Stanislav Petrušić kazao je da je bio pripadnik rezervne policije u Kotor-Varoši i da je 10. juna 1992. čuo da će sutradan doći policajci iz Banjaluke i zauzeti sve važnije objekte. Svjedok je naveo da je 11. juna grad bio blokiran i da je on bio raspoređen na raskrsnicu.
“Vidio sam kad je došao autobus, to je bila specijalna policija”, rekao je Petrušić.
Kazao je da je s vremenom upoznao neke od specijalaca i da se Danka Kajkuta sjeća kao tihog momka. Ispričao je da mu je optuženi jedne prilike rekao da ode po jednog učesnika sastanka koji je kasnio, a da mu je on kazao da mu samo starješina može naređivati.
Svjedok je rekao da su u Policijsku stanicu dovođeni civili na informativni razgovor i da su neki imali povrede, kao što je njegov dobar kolega Ilija Draguljić, kojeg je, kako je kazao, pokušao spasiti, ali bez uspjeha. Naveo je da mu je Ilija rekao da je povrede zadobio od batina, ali nije mogao potvrditi da je kazao da mu je jedan od specijalaca rasjekao uho, kao što se navodi u iskazu svjedoka iz istrage.
Petrušić je rekao da je 23. juna bila akcija čišćenja u Bilici i da je poslat po jednog ranjenog čovjeka, te da je na njegovo policijsko vozilo, na prilazu selu, otvorena vatra. Poslije akcije su, kako je kazao, bili dovedeni mještani Bilica i vidio je kako Kajkut jednom mladiću koji je sjedio diže kaiš na kojem je bio krst. Svjedok je negirao da je u istrazi izjavio da je Kajkut vodio čovjeka za povodac.
Kajkut je optužen, u svojstvu komandira Prvog voda Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti (CSB) Banjaluka, za zločine protiv čovječnosti. Na teret su mu stavljena zatvaranja, mučenja, ubistva i silovanja.
Boran Danilović kazao je da je bio u specijalnoj policiji CSB-a Banjaluka i da je komandir njegovog voda bio Nenad Kajkut, a komandir odjeljenja Danko Kajkut. Svjedok je rekao da su jedno vrijeme boravili u Kotor-Varoši i da je išao u akciju u selo Bilice.
Kazao je da je iz Bilica pucano na grad i da misli da je u akciji bio i Danko Kajkut, ali da ga nije vidio. Svjedok je negirao da je u istrazi izjavio da je poslije te akcije optuženi doveo svezanog čovjeka, te da ne zna da li je to vidio ili gledao na nekom snimku. Kako je naveo, te riječi su mu stavljene u usta.
Svjedok, čije ime ne može biti objavljeno, prisjetio se kako je sa stotinjak ljudi odveden iz naselja u kojem je živio i kako su dovedeni pred bolnicu u Kotor-Varoši. Naveo je da je više lica usput ubijeno.
Rekao je da su ih u krugu bolnice maltretirali i udarali, a da su neki ubijeni. Precizirao je da sam čin ubistava nije vidio.
“Njega sam vidio kad je pao. Ko ga je i kako ubio, ne znam”, rekao je svjedok govoreći o jednom od slučajeva.
Potvrdio je da su vojnici u jednom trenutku odveli njega i još nekoliko ljudi da kopaju rupu na livadi, te da su ih poslije pola sata zamijenili drugi. Svjedok je kazao da je nakon maltretiranja kod bolnice proveo u zatvoru tri mjeseca.
Odbrana nije imala pitanja za svjedoke, a suđenje se nastavlja 24. avgusta.
[post_publish_update_datetime]
