Tužiteljica Sanja Ljuboje Romić je kazala da je Tužilaštvo optužnicu podignutu u decembru 2024. dokazalo izvođenjem 28 svjedoka, četiri vještaka, te materijalnim dokazima. Prema optužnici, Osman Mehmedagić je dužnost direktora OSA-e obavljao bez propisane visoke stručne spreme od 2019. godine, do februara 2023. kada ga je Vijeće ministara razriješilo.
„Nesporno je da je na ovo mjesto imenovan Odlukom Vijeća ministara i da je imao status službene osobe“, rekla je Ljuboje Romić, dodajući da je ova okolnost potvrđena i izjavama svjedoka.
Prema njoj, Tužilaštvo je dokazalo da je optuženom poništena diploma ekonomiste Fakulteta za poslovne studije u Banjoj Luci, te da Odbrana pokušava neutemeljeno nevažeću diplomu prikazati punovažnom.
„Vrhovni sud Republike Srpske odbacio je tužbu Osmana Mehmedagića izrečenu na odluku o poništenju diplome, odnosno o sticanju visoke školske spreme“, rekla je tužiteljica, te navale da je po saznanju da nema diplomu optuženi morao reagovati u skladu s tom odlukom, kao direktor OSA-e, jer je imao dužnost da nadzire zakonit rad u agenciji.
„Ne samo da on ostaje na funkciji, već aktivno vrši radnje da prikrije tu činjenicu“, dodala je Ljuboje Romić.
Između ostalog je u završnim riječima ukazala da je Mehmedagić donio instrukciju kojom je na sve personalne dosijee zaposlenih u OSA-i, pa tako i svoj, stavio oznaku “povjerljivo”, što prema njoj nije bilo zasnovano na stvarnim potrebama agencije, već ličnim interesima. Ovu je Odluku ukinulo novo rukovodstvo OSA-e, rekla je.
Tužiteljica navodi i kako je nakon što je pozvan da pred parlamentarnom, Zajedničkom Komisijom za nadzor rada OSA-e, prezentuje diplomu o stručnoj spremi, optuženi dostavio dvije diplome.
„Jednu o stepenovanju sa Pravnog fakulteta u Sarajevu i druga kojom je na Američkom univerzitetu Tuzla stekao zvanje bačelora međunarodnog prava iako je znao da na Američkom univerzitetu nije nikada studirao niti je na ovom fakultetu stekao bilo kakvo zvanje, a do koje je diplome došao na nepoznat način”, pročitala je tužiteljica, navodeći da je njegova diploma javna činjenica koja ne može ugroziti BiH. Ona je podsjetila i da diploma iz Banjaluke nije pronađena u kući tokom pretresa, kao i da optuženi u formularu za radno mjesto nije naveo da je bečelor.
Prema tužiteljici, među dokazima da je bez valjane diplome obavljao funkciju direktora OSA-e je uložena i pomoćna knjiga studenata, koja je krivotvorena, a na broju indexa koji je navodno on koristio nalazi se ime drugog studenta. Navela je i da su naknadno pronađeni elektronski uređaji fakulteta kod trećeg lica na čuvanju, dobrovoljno predati i vještačeni, te da je neutemeljen prigovor Odbrane da pretres u ovom slučaju nije izvršen na zakonit način.
„Uređaj je i dan danas dostupan za provjeru“, rekla je tužiteljica, odbacujući da je dovedeno u pitanje vještačenje u ovom slučaju.
Prema njoj, niko od svjedoka studenata i predavača ne sjeća se Mehmedagića „iako bi se on po svojoj zreloj dobi isticao među studentima“.
Također ona smatra da je Mehmedagić koristeći svoj položaj uticao na ometanje istrage, jer je zaustavio zamolnicu za pružanje međunarodne pravne pomoći.
