Narodna šala postala stvarnost u Srbiji. Je li se u srbijansko pravosuđe uselila sloboda ili strah? Ko je saučesnik, ko učesnik, a ko posmatrač? Kakve lekcije za BiH dijeli Srbija i prije formiranja nove vlasti? I koliko je još daleko dno Pandorine kutije? Gosti emisije Plenum bili su: Jasmina Paunović, Vlado Adamović i Arben Murtezić.
Paunović: Bez reforme pravosuđa nema promjena u Srbiji
Srbija je napravila važan korak izlaskom iz perioda autoritarne vlasti, ali stvarna demokratizacija države tek predstoji i zavisit će od toga hoće li institucije početi funkcionisati nezavisno od političkih utjecaja. Smatra to Jasmina Paunović, tužiteljica Višeg javnog tužilaštva u Beogradu u penziji, koja upozorava da se aktuelna dešavanja u pravosuđu ne mogu posmatrati samo kao buđenje institucija, već i kroz interese pojedinaca koji su ranije bili povezani s bivšim režimom, a sada nastoje osigurati bolju poziciju u budućoj vlasti.
Paunović ističe da promjena političke vlasti sama po sebi ne znači i uspostavljanje pravne države. Za to je potrebno formirati i osnažiti institucije od vitalnog nacionalnog interesa, koje će djelovati u skladu sa zakonom, a ne prema interesima političkih struktura.
„Srbija se oslobodila jedne autoritarne vlasti, ali još ne možemo da kažemo da je i slobodna. Treba formirati institucije vitalne od nacionalnog interesa za ovu državu. Iako su do sada postojale, mi nismo imali prilike da vidimo kako su iste funkcionisale“, kazala je Paunović.
Ukazala je na to da Srbiju očekuje formiranje nove Narodne skupštine i Vlade, kao i predsjednički izbori, nakon čega će biti jasnije u kojem pravcu će se razvijati politički i institucionalni sistem. Tek tada će se, smatra, moći procijeniti koliko je država zaista spremna funkcionisati kao slobodna demokratska zajednica.
Govoreći o aktuelnim hapšenjima i pokretanju postupaka protiv pojedinih osoba, Paunović smatra da se radi o predmetima koji su ranije prikupljeni i pripremljeni, ali nisu procesuirani. Prema njenoj ocjeni, promijenjene političke okolnosti otvorile su prostor da se ti predmeti ponovo aktiviraju.
„U ovom interregnumu koji postoji u ovom trenutku u Republici Srbiji možemo da konstatujemo da se radi o predmetima koji su očigledno stajali negdje u fiokama, sa svim prikupljenim dokazima. Ako se sjećate, ja sam to još prije dvije godine komentarisala – svaki predmet ima svoje vrijeme. Upravo se to desilo i ovog puta, pa se predmeti izvlače iz fioka, ljudima se određuje pritvor i očekuje se procesuiranje“, navela je Paunović.
Ipak, upozorava da pokretanje ranije neprocesuiranih predmeta ne mora nužno značiti da su institucije počele raditi nezavisno i profesionalno. Smatra da u aktuelnim postupcima treba posmatrati i političku pozadinu, posebno zbog toga što su pojedini nosioci vlasti ranije bili blisko povezani s bivšim režimom.
„Sve ovo što se dešava u ovom trenutku ne bih povezala samo s buđenjem institucija, već bih povezala s prvim ljudima, nosiocima vlasti, koji su do sada bili duboko povezani s bivšim režimom i sada koriste ove predmete kako bi sebi pronašli put i bolju poziciju u budućoj vlasti. Ja to prosto tako vidim kao bivši tužilac“, istakla je.
Paunović očekuje i ozbiljne promjene u pravosudnom sistemu Srbije. Navodi da je tokom predizbornog procesa, zajedno sa studentima, radila na pripremi zakonskih rješenja koja bi trebala biti razmatrana nakon formiranja nove Narodne skupštine. Među prioritetima izdvaja zakon o lustraciji, kojim bi se preispitao rad sudija i tužilaca za koje postoje osnovi sumnje da su kršili zakon i ugrožavali ljudska prava i slobode.
