Mnogi stanovnici Brčko distrikta BiH danas sve manje poznaju historiju Brčko distrikta BiH. Svi su čuli za razna imena brčaka poput Tamara Begović, Jelenka Voćkić, Abdulah Bukvica,Arif Dervišević i sl. Po mnogim ovim herojima grada Brčko i okoline nazvane su stare brčanske škole još prije rata. uspostavom Brčko distrikta nakon rata 1992-1995 nazivi škola su promjeni iz imena u brojeve.
Danas ćemo pokušati ukratko objasniti ko je bio ustvari Arif Dervišević u onom vremenu prije i za vrijeme drugog svjetskog rata. Razlog i povod ovog teksta jeste podsjetnik na staru izgubljenu fotografiju starih brčaka u Islahijetu u Brčkom.
Drugi red s lijeva na desno (stoje): Sulejman – Suljaga Novalić, drugi nepoznato, Himzaga ( Kadije) Hadžić, četvrti nepoznato, peti nepoznato, šesti Arif Dervišević osnivač Šeasnaete Muslimanske udarne brigade u Brčkom, sedmi nepoznato i osmi nepoznato.
Među ovim velikim ljudima na fotografiji nalazi se i čuveni Arif Dervišević kog su likvidirali ondosno objesili nijemci i ustaše u drugom svjetskom ratu. Arif Dervišević čije je ime dugo godina nosila Osnovna Škola u Maoči u onom vremenu a i nešto nakon rata odnosno O.Š. Arif Dervišević, današnja Deveta Osnovna škola Maoča.
Upravo Arif Dervišević je livkidiran odnosno obješen u Maoči nakon što je bio izdan od jednog lokalnog mještana iz Maoče čiji je identitet i prezime poznato njegovoj porodici. Noć prije nego što je Arif obješen on je posjetio u tajnosti mjesto Maoča kako bi uspostavio interventnu jedinicu odbrane Šesneste muslimanske udarne brigade čiji je bio osnivač u samom početku.
Arif Dervišević je rođen u Brčkom 1911. godine. Poticao je iz radničke obitelji. U Brčkom je završio Trgovačku akademiju i radio je kao službenik u Općini Brčko.
Kao omladinac bio je vrsni nogometaš u “Islahijjetovom” sportskom klubu. Kroz sportske klubove “Islahijeta” Zmaj” i “Konkordija” prošli su brojni istaknuti sportski radnici svih nacionalnosti među kojima je bio i Arif Dervišević.
Arif Dervišević zajedno sa svoja tri brata Inisom, Muzaferom i Seadom priključio se NOR-u. Kao domobranski oficir od 1941. godine, a kao član KPJ, izvršavao je sve postavljene zadatke koje je dobijao od Vojnog i partijskog komiteta KPJ.
U avgustu 1943. godine premješten je u Treću vojvođansku brigadu u kojoj je bio komandant bataljona i obavještajni oficir.
U toku VI neprijateljske ofanzive dobio je zadatak da radi na pripremama i formiranja nove Muslimaske brigade na terenu Brčko-Lopare. Kada je u oktobru 1943. godine formiran Peti (muslimanski) bataljon 3. vojvođanske brigade čiji je komandant bio Arif Dervišević, mnogi maočki omladinci stupili su u njegove čete.
Na jednom od tih zadataka Arif je u mjesecu decembru 1943. godine pao u ruke Nijemaca gdje je zarobljen ii strahovito mučen. Te večeri u selu je bilo 5-6 partizana iz 5. vojvođanske brigade i dvije partizanke Sremice, izeble i bolesne, upućene na liječenje u partizansku bolnicu u Donju Trnovu.
Tako je u sumrak 21. decembra 1943. godine, jedna manja motorizovana kolona Nijemaca, tako reći neopaženo, bez upaljenih farova, ušla u Maoču, u kojoj je sve bilo mirno i tiho.
Sastanak uspostave održao u tajnosti u večernjim satima u kući rahmetli imućnog i poznatog brčanskog Age Avde Kurtalića. No međutim po dojavi ustaško njemačih odnosno fašističkih špijuna iz Maoče mala grupa njemačke zloglasne specijalne SS jedinice stigla je u Maoču naoružana i dobro spremna. Nakon što su provalili u kuću Avde Kurtalića zarobili su Arifa i do jutra ga mučili i držali zatvorenog u magazama iste kuće (po svjedočenju rahmetli Šeće Kamenjaševića, jednog od svjedoka događaja). Te večeri na pragu kuće ubijen je Ibrahim Lević.
Napominjemo da je jako čudno bilo da u ove krajeve se poijavi SS njemačka specijalna jedinica. Ali očigledno ovaj poduhvat je bio jako bitan za okupatore i njemački rajh jer je predstavljao veliku prijetnju a kasnije se ispostavilo da je upravo Šesnaeta Muslimanska udarna brigada u brčkom uistinu i bila najveća prijetnja jer je zaslužna za oslobađanje posavine i Brčkog od okupatora.
Nakon što su zarobili i mučili Arifa Derviševića, ujutro su okupatori pozvali telalima selo i mještane da dođu i gledaju vješanje izdajnika fašističke Njemačke, te da svima to bude primjer šta će se nekome desiti ukoliko se suprostave nacističko fašističkom sistemu.
Arifu su vezali ruke na drvene daske i gredu te su pokušali staviti mu omču oko vrata međutim Arif kao sposoban i jak čovjek razvalio je one daske svojim rukama te iste zajedno sa gredom bacio na jednog njemačkog egzikutora te je skočio sa visine na kojoj je bio gdje je trebao biti obješen na drvetu kruške, dok je drugu dvojicu fiuzički onesposobio i savladao te bacio na pod.
