Od običnog frizera iz Bijeljine do žene koja je 11 godina bila dio užeg kruga Moamera Gadafija – životna priča Dijane Stevanović zvuči kao filmski scenario. Radila je u predsjedničkoj rezidenciji, putovala s jednim od najmoćnijih i najkontroverznijih svjetskih lidera, sastajala se sa svjetskim državnicima i živjela iza zidina dobro čuvanog sistema iz kojeg je na kraju pobjegla u posljednjem trenutku, bježeći sa svojom porodicom iz ratom razorene Libije.
Nakon završene frizerske škole u Bijeljini, Dijana je otišla u Libiju, gdje je njena majka godinama radila kao medicinski radnik. Plan je bio da ostane kratko, ali život ga je odveo u potpuno drugom pravcu.
“Moja majka je osamdesetih godina prošlog vijeka otišla u Libiju da radi kao medicinski radnik. Kada je počeo rat u našoj zemlji, sestra i ja smo otišle da živimo kod nje i tamo smo provele nekoliko godina. Išla sam u školu u Libiju i naučila arapski”, rekla je Dijana za Bijeljini Danas.
Po dolasku u Libiju počela je raditi kao frizerka i otvorila svoj salon, ne sluteći da će joj ovaj posao promijeniti život. Nakon godinu dana rada, u njen salon stigla je žena koja bi joj otvorila vrata u potpuno drugačiji svijet – Safija Farkaš Gadafi, supruga Moamera Gadafija.
“Gospođa Farkaš je insistirala da se upoznamo preko njenih ljudi. Prvo nisam htela da pristanem jer nisam znala ko me zapravo zove. Rekli su mi samo da je to veoma važna osoba. Bila sam skeptična i oprezna. Tek kada sam saznala ko je, pristala sam”, prisjetila se ona.
Vrlo brzo se našla u predsjedničkoj rezidenciji, gdje je uredila frizuru prve dame Libije. Pored njegovog profesionalnog rada, impresionirala ih je i činjenica da tečno govori arapski, kao i ruski i engleski.
“Madame Farkas, kako su je svi zvali, bila je oduševljena što govorim arapski kao da sam tamo odrasla. To joj je bilo jako važno jer je voljela da razgovara sa ljudima oko sebe prirodno i bez prevodioca.”
Od tog trenutka, Dajana je skoro svaki dan odlazila u predsjedničku rezidenciju. Ubrzo je počela da radi sa Gadafijevim ćerkama Aišom i Hanom, ali pravi šok je usledio kada je prvi put upoznala samog Muamera Gadafija.
“Madame Farkas me je jednog dana pitala da li i ja ošišam muškarce. Mislio sam da će doći jedan od njihovih sinova. Međutim, Moamer Gadafi je ušao u prostoriju, okružen svojim poznatim ženskim telohraniteljima. U tom trenutku su mi noge bile odsečene.”
Kaže da je bila toliko nervozna da nije mogla da drži makaze.
“Ruke su mi se toliko tresle da nisam mogao ni da počnem. Odugovlačio sam koliko sam mogao, a onda me je pitao: ‘Da li planiraš da počneš?’ Rekao sam mu da bih jako volio prvo sjesti i doći k sebi”.
Njegova reakcija ju je iznenadila.
“Okrenuo se obezbjeđenju i rekao im da mi donesu stolicu. Sjeo je preko puta mene i rekao: ‘Nikad me niko nije pitao mogu li sjesti. Svi čekaju da im dozvolim.’ Tada mi je sa osmehom rekao da sam veoma hrabar.”
Diana mu je tada odgovorila rečenicom koju nikada nije zaboravio.
„Rekao sam mu: ‘Radije bih da sednem malo nego da ti odsečem uvo i završiš u zatvoru.’“ Počeo je da se glasno smeje na to.
Ubrzo se počelo pričati o bivšoj Jugoslaviji i Josipu Brozu Titu, koga je Gadafi, kaže, veoma poštovao.
