Najveći sustav kanjona na Marsu nije geološki ostatak iz prošlosti, kao što su znanstvenici nekoć pretpostavljali. Nova studija, objavljena u časopisu Nature Communications, otkriva kako su drevni rasjedi ispod sustava Valles Marineris još aktivni i sposobni uzrokovati potrese na Marsu. Ovo otkriće pruža izravne seizmičke dokaze o aktivnim rasjedima ispod jedne od najvećih geoloških struktura u Sunčevom sustavu.
Protežući se gotovo 3900 kilometara preko površine Marsa, Valles Marineris svojom veličinom daleko nadmašuje Veliki kanjon na Zemlji. Njegova golema mreža dolina doseže širinu od približno 600 km i dubinu veću od devet km. Riječ je o najvećem sustavu kanjona u Sunčevom sustavu.
Desetljećima su se istraživači pitali jesu li rasjedi povezani s ovom golemom strukturom i dalje aktivni. Budući na Marsu, za razliku od Zemlje, nema pomicanja tektonskih ploča, bilo je teško utvrditi mogu li njegovi drevni lomovi još apsorbirati naprezanja unutar kore.
Istraživanje je pokazalo kako se rasjedi duboko ispod kanjona i dalje mogu pomicati i izazivati potrese, dugo nakon što su geološki procesi koji su ih izvorno stvorili prestali djelovati. Ovi nalazi upućuju na zaključak kako geološka povijest kanjona nije u potpunosti ograničena na daleku prošlost. Neki od lomova nastalih prije milijardi godina još su mehanički dovoljno slabi da se pomaknu pod utjecajem današnjih naprezanja.
Do ovog je otkrića došlo zahvaljujući neobičnom seizmičkom događaju, označenom kao S0976a, koji je 25. kolovoza 2021. godine zabilježila NASA-ina letjelica InSight. Za razliku od većine potresa na Marsu otkrivenih tijekom te misije, ovaj se događaj zbio na suprotnoj strani planeta u odnosu na položaj letjelice. Bio je to jedini zabilježeni potres na Marsu koji su istraživači uspjeli locirati na zapadnoj hemisferi planeta.
Ranija istraživanja smještala su taj poremećaj u blizinu zapadnog dijela kanjona Valles Marineris, no njegovo je podrijetlo ostalo nejasno. Seizmičke vibracije na Marsu mogu nastati uslijed udara meteorita, odrona tla ili pucanja kore.
Istraživači s Imperial Collegea u Londonu i Sveučilišta Columbia proučavali su amplitude i smjerove dolaska seizmičkih valova kako bi rekonstruirali mehanizam nastanka tog događaja. Njihovi rezultati ukazuju na postojanje rasjeda s horizontalnim pomakom, pri čemu dva bloka kore klize vodoravno jedan pokraj drugoga. Do puknuća je došlo na dubini od približno 20 do 40 km ispod zapadnog dijela kanjona Valles Marineris.
Tim je također analizirao satelitske snimke i alternativne seizmičke modele. Ni udari meteorita ni veliki odroni tla nisu mogli na zadovoljavajući način objasniti opažanja, a nisu pronađeni ni svježi krateri niti tragovi većih odrona.
ŽKako Mars može ostati tektonski aktivan bez pomicanja tektonskih ploča? Za razliku od Zemlje, Mars ima uglavnom cjelovitu vanjsku ljusku koja se postupno hladila tijekom milijardi godina. Njezini drevni lomovi ipak mogu ostati osjetljivi na naprezanja uzrokovana hlađenjem planeta, golemim vulkanskim područjem Tharsis te lokalnim geološkim uvjetima.
Orijentacija puknuća S0976a podudara se s ponovnom aktivacijom već postojećih rasjeda pod utjecajem naprezanja. Ovi nalazi također povezuju Valles Marineris s drugim seizmički aktivnim područjima na Marsu, uključujući Cerberus Fossae i južni dio ravnice Elysium Planitia.
Različiti mehanizmi rasjedanja na tim lokacijama upućuju na to da naprezanja unutar Marsove kore variraju ovisno o zemljopisnom položaju, umjesto jedinstvenog globalnog obrasca. Jedan potres na Marsu mijenja način na koji znanstvenici shvaćaju Crveni planet i druga nebeska tijela.
