Lobiranje s političkom cijenom u Americi uz tajac pravosuđa u BiH

Paolo Zampolli glasnik je novih vremena za Milorada Dodika. Kada je u februaru ovaj zvaničnik i dugogodišnji prijatelj američkog predsjednika Donalda Trumpa posjetio Banju Luku i susreo se s Dodikom, koji se tek uspio riješiti američkih sankcija uz milione dolara lobiranja, režimski mediji slavili su preokret u decenijskoj vanjskoj politici SAD-a prema Republici Srpskoj i samom Dodiku.

Zampollija je sam Trump imenovao za izaslanika za globalna partnerstva, ali je njegov mandat bio ograničen na kulturnu diplomatiju i partnerstva.

Dodik i njegovi mediji predstavili su Zampollijev mandat dosta šire od toga kada je posjećivao Banju Luku i govorili kako je njegov dolazak nagovještaj preokreta u američkoj politici prema Dodiku i Republici Srpskoj. Posjeta i ukidanje sankcija predstavljeni su kao izvanredan uspjeh kadrova SNSD-a, iako je već tada postajalo jasnije koliko novca iz budžeta entiteta se izdvaja za lobiranje.

Proljeće i ljeto donijeli su Dodiku niz uspjeha s Trumpovim zvaničnicima, a sam nije krio da se uskoro nada prilici za fotografiju sa samim američkim predsjednikom, za šta su izdvojeni milioni iz budžeta.

Ali na jesen se Dodik našao u središtu krize unutar Trumpove administracije i slikanje s predsjednikom se danas čini gotovo nemogućim.

Zampollijeva smjena za Dodika danas znači možda i veći preokret nego u februaru, kada ga je ugostio. Smjena je nagovještaj da njegovi plaćeni saveznici gube pristup Trumpu, a sam predsjednik SNSD-a jedan je od glavnih krivaca za njihovo slabljenje uoči odlučujućih izbora za američki Kongres u novembru. Ovi izbori mogli bi Trumpu odnijeti većinu u oba doma, što bi oslabilo njegovu poziciju.

U vrijeme drugih izbora, onih u Bosni i Hercegovini početkom oktobra, počela je nova kriza unutar Trumpove administracije.

Odmah nakon izbornog vikenda, New York Times je otkrio kako su dvojica političkih savjetnika bliskih Trumpu bili u Banjoj Luci i naplatili svoje usluge po nekoliko stotina hiljada dolara.

Times je pisao kako su James Blair i Chris LaCivita, koje je predstavio kao vođe Trumpove operacije za izbore za Kongres, davali savjete tokom izbora u BiH.

Naizgled uobičajena lobistička aktivnost pokrenula je ubrzo lavinu pa se sam Trump morao pravdati kako Blair i LaCivita ne rade direktno za njega i da nema prepreka da budu plaćeni izvana za svoje usluge kao njegovi vanjski savjetnici. Ali njegova objava sadržavala je i obećanje da će dodatno ispitati njihovu ulogu i da će ih otpustiti ako se utvrdi da su u sukobu interesa.

“Nemam pojma za koga još rade, ali ću ih pitati, i ako postoji konflikt, otpustit ću ih, odmah!”, napisao je Trump na svojoj društvenoj mreži Truth.

Kasnije istog dana, Trump je, odgovarajući na pitanja medija, rekao da su dvojica savjetnika nezavisni i da ne misli da su u sukobu interesa.

“Da mislim da su u sukobu [interesa], otpustio bih ih”, kazao je Trump.

Upravo je pitanje sukoba interesa postalo glavna rasprava u američkim medijima, među izabranim zvaničnicima i samoj administraciji.

Thom Tillis, republikanski senator iz Sjeverne Karoline, kopredsjedavajući Senatske grupe posmatrača NATO-a: nazvao je, gostujući na CNN-u, Republiku Srpsku destabilizirajućom silom i dodao da dvojica savjetnika ne bi trebali raditi za ovaj entitet.

“Ovdje se radi o tome da znaš ko ti je klijent, a ovaj klijent je loša vijest za taj region i svakako za naše partnere u regionu. To izgleda užasno”, rekao je.