“Znao je dosta naših riječi jer su u rezidenciji radili mnogi ljudi iz bivše Jugoslavije – od kuhara i dadilja do zdravstvenih radnika. Razgovarali smo o Titu i Jugoslaviji, a nakon tog razgovora sam ga konačno uspio ošišati.”
Taj trenutak joj je potpuno promijenio život. Nakon toga je postala zvanični frizer porodice Gadafi, ali i veoma poverljiva osoba.
“Svi koji su radili u rezidenciji prošli su detaljne provjere koje su trajale i do godinu dana. Kada postanete dio tog sistema, vaš posao više nije samo ono za šta ste prvobitno bili angažovani. Dobijate nove zadatke, nova ovlaštenja i postajete dio zatvorenog kruga.”
U jednom trenutku Gadafi joj je rekao da želi postati dio njegovog ženskog obezbjeđenja.
“To mi je rekao usred noći. Rekao je da počinje novi trening i pitao me da li pristajem da budem dio tima. Htio je odgovor odmah. Bio sam potpuno zbunjen, ali sam pristao.”
Sljedećih 11 godina bila je dio njegove lične pratnje i gotovo svih službenih putovanja. Proputovala je Evropu, Aziju i Afriku, boravila u luksuznim rezidencijama i upoznala neke od najmoćnijih ljudi na svijetu.
“Imao sam privilegiju da upoznam Silvija Berluskonija, Žaka Širaka, Tonija Blera i njegovu suprugu, kao i mnoge druge svetske zvaničnike. Putovanja su trajala 15-20 dana.”
Iako je živjela život o kojem mnogi sanjaju, sve se promijenilo početkom rata u Libiji 2011. godine.
“Gadafi je okupio sve ljude iz rezidencije i rekao da svako može otići ako želi. Nas nekoliko je odlučilo da ostane. Vjerovali smo da će se situacija smiriti.”
Međutim, jedan telefonski poziv je sve promijenio.
“Zvao me jedan veoma visokorangirani čovjek iz naše ambasade i rekao: ‘Razmislite dobro. Ovo je posljednji voz. Imate 24 sata da napustite zemlju sa svojom porodicom.’ Tada sam prvi put shvatio koliko je situacija ozbiljna.”
Ono što je uslijedilo bio je bijeg koji nikada neće zaboraviti.
“Naš izlazak iz Libije trajao je četiri dana. Bilo je to jedno od najtraumatičnijih iskustava u mom životu. Cijelo vrijeme smo se plašili da nećemo uspjeti.”
Kaže da su joj libijske kolege pomogle da spasi porodicu.
“Na aerodromu je naređeno da samo moja majka, muž i dijete mogu napustiti zemlju. Nisam bila na spisku. U posljednjem trenutku jedan od mojih kolega iz rezidencije je okrenuo glavu i pravio se da me ne vidi kako bih mogao ući u avion. Taj trenutak nikada neću zaboraviti.”
27. februara 2011. godine sletjeli su u Sarajevo.
“Vratili smo se u Bijeljinu bez ičega. Sve je ostalo u Libiji. Ali bili smo živi i zdravi.”
Diana priznaje da joj je trebalo dosta vremena da se psihički oporavi od svega kroz šta je prošla.
“Prije odlaska sam 17 dana bio zatvoren u rezidenciji, bez kontakta sa porodicom i vanjskim svijetom. Nismo znali šta će se dogoditi. U tom sistemu je bilo nezamislivo da će sve tako završiti.”
Godinu dana nakon povratka dobila je ponudu iz Katara da postane šefica poznatog lanca wellnessa Buddha Bar, ali ju je odbila.
“Nisam imao snage da počnem ispočetka. Imao sam ponude i uslove da odem, ali sam želio da ostanem ovdje, sa svojom porodicom i svojim ljudima. Nakon svega što sam prošao, shvatio sam da je dom i dalje najljepši.”
(Ona.rs)
Šaljite nam svoje snimke, fotografije i priče na tel +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
video: Balkanski skok prijateljstva 2026
Ona.rs zadržava sva prava na sadržaj. Za preuzimanje sadržaja pogledajte upute na stranici Uslovi korišćenja.






