Piše: Mirza Šadić
U izrazito teškim vremenskim trenucima kojim nazočimo, koji su se nadvili nad cjelokupnim čovječanstvom; zdravstveno epidemiološjkom situacijom izazvanom pandemijom COVID -19, ekonomskom krizom, političkim previranjima, građanskim protestima koji se šire planetom i stižu i u naše gradove i mjesta koji izazivaju zebnju i neizvijesnost.
Nikada ne smijemo zaboraviti Srebrenicu. Svakodnevne vijesti o širenju zaraze, teških ishoda bolesti i mnoštva smrtnih slučaja. Ekonomskih razlika u rasposdjeli kapitala između enormno bogatih i mase siromašnih i gladnih.
Političkih kraljeva – poglavica, obespravljenih građana, segregiranih i potlačenih po raznim osnovama.Baca sjenu i prijeti da potisne u zaborav strašne događaje koji su se desili na očigled cijelokupnoga čovječanstva 11. jula 1995. godine u Bosni i Hercegovini – Srebrenici.
Tog 11. jula 1995. godine desila su se stravična stradanja nedužnoga naroda s namjerom iskorjenjavanja jedne populacije s teritorije na kojoj su vjekovima bili naseljeni, živili i radili. Nakon holokausta nad kojem se čovječanstvo zavjetovalo i normativno uredilo da se nikada više u povijesti neće ponoviti takva vrsta zla i stradanje.
Na žalost i očigled 11.jula u Bosni i Hercegovini – Srebrenici se ponovilo. Svijet je na sramotu gledao nijemo, bespmoćno i ne zainteresovano kako je u samo nekoliko dana 8 372 ljudi mučki ubijeno.
Zato i danas u najvećim iskušenjima i nedaćama koje je zaokupilo civilizaciju moramo se prisjetiti 11.jula 1995.godine i Srebrenice, pozvati se na činjenice i presude međunarodnih sudova, strogo zabraniti negiranje i civilizacijski glasno reći. Genocid se desio!