Zaključujući da je počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret i stekao korist na ime ličnih primanja i naknada od oko 293.000 KM, Ljuboje Romić je zatražila kaznu blisku zakonskom maksimumu za Mehmedagića, navodeći da se kao otežavajuća okolnost treba cijeniti šteta po državni budžet.
Odbrana je tokom završnih riječi navela da manjkavost dispozitiva optužnice treba da Vijeće dovede do oslobađajuće presude, jer djelo za koje je optužen, prema riječima advokatice Senke Nožice nije propisano kao krivično. Za zloupotrebu polažaja nužno je bilo, prema Nožici, dokazati klauzalnu vezu radnji optuženog i posljedice. Tužilaštvo, prema njoj, posljedicu veže za obavljanje radnog odnosa, a jasno je da Mehmedagić nije mogao sam sebe razriješiti, već je to mandat Vijeća ministara.
Branilac Nermin Mulalić, koji smatra da su završne riječi Optužbe prepričavanje optužnice, je istakao da je Tužilaštvo sve vrijeme fokusirano na pogrešnu diplomu i da nije presudu Okružnog suda u Banjoj Luci izvelo kao dokaz, iz razloga što ta presuda poništava optužnicu.
„Njome su uvažene tužbe i poništen akt inspektorata o poništenju diplome“, rekao je, između ostalog Mulalić, naglašavajući kako ne postoji nezakonito stanje s diplomom, već nezakonito poništenje diplome. Kazao je kako se nada da će Vijeće cijeniti ovu presudu, a ne samo izolovano presudu Vrhovnog suda.
Prema njemu, nije dokazano postupanje optuženog sa direktnim umišljajem, kao i da je postupao suprotno interesima države i agencije, navodeći kao primjer da je narativ optuženja pogrešan da je on uskraćivao informacije stavljajući stepen tajnosti na dokumente uposlenika, kad njima pristup svakako imaju članovi Vijeća ministara, kao organa koji ga može imenovati i razriješiti. Vijeće ministara, također, tvrdio je branilac, nikada nikakav postupak nije pokrenulo protiv Mehmedagića, kao što ni parlamentarna komisija nije inicirala razrješenje.
Mulalić je rekao da prema zakonu i parlamentarna Komisija, te poslanici Doma naroda imaju pristup povjerljivim dosjeima, a da nikakvu razliku od optuženog nije uradio njegov nasljednik kada je poništio odluku o tajnosti dosjea.
„Svjedokinja Maumera Numić je navela da je sve u vezi s ljudima u OSA-i tajno“, rekao je.
Osvrčući se na završne riječi Optužbe kazao je da je izuzimanje elektronskih uređaja fakulteta bez pretresa bilo neprihvatljivo.
Praksa Suda BiH, kazao je Mulalić pozivajući se na jednu od presuda, pokazuje da strane obavještajne službe vrše maligni uticaj prikazujući institucije BiH nestručnim i nesposobnim.
„OSA je dio tog hibridnog rata“, rekao je branilac.
Dodao je da je njegov branjenik tokom službe sarađivao sa različitim policijskim agencijama, a da nema dokaza da je Tužilaštvo BiH prekinulo saradnju s njim. Nedostaje prema njemu i finansijsko vještačenje, iako Odbrana spori cjelokupne navode o koristi. Tužilaštvo nije provelo dokaz o nastaloj šteti po državu, niti je Pravobranilaštvo dostavilo ikakav zahtjev u tom smislu, rekao je Mulalić.
Insistirao je da dokaz ne može biti zapisnik sa treće sjednice Komisije jer nije nikad potpisan i njegov sadržaj verifikovan, te rekao da Odbrana u cjelosti ostaje kod svih prigovora na nezakonitost dokaza.
„Tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo da je Mehmedagić počinio radnje navedene u optužnici, a sreća, daleko smo od takvog načina donošenja odluka u krivičnom postupku. (…) Nema osnova za donošenje osuđujuće presude“, zaključio je Mulalić.
[post_publish_update_datetime]
