Pitanje prikazuje li remek-djelo Vincenta van Gogha “Zvjezdana noć” spontanu maštu ili realističan prikaz neba ostalo je otvoreno više od stoljeća. Ranija astronomska tumačenja bila su ograničena tradicionalnim datiranjem nastanka slike u lipanj 1889. godine, što je dovodilo do proturječnih zaključaka jer se Mjesečev srp s platna nije podudarao s astronomskim izračunima.
Sve se poklapa
Nova multidisciplinarna studija, pak, riješila je taj problem primjenom kvantitativnih metoda poput Prokrustove analize oblika, povezujući geometriju zviježđa s meteorološkim zapisima i umjetnikovim pismima. Primjenom suženog vidnog polja, rekonstruiranog iz ranije Van Goghove skice tog terena, znanstvenici su utvrdili da su se u zoru oko 22. srpnja 1889. godine Mjesečev srp u opadanju, Venera i zvjezdani skup Hijade našli u točno takvom rasporedu, kakav je umjetnik i naslikao.
Neovisni izvori podataka, kao što su geometrija zviježđa, povijesni vremenski izvještaji i opisi godišnjih doba u pismima, usmjerili su istraživače na isti trenutak. Relativni položaji zvijezda poravnali su se uz visoku statističku pouzdanost, unatoč stilskim preuveličavanjima poput uvijenih linija i povećanih zvijezda na samoj slici.

Kim et al., Scientific Reports (2026)
Pomiješani mašta i stvarnost
Sam Vincent van Gogh opisao je rad u jednom svojem pismu kao preuveličavanje s gledišta rasporeda, pri čemu preuveličavanje podrazumijeva postojanje stvarnog objekta koji se pojačava. Istraživanje pokazuje da promatranje i mašta koegzistiraju na istom platnu, čime se mijenja dosadašnja pretpostavka da je riječ o potpuno izmišljenom nebu.
Autori studije, objavljene u časopisu Scientific Reports, ističu i određena ograničenja svojih zaključaka. Prikazano nebo vjerojatno integrira dojmove prikupljene tijekom nekoliko uzastopnih noći oko 22. srpnja, a ne nužno iz samo jedne zore. Također, meteorološki zapisi iz 19. stoljeća nisu imali današnju preciznost, dok se geometrijsko podudaranje moralo potvrditi vanjskim uvjetima poput sjaja i identifikacije Venere. Unatoč tome, ovo istraživanje postavlja nove temelje za provjeru umjetničko-povijesnih hipoteza pomoću egzaktne fizikalne analize, koja će biti uskoro primijenjena i na ostala Van Goghova djela.





