Američka svemirska agencija NASA objavila je da će njezina letjelica Voyager 1 ove srijede, 18. studenoga u 11:16:07 po srednjoeuropskom vremenu dosegnuti udaljenost od jednog svjetlosnog dana od Zemlje. Udaljenost iznosi približno 25,902 milijarde kilometara, čime će Voyager 1, gotovo 50 godina nakon lansiranja, postati prvi objekt izrađen ljudskom rukom koji je stigao tako daleko.
Globalna svjetlosna akcija
Povodom tog postignuća NASA poziva ljude diljem svijeta da u utorak, 17. studenoga, nakon zalaska Sunca sudjeluju u akciji “Shine Bright for Voyager’s Light-Day” i stvaranjem vala zlatne svjetlosti prema nebu obilježe ovaj trenutak.
Sudionici se mogu uključiti usmjeravanjem svjetlosnog signala prema nebu koristeći se NASA-inim automatiziranim sustavom u internetskom pregledniku pametnog telefona ili tableta. Druga je mogućnost slanje pozivnog znaka letjelice, V-G-R, u Morseovu kodu običnom ručnom svjetiljkom, za one koji su tome vični. NASA dodatno potiče sve sudionike da snime fotografije ili videozapise svojeg signala i objave ih na društvenim mrežama.
Rekorder u međuzvjezdanom prostoru
NASA je lansirala Voyager 1 davne 1977. godine u sklopu programa istraživanja vanjskih planeta Sunčeva sustava. Tijekom putovanja sonda je prošla pokraj Jupitera i Saturna te prikupila vrijedne podatke o njihovim atmosferama, mjesecima i okolnom prostoru. Nakon završetka planetarnih istraživanja Voyager 1 nastavio je putovati dalje od Sunca.
U kolovozu 2012. godine Voyager 1 prešao je heliopauzu i ušao u međuzvjezdani prostor kao prva svemirska letjelica kojoj je to uspjelo. Njegov blizanac, Voyager 2, kretao se drugom putanjom i u međuzvjezdani je prostor ušao u studenome 2018. godine. Unatoč svojoj starosti i ograničenjima u opskrbi energijom, obje letjelice i dalje šalju znanstvene podatke iz područja izvan heliosfere.
Jedan svjetlosni dan predstavlja udaljenost koju svjetlost prijeđe u 24 sata, a dosezanje te granice zorno pokazuje koliko je daleko odmaklo ljudsko istraživanje svemira. Na toj udaljenosti signalima koji putuju brzinom svjetlosti treba cijeli dan da stignu do letjelice, što znanstvenicima i inženjerima znatno otežava upravljanje misijom (i popravljanje samih sondi na daljinu, o čemu se često govori).
Budući da razmjena naredbi i odgovora u stvarnom vremenu nije moguća, nužno je pomno planiranje svakog koraka, čime se ujedno potvrđuje znanstvena vrijednost dugotrajnih svemirskih misija koje prikupljaju podatke desetljećima nakon lansiranja. Stoga će i ova koordinirana simbolična svjetlosna akcija biti obavljena dan prije Voyagerovog rekorda, kako bi sonda mogla “vidjeti” pozdrave sa Zemlje u pravo vrijeme.





