčki dobio podsticaj i kupio par sanduka te ih napunio ih pčelama. Od 6 sanduka dva su bila puna pčela a 4 prazna. Iako je pčelar bio u muškom klimaxu zbog krize srednjih godina bio je iskompleksiran i ljut. Svi njegovi vršnjaci su krizu srednjih godina riješili tako što bi kupili sebi motore i sportska auta. No on nije imao dovoljno novca pa je bijes bio sve veći. On je sebi kupio pčele ali nije imao sanduke pa je onda naletio na potrčku pa je dobio podsticaj a time i sanduke. Zauzvrat tome on je sada neka vrsta vjernog psa potrčki a ponekad ga komšije zbog tog ulizivanja zovu nadimkom „LESI“.
S obzirom na to da je poglavica bio jači od institucija Skupštine morali smo se udaljiti s lica mjesta. Obojica smo pogledali u potrčku i promrmljali u isto vrijeme „nećeš još dugo biti na toj poziciji kad tad češ pasti a kada padneš glasno će se čuti.“ I ja i Ministar uvijek smo se pitali boje li se oni koji su na trenutnim pozicijama i razmišljaju li uopće kako živjeti kada ostanu bez pozicija ili ipak nisu ni svjesni svoje nesvijesti?
Ministar je sjeo u moje auto i odvezli smo se do prvog kafića ja sam naručio dupli Džek Danijels s dvije kocke leda a Ministar Čivas. U kafiću je svirao lokalni bend a izvedba je bila od od grupe „THE DOORS“ a pjesma „Riders on the Storm“.
„Majstore da li je moguće da je opet on, jer nenormalno mi zvuči priča o drekavcu“ rekoh i pogleda ka ministru. Ministar nazdravi popi gutljaj pića zapali cigaru nasmija se i reče „Znaš kako će biti to drug moj“, kako rekoh?
„Bit će ti, da je Deka Konjara preko glave, a Drekavac u gaćama“ hahaha Ministar prsnu u glasan smijeh a i ja za njim.
Da reko izgleda ponovo Deka Konjara hara i ne bira žrtve čak i one koje mu se ne daju on sam navaljuje. Ma razotkrit ćemo mi njega kad tad, rekoh! Ma razotkriven je on davno reče Ministar. Zar nisi vidio da je Potrčko žurno došao da prikrije tragove tri su žene njega prošli put pokrivale i njega i onu s kojom je bio kada je dobio tavu u glavu od svoje supruge a zatim šljivu ranku ispod oka. Frida kada gađa ona gađa tavom od palačinki reče on. Izdat ćemo saopštenje da u narednom periodu ljudi zaključavaju svoje kuće tri puta te da čuvaju ili vode sa sobom svoje supruge, nipošto ih ne ostavljati same kući inače bi DEKA KONJARA mogla pozvoniti na njihova vrata!
Skoro svi u gradu ali i u vladi distrikta i opštini su znali ko je pod dekom konjarom. No svi su se pravili blesavi kao da ništa ne znaju, svi su ga se strašno bojali, prijetio je otkazima i otkazima njihove uže i šire familije odnosno otkazom svih koji su povezani sa onim ko je glasan. Bez obzira radilo se o familiji prijateljima, kumovima ili komšijama svi su bili njegova meta. Ovaj oblik manipulacije i mobinga poznat je kao fašizam ali niko se na to nije obazirao svi su ga se u vlasti bojali.
Pogledah ministra dok je završavao svoj Čivas i zaista shvatih da je to bio on Poglavica i šakom i bradom ali još uvijek nisam vjerovao u to! Zapalih cigaru popi gutljaj pića i pogleda u prošlost i neke ranije njegove radnje a u glavi mi je u tom trenutku odjekivalo samo jedno, a to je:
„U cara Trojana kozje uši car je go,car je go….“
Nastavit će se….