Dodikovo rasipničko trošenje novca na lobiranje proizvelo je neslaganja u Trumpovom timu. Nakon godina plaćanja lobiranja u SAD-u, Dodik je 2025. i 2026. godine odlučio podići uloge pa je 12 firmi radilo za njegove ciljeve.

Prvi rezultati počeli su stizati još početkom 2025. godine, kada bivši Trumpovi bliski saveznici počinju posjećivati Republiku Srpsku. Iako niko od tadašnjih zvaničnika iz administracije još nije dolazio kod Dodika a on se sam nalazio i dalje na listi sankcija, sama činjenica da dolaze kod političara i dalje pod sankcijama američkog Ministarstva finansija bila je nagovještaj moguće promjene politike SAD-a prema najlojalnijem savezniku Vladimira Putina u Evropi.

U februaru 2025. godine u Banju Luku je došao bivši gradonačelnik New Yorka i bivši advokat i bliski saradnik Trumpa Rudy Giuliani. On je tada govorio o nepravdi prema Dodiku upoređujući je sa iskustvom Donalda Trumpa.

Tokom ljeta je došao američki lobista balkanskog porijekla Rod Blagojevich, koji je ranije osuđen za korupciju. Dodik ga je predstavio kao prijatelja Republike Srpske, ali tada nije javno govorio koliko ovo “prijateljstvo” košta. U Detektoru smo pisali da Blagojevicha obavezuje ugovor za tada još uvijek neotkriven iznos novca. Do danas je taj iznos narastao na više od 1,3 miliona dolara.

Blagojevicha, bivšeg guvernera savezne države Illinois, Dodik je tokom konferencije za medije nazivao prijateljem kojem će tokom ove posjete “približiti Srpsku, kako bi znao sve o njoj, te pomogao u pozicioniranju Srpske”.

Zamolio je Blagojevicha da ljudima u Americi prenese da Republika Srpska podržava američkog predsjednika Donalda Trumpa, gašenje USAID-a, tradicionalnu porodicu i sve ono za šta Trump tvrdi da se zalaže.

“Dodik mi je rekao da objasnim američkom narodu šta se danas dešava sa Srpskom i Srbima, i da nekako uspostavimo bliže veze između srpskog i američkog naroda”, kazao je tada Blagojevich.

Rekao je da će Trump, kada bude imao priliku da više uči o RS-u, “učiniti sigurno ono što treba”.

Blagojevich je, prema ugovoru, bio zadužen za objavljivanje članaka koji ističu političku motivaciju iza pravnih postupaka protiv predsjednika Dodika i drugih zvaničnika Republike Srpske.

“Izjave za medije odmah po potpisivanju ugovora te lobiranje kod više američkih zvaničnika da na društvenim mrežama objave upozorenja u vezi sa situacijom u Bosni i Hercegovini”, druga je stavka definisana ovim članom ugovora.

Od tada je Blagojevich nastavio zagovarati za skidanje sankcija Dodiku i posjećivati Republiku Srpsku.

Dodik je nastavio sklapati lobističke ugovore vrijedne nekoliko miliona američkih dolara. Uz skidanje sa sankcija zvaničnika SNSD-a, među novim ciljevima su se otvoreno pojavili otcjepljenje Republike Srpske od BiH.

Sredinom oktobra 2025. pojavile su se naznake da bi Dodik mogao zaista kupiti naklonost nove američke administracije.

Ugledni američki medij The New York Times objavio je tada da su SAD izdale privremenu dozvolu za transakcije sa sankcionisanim šefom kabineta bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, Danijelom Dragičevićem.

NYT je pisao ono o čemu se tada već uveliko nezvanično govorilo – da privremeno ublažavanje sankcije protiv Dragičevića otvara sličnu mogućnost i za druge Dodikove bliske saradnike i da dolazi nakon značajnog novca koji je Dodik potrošio na lobiranje u SAD-u.

Članak navodi detalje o iznosima koje je Dodik izdvojio, o čemu je ranije pisao Detektor, oslanjajući se na bivšeg gradonačelnika New Yorka i bliskog saradnika američkog predsjednika Donalda Trumpa Rudyja Giulianija te drugih ljudi bliskih sadašnjoj američkoj administraciji.