„To je prije svega zakon o lustraciji, koji bi podrazumijevao provjeru svih sudija i svih tužilaca koji su se ogriješili o zakon, o ljudska prava i ljudske slobode, a to smo upravo mogli da vidimo tokom prethodne dvije i po godine“, rekla je Paunović.
Lustracija bi, prema njenom objašnjenju, predstavljala mehanizam za utvrđivanje odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija i sprečavanje da osobe koje su zloupotrebljavale svoje pozicije nastave obavljati iste ili druge važne funkcije u institucijama. Takav proces, međutim, zahtijevao bi jasno utvrđene zakonske kriterije i procedure kako bi se odgovornost utvrđivala na osnovu dokaza, a ne političkih obračuna.
Osim toga, Paunović je najavila i ideju o formiranju specijalnog suda i specijalnog tužilaštva za visoki politički kriminal. Takva institucija, prema njenim riječima, bila bi zadužena za procesuiranje funkcionera koji su zloupotrebom službenog položaja pribavili protivpravnu imovinsku korist.
„Govori se i o zakonu o specijalnom sudu i specijalnom tužilaštvu za visoki politički kriminal, koji bi podrazumijevao sprovođenje krivičnih postupaka protiv svih funkcionera koji su iskoristili svoje službene položaje i zloupotrebljavajući ih stekli protivpravnu imovinsku korist, ne samo prihode nego i nekretnine koje se mogu detektovati tokom postupka“, pojasnila je.
Posebno problematičnim smatra način izbora članova Visokog savjeta tužilaštva i Visokog savjeta sudstva, jer upravo ta tijela imaju značajnu ulogu u izboru i funkcionisanju pravosudnih kadrova. Prema njenoj ocjeni, ukoliko u tim institucijama postoje politički utjecaji ili sumnje u regularnost izbora članova, teško je očekivati da će se osigurati nezavisnost tužilaca i sudija.
Paunović je ukazala na ranije izbore članova Visokog savjeta tužilaštva, navodeći da su tokom postupka iznesene tvrdnje o direktnom utjecaju na izbor pojedinih kandidata. Također je problematizirala način izbora članova iz reda istaknutih pravnika, kao i sastav tijela u kojem učestvuju predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti.
„Sa svih strana, prije svega od Visokog savjeta tužilaštva, dolazimo do sumnje u izbor samih javnih tužilaca“, upozorila je.
Kao primjer problema u funkcionisanju pravosudnog sistema navela je i izbor tužilaca za Odjeljenje za organizovani kriminal. Tvrdi da su na pojedine pozicije birane osobe protiv kojih su postojale disciplinske prijave, što, prema njenoj ocjeni, dodatno otvara pitanje kriterija i odgovornosti prilikom imenovanja.
Osvrnula se i na slučaj tužioca protiv kojeg je, kako je navela, podnesena krivična prijava zbog hapšenja visoko pozicionirane službenice Uprave za sprečavanje pranja novca, za koju tvrdi da je samo obavljala svoj posao. Ovakvi primjeri, smatra, pokazuju koliko je važno preispitati način na koji se biraju i kontrolišu nosioci pravosudnih funkcija.
„Otvara se niz problema i, kako ste rekli, Pandorina kutija. Prosto mora se zauzeti neki red, dati neki prioriteti kako bi se krenulo dalje u izbor pravih ljudi, s dignitetom i dostojanstvom, koji bi bili nosioci buduće javnotužilačke, odnosno sudske funkcije“, kazala je Paunović.
Na kraju je posebno naglasila potrebu za resetovanjem, odnosno restrukturiranjem sigurnosnog sistema, koji smatra jednim od temelja funkcionisanja svake države, a posebno pravosudne vlasti. Prema njenoj ocjeni, bez reforme sigurnosnih struktura i uklanjanja političkih utjecaja teško je uspostaviti pravosuđe koje će biti nezavisno, profesionalno i sposobno procesuirati zloupotrebe bez obzira na to ko se nalazi na vlasti.
