Prema pisanju CNN-a, iskustva Sjedinjenih Američkih Država u ratu protiv Irana mogla bi Kini poslužiti kao važno upozorenje o tome kako savremeni sukobi zaista izgledaju na terenu. Analitičari smatraju da rat, koji je ušao u treći mjesec, Pekingu otkriva ne samo snagu američke vojske, nego i činjenicu da nijedna sila, bez obzira na tehnološku nadmoć, ne može potpuno kontrolisati tok rata.
Stručnjaci iz Kine, Tajvana i drugih zemalja upozoravaju da bi Kina mogla pogrešno procijeniti vlastite mogućnosti ako zanemari ključne lekcije iz sukoba u Perzijskom zaljevu. Posebno ističu da se rat ne dobija samo napadom, nego i sposobnošću odbrane i prilagođavanja nepredvidivim okolnostima.
Bivši pukovnik kineskog ratnog zrakoplovstva Fu Xinxao izjavio je za CNN da je jedna od glavnih pouka rata to što ni najmoderniji američki protivraketni sistemi, poput Patriota i THAAD-a, nisu uspjeli potpuno zaustaviti iranske napade. Iran je, koristeći relativno jeftine dronove i balističke rakete, pronašao načine da probije sofisticiranu američku odbranu.
Zbog toga, smatra Fu, kineska vojska mora ozbiljno raditi na otkrivanju vlastitih slabosti kako bi bila spremna za buduće sukobe. Iako Kina posljednjih godina ubrzano razvija ofanzivne kapacitete, uključujući hipersonične projektile i napredne stelt avione J-20, analitičari upozoravaju da njeni odbrambeni sistemi možda nisu jednako spremni.
Američka vojska je tokom kampanje protiv Irana kombinovala vrhunsku tehnologiju, poput aviona F-35 i bombardera B-2, sa jeftinijim i masovno dostupnim navođenim projektilima. Takva kombinacija omogućila je napade na širok spektar ciljeva, od raketnih sistema do mostova i pomorskih objekata. Upravo ta fleksibilnost, smatraju stručnjaci, predstavlja ozbiljan izazov za Kinu.
Posebna pažnja usmjerena je na Tajvanski moreuz, koji se već dugo smatra mogućim žarištem budućeg sukoba između Kine i SAD-a. Peking i dalje insistira na “ujedinjenju” s Tajvanom, a kineski predsjednik Xi Sinping nije isključio mogućnost upotrebe sile.
Tajvanski analitičari vjeruju da bi Kina u eventualnom napadu kombinovala precizne raketne udare sa masovnom upotrebom dronova. Kina je danas najveći proizvođač dronova na svijetu, a pojedine procjene govore da bi njena civilna industrija mogla u kratkom roku proizvoditi i do milijardu vojnih dronova godišnje.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da bi upravo dronovi mogli značajno otežati kinesku invaziju na Tajvan. Američki admiral Semuel Paparo ranije je govorio o mogućnosti stvaranja svojevrsnog “zida dronova” u Tajvanskom moreuzu, kojim bi se kineskim snagama otežalo prebacivanje vojske i opreme preko mora.
Rat u Iranu pokazao je i koliko sukobi mogu imati nepredvidive posljedice po svjetsku trgovinu i energetsku sigurnost. Analitičari ističu da je Iran uspio izvršiti pritisak na globalne lance snabdijevanja prijetnjama zatvaranja Hormuškog moreuza, što je izazvalo zabrinutost širom svijeta.
Prema riječima američkog analitičara Craig Singltona, taktičke pobjede ne znače nužno i politički uspjeh. On upozorava da vojna sila sama po sebi ne garantuje ostvarenje političkih ciljeva, što je poruka koju Kina pažljivo prati.
Još jedna velika prednost SAD-a jeste borbeno iskustvo. Dok američka vojska iza sebe ima ratove u Iraku, Afganistanu i niz drugih vojnih operacija, kineska Narodnooslobodilačka vojska nije učestvovala u ozbiljnom sukobu još od rata s Vijetnamom 1979. godine.
Analitičari smatraju da iskustvo iz stvarnih borbi često pravi ključnu razliku. Kao primjer navode Korejski rat, kada su američki piloti, uprkos slabijim avionima, imali bolje rezultate zahvaljujući iskustvu stečenom u Drugom svjetskom ratu.
Zaključak stručnjaka je da rat u Iranu predstavlja upozorenje svim velikim silama, pa i Kini, da moderni sukobi brzo izmaknu kontroli, uključuju međunarodnu trgovinu, saveznike i globalnu ekonomiju, te da nijedna vojna strategija ne može unaprijed garantovati željeni ishod.
Datum i vrijeme objave: 11.05.2026 – 12:15 sati
