Cvjetnica: Kršćani započinju Veliki tjedan u znaku Isusova ulaska u Jeruzalem

Kršćani danas obilježavaju Cvjetnicu, spomen na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem, čime ujedno započinje Veliki tjedan – središnje razdoblje liturgijske godine posvećeno razmatranju muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista.

Cvjetnica zauzima posebno mjesto u kršćanskom kalendaru, a obilježena je simbolikom palminih i maslinovih grančica koje predstavljaju mir, vjeru i iščekivanje.

Meštar novaka iz Franjevačkog samostana na Humcu fra Ivan Landeka podsjetio je kako se na ovaj dan vjernici prisjećaju događaja kada je Isus svečano ušao u Jeruzalem, gdje ga je narod dočekao uz poklike: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“

Istaknuo je kako Cvjetnica označava početak Velikog tjedna, naglašavajući njegovu važnost u liturgijskoj godini.

– To je središnji tjedan u cijeloj liturgijskoj godini u kojem spominjemo Isusove muke, smrti i uskrsnuća – kazao je fra Landeka.

Poseban značaj imaju maslinove i palmine grančice koje vjernici donose na blagoslov. One podsjećaju na doček Isusa u Jeruzalemu, kada su mu ljudi prostirali zelene grane na putu.

– Blagoslovom grančica na početku svete mise i mi simbolično pozdravljamo Isusa koji je iz ljubavi prema čovjeku podnio patnju i darovao svoj život – pojasnio je.

Jedna od posebnosti liturgije Cvjetnice je čitanje Muke Gospodnje, koje se, kada je moguće, naviješta po ulogama ili pjevano, čime se dodatno naglašava svečanost i dubina samog slavlja.

Fra Landeka naveo je kako se ove godine čita izvještaj o Muci po evanđelistu Mateju, izdvojivši pritom Isusovu molitvu u Maslinskom vrtu kao snažnu poruku vjernicima.

– Isus u najtežim trenucima moli Oca da ga mimoiđe časa patnje, ali svoju molitvu završava predanjem: „ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti“. Upravo u tome je ključna poruka – kazao je.

Dodao je kako vjernici u molitvi mogu Bogu povjeriti sve svoje želje i brige, ali je važno na kraju prihvatiti Božju volju.

– Na taj način čovjek izbjegava razočaranje, jer se potpuno prepušta Bogu koji najbolje zna što je za njega dobro – zaključio je fra Landeka.