Adamović: Srbiji je potrebna ozbiljna reforma pravosuđa, politički utjecaj duboko se uvukao u sudski sistem
Političke promjene u Srbiji otvorile su pitanje odgovornosti pravosudnih institucija i njihovog funkcionisanja tokom prethodnog režima, ali predstojeći procesi nose i rizik od političkih obračuna kroz sudove i tužilaštva. Advokat i bivši sudija Vlado Adamović smatra da aktuelna dešavanja u Srbiji prevazilaze okvir uobičajenih izbora, jer predstavljaju duboku promjenu društvenog sistema i odnosa prema institucijama. Upozorava da će pred tužiocima i sudijama biti ozbiljan zadatak da razdvoje stvarne predmete od mogućih političkih manipulacija i osveta.
Adamović smatra da se aktuelna situacija u Srbiji mora posmatrati u širem kontekstu promjena koje su nastupile nakon raspada bivše Jugoslavije. Iako su države nekada imale slične društvene i institucionalne probleme, njihovi pravosudni sistemi razvijali su se različitim putevima. Posebno naglašava da posljednji izbori u Srbiji nisu bili klasično političko nadmetanje, nego događaj koji je pokrenuo mnogo dublje promjene u funkcionisanju sistema.
„Ovi izbori u Srbiji nisu bili klasični izbori. Desilo se nešto mnogo više, kao mini-revolucija. Desilo se nešto što je mnogo dublje od običnih izbora – promjena funkcionisanja jednog cjelokupnog sistema, koji se i tada oslovljavao demokratskim, a i sada se oslovljava demokratskim“, kazao je Adamović.
Prema njegovom mišljenju, ključno pitanje nije samo promjena vlasti, nego i pitanje ko su ljudi koji su tokom prethodnog perioda obavljali važne funkcije i na koji način su koristili institucionalne ovlasti. Upravo se u tome, smatra, nalazi jedan od najvećih izazova za pravosuđe, jer se nakon političkih promjena mogu otvoriti brojni predmeti koji ranije nisu dobili odgovarajući sudski epilog.
Adamović se osvrnuo i na tvrdnju da svaki predmet ima svoje vrijeme, upozoravajući da dugogodišnje odgađanje postupanja može ukazivati na nemar, nehat, ali i svjesnu zloupotrebu. Ipak, naglašava da činjenica da se neki predmeti sada ponovo otvaraju ne znači automatski da su svi pokrenuti postupci opravdani.
„Ako će neki predmet čekati, to znači da je, argumentum a contrario, na drugoj strani ili nemar, ili nehat, ili otvorena zloupotreba“, istakao je.
Zbog toga upozorava da bi se u narednom periodu mogli pojaviti i predmeti koji nemaju čvrsto pravno utemeljenje, nego bi mogli biti pokrenuti iz osvete ili s političkom namjerom. Postoji, s druge strane, mogućnost da se konačno procesuiraju ozbiljni slučajevi koji su ranije zataškavani. Upravo zbog toga smatra da je neophodno pažljivo provjeriti svaki predmet i spriječiti da pravosuđe postane sredstvo za nastavak političkih sukoba drugim sredstvima.
„Sada će se pojavljivati razni predmeti koji mogu biti čista osveta, koji mogu biti namjerno plasirani, da se za pet godina utvrdi da nemaju nikakvog osnova. Vrlo je važno da kolege iz Srbije, tužioci i sudije, ozbiljno pristupe provjeri svakog predmeta i eliminišu moguće političke manipulacije“, upozorio je Adamović.
Posebno je naglasio da odgovornost za takav proces mora biti na ljudima koji imaju profesionalni integritet i dovoljno stručnosti da postupaju nezavisno od političkih očekivanja. Smatra da se od nosilaca najviših pravosudnih funkcija mora zahtijevati i viši stepen znanja, umijeća i vještine, jer sama činjenica da neko ima dugogodišnje iskustvo ne znači nužno da je dostojan obavljanja važne funkcije.
