Franšiza koja je od 2002. do 2017. zaradila više od 1,2 milijarde dolara, uglavnom zahvaljujući Milli Jovovich i njezinoj Alice, pa 2021. pokušala restart s „Welcome to Raccoon City”, dobiva još jedan novi početak. Ovaj put posao je dobio Zach Cregger, redatelj „Barbariana” i prošlogodišnjeg „Weaponsa”, filma koji je od jedine nominacije napravio Oscara za Amy Madigan, a scenarij potpisuje sa Shayem Hattenom. Rezultat je film koji svjesno briše gotovo sve po čemu su prethodne adaptacije bile prepoznatljive.
Da bi napokon snimio „Resident Evil” koji se isplati gledati, Cregger je morao ukloniti gotovo sve što se dosad zvalo „Resident Evil”. Najglasniji prigovor stiže od onih koji su htjeli natrag upravo ona čudovišta koja su prijašnji filmovi već uspješno upropastili.
U središtu je Bryan (Austin Abrams), obični medicinski kurir koji samo pokušava dovršiti dostavu u bolnicu Raccoon City General kad krene virusni kaos. Umjesto priče koja traje tjednima, film se odvija u jednoj noći. Uz Abramsa se pojavljuju Zach Cherry, Kali Reis i Paul Walter Hauser, distribuira ga Sony, a nosi oznaku R zbog eksplicitnog nasilja, krvi i jezika.
Po čemu se razlikuje
Najveći zaokret je odbacivanje kultnih junaka. Nema Leona S. Kennedyja, Jill Valentine ni Alice. Cregger je objasnio da adaptirati Leonovu priču nema smisla jer su je igre već ispričale, pa je radije smjestio novog, potpuno ranjivog protagonista na rub zbivanja poznatih iz igara.
Umjesto globalne apokalipse, dobili smo klaustrofobičnu vertikalu bolničkog nebodera i grind u realnom vremenu. Radnja je premještena iz retro estetike kasnih devedesetih u suvremeni okvir, u kojem pametni telefoni i moderna infrastruktura zakazuju čim biološki kolaps krene, što je obrnuto od uobičajene logike u kojoj tehnologija spašava stvar. Umjesto da mobitel posluži za poziv u pomoć ili brzu provjeru izlaza, on je tek još jedan mrtvi teret u džepu, a bolnica, mjesto koje bi u pravilu trebalo biti najsigurnije u ovakvoj krizi, pretvara se u zamku. Cregger tako igra na kartu suvremenog straha da nas oprema kojoj slijepo vjerujemo ostavi na cjedilu upravo u trenutku kad nam najviše treba.
Sony Pictures
Cregger posuđuje i logiku videoigre, u kojoj se preživljava tako da se svaki metak i svaki komad opreme mora sam pronaći i sačuvati. Bryan kreće praznih ruku, pronalazi pištolj slabog kalibra, nailazi na zaključana vrata koja ga tjeraju na vraćanje unatrag i skuplja medicinske zalihe usput. Nasilje je iscrpljujuće i tjelesno, bez koreografiranih borilačkih akrobacija po kojima su Andersonovi filmovi bili prepoznatljivi. Umjesto akcijske junakinje koja pleše kroz metke, ovdje je čovjek koji gubi dah, promašuje i šepa.
Što kaže kritika
Film je jedna od najbolje ocijenjenih filmskih adaptacija videoigre uopće, rušeći dosadašnji rekord same franšize na Rotten Tomatoesu. Prve ocjene su na vrhu Tomatometra, uz Metacritic u visokim sedamdesetima, pa treba imati na umu da su brojke svježe i da će se s priljevom recenzija još mijenjati.
Ton pohvala je ujednačen: Cregger je shvatio da adaptirati igru znači uhvatiti njezinu napetost, a ne prepisivati međusekvence. Kritičari posebno ističu Abramsa kao uvjerljivu zamjenu za preplašenog igrača s kontrolerom u rukama, jer panika, promašaji i iscrpljenost vraćaju stvarnu opasnost zaraženima. Hvale se i sjenoviti kadrovi direktora fotografije Dariusza Wolskog te praktični, opipljivi efekti.
Znakovito je da je Cregger nakon testnih projekcija izbacio dio humora, priznavši da je publici film bio prezabavan, pa ga je gurnuo dublje u tvrdi horor. Rijetki prigovori dolaze od tvrdolinijaških poznavatelja franšize, koji žale za izostankom ikonskih čudovišta poput Nemesisa ili Mr. Xa i mitologije S.T.A.R.S.-a, tvrdeći da film bolje funkcionira kao samostalna opsadna strava nego kao vjeran nastavak sage.
[post_publish_update_datetime]
