Brutalni napad nožem na katoličkog svećenika, župnika Filipa Maršića u Boću kod Brčkog, otvorio je ozbiljna pitanja ne samo o sigurnosti vjerskih službenika nego i o međureligijskoj solidarnosti u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine.
Dok je javnost s pravom uznemirena ovim nasilnim činom, pažnju privlači činjenica da redakcija portala TIMES. BA, zaključno s 19. novembrom 2026. godine, nije pronašla javno objavljene, zasebne reakcije Medžlisa Islamske zajednice Brčko niti lokalnih predstavnika Srpske pravoslavne crkve kojima bi osudili napad, izrazili suosjećanje ili uputili riječi podrške povrijeđenom katoličkom svećeniku.
Iako je Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine 18. novembra osudilo napad i pozvalo nadležne institucije da pronađu i sankcionišu počinioca, ostaje pitanje zašto slične poruke nisu javno upućene i iz lokalnih vjerskih institucija u Brčkom.
Brčko distrikt Bosne i Hercegovine godinama se predstavlja kao primjer multietničkog i multireligijskog suživota. Upravo zato bilo bi prirodno očekivati da se predstavnici svih vjerskih zajednica među prvima javno oglase kada je napadnut svećenik bilo koje vjeroispovijesti.
Solidarnost ne bi smjela zavisiti od toga kojoj vjeri pripada žrtva. Napad na katoličkog svećenika morao bi izazvati jednaku osudu kao napad na imama, pravoslavnog sveštenika ili bilo kojeg drugog građanina.
Posebno zabrinjava izostanak javno dostupnih poruka podrške u sredini u kojoj se međureligijska tolerancija često ističe kao jedna od najvažnijih društvenih vrijednosti. Međutim, odsustvo javnog saopćenja samo po sebi ne znači da predstavnici navedenih zajednica nisu privatno kontaktirali povrijeđenog svećenika ili mu izrazili podršku.
Zato redakcija portala TIMES.BA javno postavlja pitanje: Jesu li predstavnici Medžlisa Islamske zajednice Brčko i Srpske pravoslavne crkve u Brčkom kontaktirali povrijeđenog župnika Filipa Maršića, uputili mu riječi podrške ili na bilo koji način osudili napad? Ako jesu, zašto javnost o tome nije obaviještena?
Međureligijski suživot ne dokazuje se samo zajedničkim fotografijama, svečanim prijemima i protokolarnim susretima. Njegova stvarna vrijednost pokazuje se upravo u trenucima kada je pripadnik druge vjerske zajednice izložen nasilju.
Osuda nasilja i podrška žrtvi ne bi smjele poznavati vjerske granice.
Redakcija TIMES.BA ostavlja prostor predstavnicima obje vjerske zajednice da se očituju i javnosti predstave eventualne reakcije ili aktivnosti koje do sada nisu bile javno dostupne.
Posebno je interesantno da se tokom skupštinske rasprave o sigurnosnoj situaciji nijedan od prisutnih zastupnika iz reda srpskog naroda nije javio za riječ, izuzev gradonačelnika Siniše Milića, koji je javno osudio napad na katoličkog svećenika.
Postavlja se pitanje zbog čega je izostala šira rasprava o sigurnosti građana i vjerskih službenika, posebno u Brčko distriktu BiH, koji se godinama predstavlja kao primjer zajedničkog života i međureligijske tolerancije. Sigurnost ne smije biti pitanje nacionalne ili vjerske pripadnosti, nego zajednička odgovornost svih izabranih predstavnika.