Adamović upozorava da se iskustvo često pogrešno poistovjećuje s profesionalnom sposobnošću i integritetom. Za njega je dostojnost širi pojam koji podrazumijeva stručnost, odgovornost i sposobnost donošenja odluka u skladu sa zakonom i principima nezavisnog pravosuđa.
Govoreći o stanju u Srbiji u poređenju s Bosnom i Hercegovinom, Adamović je ukazao na dugotrajnost i intenzitet sukoba unutar tamošnjeg pravosudnog sistema. Podsjetio je da i BiH ima Visoko sudsko i tužilačko vijeće, koje bi trebalo osigurati nezavisnost izbora i kvalitet nosilaca pravosudnih funkcija, ali smatra da su problemi u Srbiji poprimili mnogo ozbiljnije razmjere.
„Kada to poredim sa Srbijom, mi smo, kako se to kaže, mala maca u tom pogledu. U Srbiji su bili otvoreni ratovi. Ta borba u sudskom sistemu u Srbiji traje puno duže, intenzivnije i s težim posljedicama nego što se to dešavalo u BiH“, kazao je Adamović.
Prema njegovoj ocjeni, političke promjene u Srbiji sada su se sudarile s dugogodišnjim sukobima unutar pravosuđa. Iako postoje formalne institucije, poput Visokog savjeta tužilaštva, Vrhovnog suda i drugih sudova, njihovo postojanje samo po sebi ne garantuje nezavisnost i profesionalnost. Ključno je ko ih čini i da li su njihovi članovi sposobni djelovati bez političkog utjecaja.
Zbog toga Adamović smatra da je izbor pravih ljudi trenutno najvažnije pitanje za budućnost srbijanskog pravosuđa. Kao primjer složenosti situacije naveo je slučaj dvojice tužilaca s visokim profesionalnim autoritetom koji su, prema njegovim riječima, podnijeli krivične prijave jedan protiv drugog.
„Najvažnije je sada u toj borbi da se odaberu pravi ljudi. Postoji situacija da su dva vrlo ozbiljna tužioca, s istaknutim formalnim autoritetima, u isto vrijeme podnijela krivičnu prijavu jedan protiv drugoga. Kao posmatrači, ne znamo mnogo o tim ljudima. Struka treba profilirati ko će u tim okolnostima pobijediti“, istakao je.
Adamović smatra da bi pobjeda stručnih i dostojnih ljudi, koji posjeduju znanje, umijeće i profesionalnu vještinu, mogla otvoriti prostor za stvarne promjene. Međutim, upozorava da bi, ukoliko prevladaju pojedinci koji su se tek naknadno prilagodili novim političkim okolnostima, a ranije su bili dio sistema, suštinske promjene mogle izostati.
Dodatni problem vidi u tome što su pravosudne organizacije u Srbiji već opterećene različitim lobijima koji podržavaju jednu ili drugu stranu. Takve neformalne grupe, prema njegovom objašnjenju, mogu nastojati osigurati utjecaj na buduće izbore i imenovanja, očekujući zauzvrat podršku ili određene funkcije.
Zbog toga upozorava da bi proces promjena mogao prerasti u duboku čistku, što otvara pitanje načina na koji će se utvrđivati ko može ostati u pravosudnom sistemu, a ko treba snositi odgovornost za ranije postupanje.
Posebno je izdvojio razliku između lustracije i reizbora, upozoravajući da ta dva pristupa nemaju iste posljedice. Kao primjer naveo je iskustva Poljske, gdje su procesi lustracije, prema njegovoj ocjeni, pokazali da takav model može ukloniti i kvalitetne i stručne ljude koji bi mogli biti važni za reformu institucija.
„Lustracija čisti i dobre ljude, ponekad i one najstručnije, sudije i tužioce koji bi mogli biti glavni ljudi na brodu koji vodi promjene, a reizbor preispituje svakog čovjeka, svaku osobu. Dakle, da vidimo ko je šta radio“, pojasnio je Adamović.