Danijel Dragičević je na Američkoj listi sankcija bio jer je po Dodikovoj direktivi učestvovao u organizovanju i sprovođenju obilježavanja neustavnog Dana Republike Srpske u januaru 2024. godine.

Samo dvije sedmice poslije, SAD su Dodiku i još gotovo 50 osoba i firmi ukinule sankcije.

Dodikova opklada da nova američka administracija odnosno ljudi u njoj funkcionišu na potpuno transakcionalnom nivou činilo se da se obistinila.

Nedavno je Dodik po prvi put ispričao da je ukidanje sankcija i njega zateklo u tom trenutku te kako je bio na letu između Minska i Moskve.

“Mi se spuštamo na moskovski aerodrom, gore telefoni – skinute sankcije”, opisao je Dodik u intervjuu za RTS.

Dok je opisivao kako nije mogao čekati da se vrati do Banje Luke da slavi, voditelj ga je pitao da li je istina da je miješao viski i votku.

“Kad se malo popije, onda više ne…”, kazao je Dodik.

Ukidanje sankcija otvorilo je Dodiku i njegovim ljudima vrata koja su do tada bila potpuno zatvorena. Opet su mogli ne samo putovati u SAD nego se i sastajati s tamošnjim zvaničnicima. Od političkog otpadnika u međunarodnim odnosima, Dodik je ponovo mogao izgraditi sebe kao nezaobilaznog partnera u BiH.

U mjesecima koji su slijedili do izbora u BiH, zvaničnici Republike Srpske imali su niz sastanaka u Washingtonu. Uspjeli su doći nadomak Ovalnog ureda.

Prvo su u februaru 2026. godine Dodik, Željka Cvijanović i Ana Trišić Babić otišli u Washington na molitveni doručak. Dok su bh. zvaničnici govorili kako i drugi idu na molitveni doručak, iz američke prijestolnice Dodik je poslao fotografije s ministrom odbrane Peteom Hegsethom i predsjedavajućim Predstavničkog doma Mikeom Johnsonom. Tako se Dodik domogao najviših američkih zvaničnika na korak do Trumpa.

Oni su u februaru uspjeli zaista ući u Bijelu kuću, ali samo na sastanak sa sada već bivšom glasnogovornicom Karoline Leavitt.

Nedavno je Željka Cvijanović uspjela prići još bliže Ovalnom uredu.

Sastala se sa osobom od najvećeg Trumpovog povjerenja, njegovom šeficom kabineta Susie Wiles.

Na vrhuncu predizborne kampanje u BiH, samo desetak dana prije glasanja, Cvijanović se 21. septembra pohvalila fotografijom s Wiles, jednom od rijetkih osoba iz Trumpovog okruženja za koju prije nije bilo nagovještaja o slabljenju povjerenja predsjednika.

“Gradimo nova i učvršćujemo stara prijateljstva. Radujemo se nastavku saradnje”, napisala je Cvijanović u objavi uz fotografiju.

Ono što javnosti tada nije bilo poznato, a otkriveno je prije nekoliko dana, jeste da je kćerka Susie Wiles, Katie, već bila u Republici Srpskoj i da je lobistička firma za koju radi već plaćena iz budžeta Republike Srpske.

Detektor je u julu detaljno pisao o načinima na koje lobisti rade i troše novac.

Analizirajući do tada neobjavljene podatke iz Registra stranih agenata (FARA) američkog Ministarstva pravde, Detektor i Capital su otkrili na šta su tačno strani lobisti, u ime Vlade RS-a i državnih institucija, potrošili više od 5,64 miliona dolara, odnosno gotovo deset miliona maraka, u protekle četiri godine.

Konsultant iz Washingtona Todd Prince, ekspert za FARA izvještaje, pojasnio je da u poslu lobista ne postoje popusti.

“Oni su angažovani za nevjerovatno teške zadatke – da ubijede [američku] administraciju da pristane na promjenu granica u Evropi i da ukine sankcije, tako da je cijena morala biti visoka. Veličina RS-a tu ne igra ulogu, ne postoji ‘popust za male države’ u lobiranju”, kazao je novinarima.

On je napore lobista u ime entiteta nazvao uspješnim.

“Sama činjenica da je Trumpova administracija pristala ukinuti sankcije, pored svih ostalih gorućih tema poput carina, Kine, Ukrajine i Irana, ukazuje na to da je lobistički napor bio uspješan”, dodao je Prince.

