Ostoja Stanojević kazao je da je bio vozač kamiona u inžinjeriji u Zvorniku i da je komandant bio Dragan Jokić, a da ga je mijenjao optuženi Dragan Jevtić.
“Major Jokić je naredio da pripremim kamion, da se javim Civilnoj zaštiti u Zvorniku”, prisjetio se svjedok.
On je rekao da je sa kolegom prenoćio u Bratuncu i da mu je jedan čovjek rekao da ide s njim u Kravicu.
“Gore sam našao ljude poubijane, bili su tamo u hangaru”, naveo je Stanojević.
Dodao je da su tijela stavljena na njegov kamion i da ih je odvezao u Glogovu, gdje su zagrnuta zemljom.
Svjedok je kazao da je naloge za korištenje vozila potpisivao Jokić, a da nije siguran da li je i Jevtić. Na pitanja Odbrane, rekao je da ne može tvrditi da je Jevtić ikada potpisao nalog.
Branilac Miodrag Stojanović sugerisao je da je Jokić bio načelnik inžinjerije u Zvorničkoj brigadi, a da je komandir njegove čete do 26. juna 1996. bio Minja Radović, ali svjedok se nije mogao toga sjetiti. Složio se s braniocem da ih je Jokić pretpočinio Civilnoj zaštiti kad ih je poslao u Bratunac. Tužiocu Tariku Crnkiću je kazao da ih Civilna zaštita u Bratuncu nije uputila u Kravicu.
Nakon što mu je predočen iskaz iz istrage u kojem se navodi da je Jevtić bio komandir grupe koja je otišla na Crni vrh prilikom proboja Srebreničana, svjedok je kazao da je kasnije čuo te priče.
Jevtić je optužen sa Slavkom Bogićevićem i Damjanom Lazarevićem za pomaganje u ubijanju bošnjačkih muškaraca učestvovanjem u pripremi i organizovanju kopanja masovnih grobnica na više lokacija na području Zvornika.
Dragan Jokić osuđen je u Haškom tribunalu na devet godina za pomaganje u ubistvima Srebreničana tako što je dozvolio da se inžinjerijska sredstva i ljudstvo koriste za kopanje masovnih grobnica.
Svjedok Rado Burnjaković ispričao je kako je kao pripadnik inžinjerijske jedinice u Konjević Polju s kolegom poslat u Bratunac radi kopanja grobnice. On je rekao da ih je na zadatak uputio komandir Avramović.
Svjedok je rekao da su tijela ubacivana u kašiku mašina i da su ih vozili od magacina do grobnice udaljene 150 do 200 metara. On je potvrdio da su tijela u kašiku ubacivali bošnjački zarobljenici, ali da ne zna šta je s njima poslije bilo.
Naveo je da su tu radili dva do tri dana, a da je sličan posao obavljao i u Kamenici, gdje su iskopali više grobnica koje su bile duge 15-ak metara, a široke dva i po metra. Odbrani je rekao da ne zna odakle su iskopana tijela koja su dovezena u Kamenicu.
Marko Milošević posvjedočio je da je u julu 1995. bio zamjenik komandanta Šestog bataljona u Petkovcima, čija je komanda bila u staroj školi. On je rekao da su iz brigade obaviješteni da će u novu školu biti dovezeni zarobljenici iz Srebrenice, ali da oni nemaju ništa s tim pošto im je većina ljudstva u to vrijeme bila na terenu.
Milošević je rekao da je nova škola bila udaljena oko 600 metara od komande i da nije vidio zarobljenike, ali da je bio poslat da pronađe Bearu i da ga obavijesti da se javi u brigadu, što je i učinio. Kazao je da je oko škole vidio vojsku.
“Čuo sam da su ljudi koji su bili u školi strijeljani gore na brani”, rekao je svjedok.
Milošević je ranije u Sudu BiH pravosnažno oslobođen optužbi za genocid u Srebrenici. Ljubiša Beara je u svojstvu načelnika bezbjednosti Glavnog štaba Vojske Republike Srpske osuđen u Hagu na doživotni zatvor.
Suđenje se nastavlja 2. novembra.