U tim teškim trenucima već izmučen i iscrpljen, Arif je počeo da trči prema slobodi. No ponekad koliko god da put do slobode se čini jako kratak on je ponekad i zaista dug. No do slobode i sigurne destinacije koja je bila spremna pružiti otpor djelilo ga je samo 30 metara.
Međutim sasvim slučajno put mu je preprječio slučajni ustaški ratni lopov “kokošar” koji je uspio Arifa da rani u nogu i stomak. Onako već iscrpljen od svega Arif je pao na pod a ustaša koji ga je upucao i oni njemci koje je savladao vratili su ga na vješala i ponovo stavili omču oko vrata.
Arif je bio krvav i pretučen skoro do smrti, ranjen, krvav i predan samo dragom Allahu odnosno Bogu na milost jer je bio čovjek vjernik Musliman.
Onako polu mrtav dok su nijemci čitali razloge vješanja ponovo narodu zbog navodne izdaje njemčko nacističkog sistema, Arif je u masi naroda prepoznao lokalnog hodžu Mehmeda Fazlića, te je blago podigao glavu prema masi i poslednjim atomima snage na glas uzviknuo promuklo
“Hodža!, Ooo hodža! Allahu Ekber! Reci hodža, reci Allahu Ekber, hodža… Uči hodža, uči.. na glas uči hodža. na glas uči, Eşhedü en la ilahe illallah ve eşhedü enne Muhammeden abdühü ve resulühü …”
Pogledao je u tmurno oblačno nebo te se blago nasmijao, uzdahnuo i preminuo prije nego su ga objesili. Arifa Deviševića nacisti i fašisti su objesili kao mrtvog čovjeka. Taj čovjek je postao heroj jer je na kraju uspostavljena Šesnesta Muslimanska udarna brigada koja je bila jedna od najzaslužniji u oslobađanju grada Brčko od nacističke njemačke i fašističkog režima. Arif je otišao i zapamćen je kao heroj i dan danas na mjestu njegove smrti gdje je obješen stoji spomenik uklesan sa njegovim imenom u mjestu Maoča, kao podsjetnik da Arif Dervišević fizički nije tu sa nama ali njegov duh jakog,poštenog, lojalnog i hrabrog Derviševića je svakako prisutan među svima nama u Brčko distriktu BiH koji će uvijek da podsjeća nepravdu i loše sisteme da pravda svakoga uvijek stigne na kraju bili buntovnici protiv lošeg sistema živi ili mrtvi među nama uvijek će neko nastaviti put ka pravdi a to je staza ka istini i vječnom sjaju.
Za Arifom Derviševićem nakon njegove smrti ostali su supruga Zekija i dva sina brčacima poznati kao Baćo i Guka vrhunski sportaši i strčnjaci, kao i Arifova braća i sestre Inis, Hanumka,Muzafer i Sead Devišević.
Zadnji kontakt i rastanak Arifa Derviševića desio se u Zoviku odakle je krenuo ka Maoči na konju sa svojim odanim prijateljima. Dok ga je pratila njegova supruga Zekija a sa prozora kroz maglu gledao sin Sulejman Dervišević Baćo. Arif je izmicao na konju velikom bbrzinom ka jednom brdu. Tu je zastao okrenuo svog konja u svojoj vojnoj partizanskoj utegnutoj uniformi te okrenuo lice prema kuči u kojoj se nalazila njegova supruga i djeca te visoko propeo odnosno uzdigao svog konja na zadnje noge i glasno uzviknuo “KIJOOOOOO!” zatim na sve četiri noge prizemljio konja, okrenuo se ka putu i nestao u sjenama majevičkih šuma te se nikada više nije vratio (po svjedočenju Sulejmnana Baće Derviševića). Arif Dervišević sahranjen je 1943. godine u mjestu Maoča kod Brčkog.
Priloženu fotografiju iz islahijeta objavio je Preporod Brčko.
Prošireni odbor za proslavu 30. godišnjice potpornog društva „Islahijet“, Brčko, 1. novembra 1936. godine.
Ljubaznošću našeg sugrađanina, poštovanog Vedada Hadžimusića, u posjedu smo jedne od najvrjednijih fotografija koja svjedoči o drugoj generaciji aktivista Potpornog društva Islahijet u Brčkom.
Na poleđini fotografije zabilježen je tekst:
„Prošireni odbor za proslavu 30. godišnjice potpornog društva „Islahijjet“, Brčko, 1. novembra 1936. godine“. Uspjeli smo identificirati devet od četrnaest osoba koje se nalaze na fotografiji.
Prvi red s lijeva na desno (sjede):
Bakija H. Selimović (gradonačelnik Brčkog 1928.), Hafiz Mustafa H. Mehmedagić (gradonačelnik Brčkog 1935-1938.), dr Abdulah-beg Bukvica, muderris Abdulgani ef. Ibrahimbegović, Ibrahim Edhemović, hafiz Husein efendija Hasanefendić.
Drugi red s lijeva na desno (stoje):
Sulejman – Suljaga Novalić, drugi nepoznato, Himzaga ( Kadije) Hadžić, četvrti nepoznato, peti nepoznato, šesti Arif Dervišević osnivač Šeasnaete Muslimanske udarne brigade u Brčkom, sedmi nepoznato i osmi nepoznato.
Fotografija i identifikacija osoba sa iste: Preporod Brčko, gospodin Ćazim Suljević.