Tekst Detektora pokazuje i da je na jednom od ugovora podizvođač bila izraelska kompanija Gilad Government Relations and Lobbying, Ltd, koja je ranije bila u središtu skandala u Izraelu i koja je u prvih šest mjeseci za konsultantske usluge prihodovala više od pola miliona dolara.

Ona se smatra jednom od najutjecajnijih izraelskih lobističkih kompanija čiji suvlasnik Ariel Sender je, prema pisanju Haaretza, vodio zvaničnu Trumpovu kampanju u Izraelu tokom izbora 2016. i 2020. godine. Sender je sa Tzvikom Brotom, još jednim Trumpovim šefom kampanje, osnovao i firmu BSI Public Affairs, poznatu po tome što je u SAD-u ranije zastupala vladu Viktora Orbána, o čemu su ranije pisali izraelski Haaretz i mađarski Atlatszo.

Nije rijetkost da je Dodik odnosno entitet angažovao ljude bliske Trumpu čiji se poslovni i politički interesi isprepliću.
Izbor Continental Strategy nije bio slučajan. Na čelu Continentala nalazi se Carlos Trujillo, bivši savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa i ambasador čija lobistička kompanija, zbog uspjeha koji ostvaruje svake godine, bilježi sve više klijenata, navode američki mediji.

Saradnica ove kompanije je i kćerka šefice kabineta Trumpa. Nekoliko dana nakon izbora u BiH, konzervativna albansko-američka aktivistkinja Evi Kokalari je na društvenoj mreži X objavila screenshotove sa društvenih mreža Katie Wiles. Na jednoj je fotografija uz izrazito proruskog ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Željka Budimira dok drže oružje. Katie Wiles je uz fotografiju napisala da je posjeta bila “uglavnom posao, uz malo ozbiljne zabave”.

Samo dan poslije, Financial Times je potvrdio da “kćerka Trumpove šefice osoblja radi u firmi koja lobira za Republiku Srpsku”.
Afera s Trumpovim saradnicima koji u vrijeme odlučujućih izbora za Kongres u Americi borave u Republici Srpskoj tada je već postala jedna od glavnih tema američkih medija.

Iz Continentala su za CBS News potvrdili da je Katie Wiles sredinom augusta dva dana boravila u Republici Srpskoj, ali ne u ime vlade ovog entiteta, nego s američkom kompanijom koja je pozvana da uradi studiju izvodljivosti u regiji. Prema pisanju New York Timesa, Katie Wiles je putovala s Johnom Calceom, biznismenom iz Teksasa, osnivačem America First Refininga (AFR). Ranije je ProPublica objavila da sin Donalda Trumpa, Donald Trump Jr. ima udio u AFR-u.

Ovi izvještaji dolaze u vjerovatno najlošije moguće vrijeme za Trumpa. Dok njegova popularnost pada, ankete pokazuju da bi Republikanci koje predvodi mogli izgubiti većinu u jednom, a možda i oba doma američkog Kongresa.

Dok je Trump odbio da prekine saradnju s dvojicom savjetnika koji su posjetili Banju Luku prije izbora u BiH, nova otkrića daju priči na težini.

Američki Politico je u četvrtak objavio priču o neslaganjima između dvojice zvaničnika koji uključuju zamjenika američkog ministra vanjskih poslova.

Politico je došao do poruka koje je Christopher Landau, zamjenik ministra Marka Rubija, slao Paolu Zampolliju. Mailovi su, prema ovom mediju, razmjenjivani gotovo godinu dana, tokom kojih je rasla netrpeljivost.

Jedan od izvora neslaganja bila je Zampollijeva posjeta Balkanu koja je uključivala i sastanak s Dodikom. Politico navodi da je on pregovarao o finansiranju energetskih projekata.

Još nekoliko mjeseci ranije, Landau je, prema objavljenim prepiskama, upozoravao Zampollija da prestane raditi na pitanjima za koje nije nadležan, odnosno koja nisu povezana s kulturnom diplomatijom.

“Nemaš ovlasti da se uplićeš u bilo kakve odnose vanjske politike van kulturne diplomatije”, napisao je Landau.

