Globalni porast temperature uslijed klimatskih promjena premašit će granicu od 1,5°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, sad je to već gotovo sigurno. Zbog toga su potrebna žurna i stroga smanjenja emisija stakleničkih plinova kako bi se smanjili razmjeri i trajanje tog prekoračenja, navodi se u novom izvješću Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP).
“Prekoračenje nije predaja”
Izvješće pod nazivom “Emissions Gap Report 2026: The Point of Return” analizira scenarij s najmanjim mogućim prekoračenjem, prema kojem bi se vrhunac zatopljenja sredinom stoljeća ograničio na 1,7 do 1,8°C, uz oko 50% vjerojatnosti povratka na 1,5°C ili manje do 2100. godine. Glavni tajnik UN-a António Guterres poručio je da prekoračenje ne predstavlja predaju te da se temperature i dalje mogu vratiti pod kontrolu do kraja stoljeća.
Kako bi se ostvarila ta putanja, globalne emisije stakleničkih plinova trebaju se smanjiti za 18% do 2030., 45% do 2035. i 69% do 2040. godine u usporedbi s razinama iz 2025. S druge strane, potpuna provedba trenutnih Nacionalno utvrđenih doprinosa (NDC) smanjila bi emisije za samo 5 do 8% do 2030., odnosno 11 do 15% do 2035. godine. To podrazumijeva prosječnu godišnju stopu smanjenja od 5,7% u razdoblju od 2025. do 2035. godine, što je brži tempo od onog utvrđenog u ranijim scenarijima Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). Izvršna direktorica UNEP-a Inger Andersen upozorila je da svaki dodatni djelić stupnja povećava klimatske rizike, poput razornih poplava, toplinskih valova i požara.
Još ima nade
Nastave li se trenutačne politike, izvješće predviđa da bi zatopljenje moglo dosegnuti 2,8°C unutar ovog stoljeća. Uz potpunu provedbu svih NDC-ova, zatopljenje bi se ograničilo na 2,6°C, što je lošiji rezultat u odnosu na prošlogodišnje projekcije. Pogoršanju su najviše doprinijeli povlačenje SAD-a iz Pariškog sporazuma i korigirane procjene povijesnih emisija. U najoptimističnijem scenariju, koji uključuje i dodatne ciljeve neto nulte stope emisija, zatopljenje bi se zaustavilo na 2,1°C, dok svakih pet godina emisija ugljikovog dioksida na trenutačnim razinama podiže vrhunac zatopljenja za oko 0,1°C.
Scenarij s najnižim mogućim prekoračenjem zahtijeva i uklanjanje oko 320 gigatona CO2 iz atmosfere te njegovo trajno skladištenje tijekom ovog stoljeća, što je jednako količini osmogodišnjih globalnih emisija iz 2024. godine. Postizanje tog cilja ostaje neizvjesno zbog socioekonomskih i tehnoloških izazova.
Unatoč tome, od usvajanja Pariškog sporazuma zabilježen je brz rast obnovljivih izvora energije, pri čemu je izgradnja solarnih kapaciteta sedam puta brža od očekivanja. Analiza više od 220 evaluacija klimatskih politika pokazuje da su mjere u sektoru električne energije smanjile emisije za prosječno 9%, dok su ekonomski instrumenti poput poreza na ugljik ostvarili smanjenja od 5 do 13%.
Proširenje ciljeva
Unatoč pojedinačnim uspjesima, svi pokazatelji apsolutnih emisija stakleničkih plinova, uključujući promet i emisije metana, i dalje se kreću u pogrešnom smjeru. Kako bi se to preokrenulo, do 2035. godine potrebno je najmanje utrostručiti kapacitete električne energije iz obnovljivih izvora u odnosu na 2025. te smanjiti primarni energetski intenzitet BDP-a za najmanje 30%. Do 2040. godine ti ciljevi rastu na 4,5 puta veće kapacitete obnovljivih izvora te smanjenje energetske intenzivnosti za najmanje 40%.
Kada je riječ o napuštanju fosilnih goriva u energetskim sustavima, udio ugljena, nafte i plina u ukupnoj opskrbi energijom trebao bi se do 2035. smanjiti za najmanje 55, 15 i 5% u odnosu na 2025. godinu. Do 2040. ti postoci moraju porasti na 75% za ugljen, 30% za naftu i 35% za plin. Proizvodnja električne energije iz ugljena trebala bi se do 2035. smanjiti za najmanje 75% te se potpuno obustaviti do 2040. godine, dok se od emisija metana očekuje smanjenje od najmanje 25% do 2035. i 40 posto do 2040. godine, zaključuje UNEP.
