Transformacija videoigara iz zabavnog medija u priznate digitalne terapeutike (DTx) za mentalno i fizičko zdravlje službeno je započela. Dok se nekad raspravljalo o potencijalno štetnim utjecajima gejminga, suvremena istraživanja objavljena u časopisu Journal of Medical Internet Research (JMIR) pokazuju da takozvane ozbiljne igre (serious games) uspješno podržavaju razvoj kognitivnih i bihevioralnih vještina. Koristeći principe kognitivno-bihevioralne terapije, ove igre kroz simulacije stvarnih situacija pomažu kod anksioznosti, depresije i ADHD-a.
Najbolji primjer tog trenda je EndeavorRx, prva videoigra koju je američka FDA odobrila kao lijek na recept za djecu s ADHD-om. Igra koristi napredni adaptivni algoritam koji prilagođava težinu u stvarnom vremenu kako bi trenirao pažnju, što je poboljšalo fokus kod čak 73 % pacijenata. Kažu da čak i komercijalni naslovi poput indie igre Gris ili iznimno teškog akcijskog RPG-a Dark Souls imaju dokazane “eudajmonijske” učinke, gdje suočavanje s konstantnim neuspjehom i frustracijom u kontroliranom okruženju pomaže igračima da razviju ustrajnost u stvarnom životu.
Hakiranje mozga i blokiranje boli
Budućnost ovog sektora čini se leži u spajanju virtualne stvarnosti i umjetne inteligencije u svrhu “hakiranja” ljudskog mozga i ublažavanja kronične te akutne boli. Glavno oružje ove tehnologije je pretvaranje osjetilnog sustava u prometni čep. Budući da mozak ima ograničen kapacitet obrade podataka, pacijent preplavljen vizualnim i slušnim podražajima u VR-u jednostavno nema dovoljno resursa za obradu signala boli koji dolaze iz tijela.
PainWaive
Sustavi poput RelieVRx-a (bivši EaseVRx tvrtke AppliedVR), koji je također dobio odobrenje FDA-e, koriste osmotjedne kućne programe kroz koje pacijenti retreniraju somatosenzorni korteks i smanjuju bol u leđima za više od 40 %.U sustavima poput PainWaivea, AI u stvarnom vremenu analizira moždane valove (EEG) te, ako prepozna stres, prilagođava scenarij u igri, učeći pacijenta da svjesno priguši intenzitet vlastite boli.
Poseban uspjeh bilježi se u pedijatriji, gdje djeca u VR-u gađaju pingvine grudama snijega dok im sestre vade krv ili previjaju opekline, prijavljujući i do 50 % manje boli.
Kako senzori rade u praksi?
RelieVRx biometriju mjeri na iznimno elegantan način prilagođen kućnoj upotrebi, bez kompliciranih kablova i senzora koji se lijepe na tijelo. Glavni fokus je na praćenju respiratornog sustava kroz tri ključna elementa: pojačivač daha, algoritam za detekciju dijafragmalnog disanja i inercijske senzore.
RelieVRx
Kadosoba trpi jaku kroničnu bol, senzori pokreta bilježe te mikroskopske promjene u stabilnosti i trzaje tijela dok pacijent sjedi ili leži. Ovi podaci stvaraju zatvorenu petlju biofeedbacka. Ako pacijent pravilno i sporo diše, AI to prepoznaje te vizualno nagrađuje pacijenta – primjerice, magla u virtualnoj šumi počinje se raščišćavati.
Vidjevši izravan utjecaj svog disanja na okolinu, mozak pacijenta kroz proživljeno iskustvo uči kako smiriti simpatički živčani sustav, što posljedično smanjuje lučenje hormona stresa i ublažava percepciju boli.
[post_publish_update_datetime]
