Usred otoka Cresa skriva se mjesto koje na prvi pogled djeluje gotovo nestvarno. Čudesno Vransko jezero najveće je prirodno bogatstvo hrvatskog najvećega otoka koje skriva brojne tajne i legende, a njegovu mističnost pojačava i činjenica – da mu ne smijete blizu.
Vransko jezero prostire se na oko 5,75 četvornih kilometara, a najveća mu je dubina oko 74,5 metara. Površina jezera nalazi se približno 13 metara iznad mora, dok se njegovo dno spušta više od 60 metara ispod morske razine. Najveća je kriptodepresija u Hrvatskoj, a njegova važnost iznosi oko 22 milijuna – jer toliko kubnih metara slatke, čiste, pitke vode ono sadrži.
Domaći su ga od davnina zvali jednostavno – Jezero. Iako “službeno” nosi ime po obližnjem selu Vrana, ne dajte se zavarati da ono ima ikakve veze s vranama – ipak je ovo područje supova. Krivac za ime je Alberto Fortis, koji ga je tako nazvao u svom čuvenom putopisu, ali i on je samo preuzeo ime koje su naselju ponad jezera dali Rimljani – ovdje se, naime, nekada nalazila starorimska vojna postaja Urana.
Između znanosti i legende
Kako je moguće da usred krškog otoka postoji tako golemo slatkovodno jezero, pitate se? Vransko jezero najvećim se dijelom puni oborinskom vodom koja se skuplja s okolnog sliva. Istodobno je podzemnim kanalima i pukotinama povezano s okolnim krškim sustavom i morem.
I onda se događa čarolija: u dubini se susreću slatka i slana voda, ali masa slatke vode stvara pritisak koji sprječava veći prodor mora, odnosno slatka voda pluta na slanoj. Zato je održavanje stabilne razine jezera iznimno važno – prevelik pad vodostaja mogao bi ugroziti kvalitetu vode. Razina jezera može znatno oscilirati, ovisno o količini oborina, a tijekom povijesti su zabilježene razlike od nekoliko metara.
A ako vas hidrologija krša pretjerano ne pali, otočka će vam legenda vjerojatno biti puno zanimljivija. Ona kaže da se na mjestu današnjeg jezera nekada nalazilo veliko i plodno polje na kojem su živjele dvije sestre Gavanke. Jedna je bila bogata, ali pohlepna i okrutna, dok je druga bila siromašna i skromna, piše Punkufer.hr.
Bogata sestra bila je kažnjena zbog svoje pohlepe i okrutnosti – zaurlao je snažan potres i nakon njega došao je potop. Dvorac bogate sestre bio je potpuno razoren, a njegovi ostaci, kažu, još su na dnu jezera. I ne samo to, za velikih oluja iz njegove se dubine još čuju zvona.
Život otoka
Nekada su, priča se nastavlja, ribarima mreže zapinjale za ruševne ostatke dvorca. Ne ulazimo u to je li to istina, ali kad biste smjeli zaploviti Vranskim jezerom, možda biste doista ugledali ostatke zidova. Zapravo ograjice, gromače koje su stanovnici obližnjih sela postavljali zbog stoke kada bi se voda jako povukla. Iako daleko od svijeta legenda i bajki, one su danas pomalo nostalgičan podsjetnik na nekadašnji život otoka.
Zbog udaljenosti od većine naselja i slabe pristupačnosti, Vransko jezero sve do sredine 20. stoljeća nije imalo jednaku važnost za vodoopskrbu cijelog otoka kao danas. Prije izgradnje vodovoda voda se prenosila zemljanim loncima i drvenim bačvicama – batalungama.
Izgradnja vodovodnog sustava započela je 1946. godine. Godine 1952. vodu je prvi dobio Orlec, 1953. Cres, a 1962. godine jezerska je voda stigla i u Mali Lošinj. Pumpna stanica i crpilište nalaze se na istočnoj strani jezera, a zbog iznimne kakvoće vode koriste se samo mehanički oblici pročišćavanja.
I zato je pristup ovome čudu zabranjen. Barem ljudima, ribe, vodozemci i ptice su dobrodošli, a poznato je i da u špiljama oko jezera žive vile. Ipak, i obični ljudi mogu uživati u pogledu na jezero iz daljine, s okolnih panoramskih točaka. U mirna jutra, dok otok još spava i kada nema vjetra, njegova površina postaje poput velikog ogledala u kojem se stapaju nebo, stijene i ta voda koja znači život.
