Akif Bešlija ispričao je kako su u maju organizovali straže u Koritima nakon što su počele pristizati izbjeglice s informacijama o protjerivanjima i logorima.
“Mi smo se malo uozbiljili i formirali straže”, rekao je Akif Bešlija, svjedočeći na poziv Mirsada Bešlije.
On je kazao da su straže držali po zaseocima uglavnom noću i da su se dogovarali ko će dežurati. Naveo je da su u njegovom zaseoku imali dvije lovačke puške i dva pištolja.
Svjedok je rekao da je Mirsad Bešlija iz drugog zaseoka i da je duže vrijeme boravio u Semizovcu, te da ne zna da li je učestvovao u stražama.
Prema njegovim riječima, u junu je sa Čemernog počela da dejstvuje artiljerija po Brezi, a 9. juna su čuli da je u školu došla vojska. Tamo su zatekli 20-ak ljudi iz sela i 15-ak vojnika.
“Oni su nam tada rekli ukratko da su došli po pitanju haubica na Čemernom, da ih probaju uništiti”, izjavio je Bešlija.
On je rekao da je jedan čovjek iz njegovog zaseoka ulazio u školu i da je poslije pitao ko želi ići s vojnicima kao vodič, te je rekao da mogu ići i drugi da nose sanitetski materijal i druge stvari. Naveo je imena većeg broja mještana koji su se javili, među kojima je bio u njegov maloljetni brat.
Dodao je da je tu veče pred školom vidio optuženog, koji je bio u civilnoj odjeći i bez oružja.
“I Mirsad se javio da ide isto kao dobrovoljac s ovim ljudima… Vidio sam na ramenu je nosio sanitetsku torbicu”, prisjetio se svjedok.
Naveo je da je iz Korita otišlo 15-ak ljudi, a da je on Mirsada zamolio da mu pripazi brata.
Ispričao je da su sutradan ujutro čuli pucnjavu i da je kada su se vratili iz akcije od Mirsada čuo da mu je brat lakše ranjen. Otišao je da ga posjeti u sanitet u Brezu i saznao je da je ranjen kada je pokušao da izvuče vojnika Armije koji je poginuo kod jedne štale.
Kako je čuo, brata je previo Mirsad Bešlija. On je izjavio da je krajem jula u Koritima formirana četa i da je Mirsad postavljen za komandira.
Na pitanja tužioca Adisa Nuspahića ko je komandovao mještanima Korita koji su otišli u akciju, svjedok je rekao da nije niko i da su oni otišli samo kao podrška.
Braniteljica Lejla Čović u materijalne dokaze uložila je rješenje od 31. jula 1992. kojim se Bešlija imenuje za komandira čete.
Mirsad Bešlija je optužen s Džemalom Hadžićem, Teufikom Turudićem, Džemalom Smolom, Senadom, Harisom i Benjaminom Sikirom, Enesom Durakom te Nusretom i Mirzetom Bešlijom. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Odbrana Nusreta Bešlije u dokaze je uložila rješenje o brisanju iz kaznene evidencije, te krivičnu prijavu i rješenje o sprovođenju istrage iz 1992.
“Vidi se da Nusret Bešlja neposredno nakon dešavanja u Čemernom nije bio predmet istrage”, rekao je branilac Dražen Zubak.
Odbrana Mirzeta Bešlije uložila je dokaze u vezi brisanja uslovne osude.
Tužilac Adis Nuspahić rekao je da neće imati prijedlog dokaza replike, dok su dvije Odbrane istakle određene zahtjeve u vezi vještačenja. Predsjedavajuća Vijeća Minka Kreho rekla im je da pismeno obrazlože zahtjev, a Tužilaštvu da za nastavak suđenja 30. novembra pripremi završne riječi.