Reizbor, kako ga objašnjava, podrazumijevao bi pojedinačnu procjenu rada i postupanja svakog nosioca pravosudne funkcije, umjesto automatskog uklanjanja šire grupe ljudi. Smatra da bi takav pristup omogućio da se utvrdi ko je odgovorno obavljao svoj posao, a ko je učestvovao u zloupotrebama ili političkom utjecaju na pravosuđe.
Na kraju je ocijenio da su aktuelna dešavanja u Srbiji pokazala koliko duboko se politika uvukla u pravosudni sistem. Smatra da problem više nije samo u pojedinačnim slučajevima, nego u načinu na koji je sistem godinama funkcionisao, zbog čega će njegova reforma zahtijevati ozbiljan i pažljivo vođen proces.
„Ovdje je uspostavljena jasna dijagnoza. Sistem nije funkcionisao jer se politika daleko dublje nego u većini zemalja na Balkanu uvukla u sudski sistem, bar prema onome što je poznato“, zaključio je Adamović.
Murtezić: Pravosudni procesi nisu sprint, već trke na duge pruge
Bivši glavni disciplinski tužitelj dr. Arben Murtezić govorio je o aktuelnim hapšenjima i pokrenutim postupcima u Srbiji, naglašavajući da će se njihovi stvarni rezultati moći ocijeniti tek za nekoliko godina. Osvrnuo se i na značaj nezavisnosti pravosuđa, ulogu pravosudnih institucija te njihov odnos s drugim granama vlasti.
Komentarišući dešavanja u Srbiji, gdje je, uhapšeno više od 90 osoba, Murtezić je istakao da je prerano donositi zaključke o rezultatima pokrenutih postupaka.
„Tek ćemo neki sud imati za par godina. Mislim, da vidimo kuda su svi ti predmeti otišli. Ti procesi, to nije sprint“, kazao je Murtezić.
Naglasio je da je riječ o dugotrajnim procesima čiji se ishodi ne mogu procjenjivati na samom početku.
„Ovdje smo sada na tom startu, to su trke na duge pruge, u najmanju ruku, ako ne i maratoni“, rekao je, dodajući da će se tek nakon nekoliko godina moći sagledati šta je proizašlo iz pokrenutih postupaka i dati pozitivna ili negativna ocjena.
Govoreći o vremenu pokretanja postupaka, Murtezić je ukazao na praksu prema kojoj se uoči izbora nastoji izbjeći pokretanje predmeta koji bi mogli direktno utjecati na izborni proces.
„U Americi je čak i pisano pravilo da se pred izbore, nekih 60 dana je to pravilo, da pokreću neki predmeti koji direktno mogu utjecati na izbor u smislu procesuiranja, političara itd.“, naveo je Murtezić.
Dodao je da zbog toga nije neobično da se određeni postupci pokreću nakon izbora.
Posebnu pažnju posvetio je institucijama koje imaju ključnu ulogu u očuvanju nezavisnosti pravosuđa u Srbiji, ističući Visoki savjet sudstva i Visoki savjet tužilaštva.
„To su ona tijela koja bi trebala biti ključna u tom smislu ostvarivanja nezavisnosti pravosuđa“, naglasio je Murtezić.
Prema njegovim riječima, upravo su te institucije od posebnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema, bez obzira na to jesu li sudijska i tužilačka tijela organizovana zajedno ili odvojeno.
Istovremeno je upozorio da ne treba očekivati potpunu odvojenost pravosuđa od društvenih i političkih dešavanja, budući da postoji međusobna zavisnost različitih institucija.
„Pravosuđe nema svoj mač, nema svoj novčanik. Pravosuđe zavisi i od nekoga ko će izvršiti odluke i od onoga ko će to finansirati“, kazao je Murtezić, pozivajući se na riječi jednog od autora američkog ustava.
Zaključio je da, uprkos uspostavljenim institucionalnim mehanizmima za očuvanje nezavisnosti pravosuđa, postoji neformalna međuinstitucionalna dinamika koju je teško izbjeći.
