NASA je službeno odabrala projekt pod vodstvom Instituta za planetarne znanosti koji će se provoditi s ciljem utvrđivanja proteže li se iz otvora jame na Mjesecu velika podzemna spilja. Ako takva šupljina postoji, u budućnosti bi mogla pružiti astronautima prirodnu zaštitu od zračenja i drastičnih temperaturnih promjena na Mjesečevoj površini. Projekt će se financirati putem NASA-ina programa PRISM, koji je osmišljen za slanje znanstvenih instrumenata na Mjesec.
Odabrani projekt pod nazivom Geofizički instrumenti za istraživanje Mjesečeve jame Marius (GIMLI) oslanja se na podatke dosad prikupljene iz orbite. U njima postoje dokazi koji ukazuju na to da bi se ispod površine mogli kriti prolazi i vulkanske cijevi. GIMLI će se usmjeriti na jamu Marius Hill, smještenu u jednoj od vulkanski najraznolikijih regija na Mjesecu, kako bi se provjerilo vodi li taj otvor u podzemne strukture nastale drevnom vulkanskom aktivnošću.
Dubinsko snimanje
Za razliku od dosadašnjih promatranja iz orbite, GIMLI će istraživačima omogućiti izravno ispitivanje s Mjesečeve površine. Kako bi istražio podzemlje, tim će kombinirati radar za snimanje podzemlja, seizmičke senzore i gravimetar, dok će kamere fotografirati površinu i izložene stijene jame. Projekt ujedno označava ponovno uvođenje aktivnih seizmičkih metoda u planetarnu znanost, što nije rađeno još od prvih seizmičkih mjerenja u sklopu misija Apollo.
Glavni komercijalni partner na projektu je tvrtka Honeybee Robotics, podružnica tvrtke Blue Origin. Oni će izraditi opremu za aktivni seizmički sustav, gravimetar i kamere, pružiti usluge upravljanja projektom te pomoći pri integraciji instrumenata na lander i rover. Norveška svemirska agencija osigurat će radar za snimanje podzemlja, a u timu sudjeluju i istraživači sa Sveučilišta Boise State, Sveučilišta Johns Hopkins, Instituta za Mjesec i planetarne znanosti te Sveučilišta u Oslu.
Znanstveni značaj
Misija bi mogla donijeti važna otkrića čak i ako se ne pronađe podzemna špilja. Prikupljena mjerenja i analiza materijala koji okružuje i podupire promatranu jamu mogla bi odgovoriti na pitanje kako je sama jama nastala te pružiti nove uvide o geologiji i vulkanskoj povijesti šire regije.
Zidovi jame Marius Hill izlažu slojeve regolita i tokove lave koji su inače zakopani, što znanstvenicima omogućuje uvid u to kako se lava nekada kretala i jesu li pojedinačne erupcije bile odvojene dugim vremenskim razdobljima. Potvrda postojanja vulkanskih cijevi pružila bi bolji uvid u funkcioniranje vulkanskih procesa na Mjesecu, pri čemu bi se znanje o sličnim bazaltnim pećinama na Zemlji moglo iskoristiti za bolje razumijevanje Mjesečeve povijesti.