Nedugo nakon objave priče u Politicu, Zampolli je smijenjen sa svoje pozicije.

New York Times je potom proširio svoju raniju priču o dvojici lobista u Banjoj Luci. Otkrili su da je najmanje šest bivših ili sadašnjih saradnika predsjednika posjećivalo Republiku Srpsku.

“Za tako opskurnu tačku na zemaljskoj kugli, mala Republika Srpska je uspjela da privuče niz ljudi s bliskim vezama s vrhom Trumpove administracije u proteklih nekoliko mjeseci”, piše NYT.

Osim dvojice lobista čija imena su ranije otkrili, Times piše da je entitet posjetio i sam Alex Garcia, partner u Continentalu koji je radio na Trumpovoj kampanji 2024. godine. Osim njega navode i Andrewa H. Smitha, Trumpovog advokata koji je također radio na poslovima u vezi s izborima.

Ugledni američki list piše da su proslavi SNSD-ove pobjede na izborima prisustvovali i Caroline Wren i Barry Bennett, bivši Trumpovi saradnici koji su radili na kampanji, dok danas rade kao lobisti.

U petak ujutro tema američkih medija i dalje je bila uloga Susie Wiles u cijeloj aferi koja još uvijek traje. Iako je uspio ukinuti sankcije, Dodik je ogromnim novcem stvorio uticaj u Washingtonu koji za Trumpa sada postaje toksičan.

Američke lobističke kompanije mogle bi se uskoro susresti s još jednom dilemom nakon što je Ustavni sud proglasio neustavnim isplate iz budžeta za lobiranja koja su suprotna Ustavu BiH.

Detektor je ranije pisao kako je nekolicina državnih parlamentaraca podnijela krivičnu prijavu zbog napada na ustavni poredak Tužilaštvu BiH protiv predstavnika Republike Srpske u Beču te drugih zvaničnika nakon što je RS zaključila ugovor o lobiranju s firmom “Dickens & Madson”.

Tužilaštvo je u maju 2026. godine odlučilo da neće provoditi istragu protiv direktora predstavništva entiteta u Beču Mladena Filipovića za krivična djela “napad na ustavni poredak” i “ugrožavanje teritorijalne cjeline”, jer – kako stoji u obrazloženju – ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeni počinio djela.

Ali u septembru je Ustavni sud utvrdio da akti i aktivnosti Republike Srpske nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, zbog čega je odlučeno da se isplate zabrane. Zabranjene su sve isplate iz budžeta Republike Srpske u vezi s ugovorom o konsultantskim uslugama između Filipovića i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravnog lica “Dickens & Madson Canada Inc.”, i svim drugim aktima i aktivnostima koji se odnose na lobiranje u ime i za račun Republike Srpske.

Iako je Dodik u prvoj reakciji rekao da Sarajevo neće određivati kako će Republika Srpska trošiti novac, Tužilaštvo BiH može istraživati neizvršenje odluka Ustavnog suda. To bi značilo da se istražuju isplate američkim lobističkim firmama koje su u središtu afere.

Većina ugovora ističe krajem 2026., ali onaj s Continental Strategy traje do februara naredne godine, a sa Ben-Menasheom do septembra 2027. godine.

Dok su aktivnosti lobista stvorile utisak da saradnici zvanične američke administracije pomažu jednoj stranci da pobijedi na izborima i utiču na demokratsku volju u BiH, ignorisanje odluke Ustavnog suda značilo bi da sadašnji i bivši Trumpovi saradnici ne poštuju suverenitet BiH iako odluka pravno obavezuje vlasti entiteta, a ne američke kompanije.

Novinar Refik Hodžić u autorskom članku za portal Nomad napisao je da je Dodik u SAD-u dobio pažnju tamo i gdje je možda nije želio.

“Novac je potrošen, ugovori su javno dostupni, američki novinari istražuju, a kongresmeni pripremaju dokumentaciju. Ono što je Dodik predstavljao kao dokaz vlastite diplomatske genijalnosti sve više liči na jednu od najskupljih političkih pogrešnih procjena u njegovoj karijeri”, napisao je Hodžić.

Prema ugovorima prijavljenim u američkom registru FARA, Republika Srpska bi lobistima do isteka ugovora mogla platiti još nekoliko miliona dolara.