Trumpova administracija za sedam mjeseci uhapsila roditelje najmanje 27.000 djece

Nakon tri mjeseca provedena u imigracionom pritvoru, više od 2.400 kilometara udaljena od svoje trinaestomjesečne kćerke, Haićanka LT počela je gubiti nadu da će uskoro ponovo zagrliti dijete. Njena beba, američka državljanka, zbog ozbiljnih alergija nije mogla koristiti adaptirano mlijeko. Potrebno joj je bilo majčino mlijeko, ali američke vlasti odbile su zahtjev da LT iz pritvorskog centra u Teksasu izdajanje mlijeka šalje svojoj kćerki na Floridu. Odbijen je i prijedlog da dijete bude dovedeno majci u pritvor.

“Užasavam se pomisli da ću izgubiti svoju bebu”, rekla je LT u izjavi koju su njeni advokati dostavili medijima.

Njena priča samo je jedna od hiljada koje su posljednjih mjeseci postale dio nove migrantske stvarnosti u Sjedinjenim Američkim Državama nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Prema analizi vladinih dokumenata do kojih je došao britanski Guardian, američke vlasti su tokom prvih sedam mjeseci Trumpovog mandata 2025. godine privele roditelje najmanje 27.000 djece. U istom periodu broj deportacija roditelja gotovo je udvostručen u odnosu na prethodnu godinu.

Podaci pokazuju razmjere nove krize razdvajanja porodica koja, prema riječima organizacija za ljudska prava, daleko nadmašuje čak i ozloglašenu politiku “nulte tolerancije” iz Trumpovog prvog mandata, kada su hiljade djece nasilno odvajane od roditelja na granici SAD-a i Meksika.

Hiljade porodica pod prijetnjom raspada

Dokumenti američkog Ministarstva domovinske sigurnosti pokazuju da je administracija od januara do jula 2025. godine uhapsila oko 18.400 roditelja – među njima približno 15.000 očeva i više od 3.000 majki. Procjenjuje se da su ti roditelji skrbili o između 27.000 i 32.000 djece, uključujući najmanje 12.000 djece koja imaju američko državljanstvo.

Posebno dramatične posljedice nastaju u porodicama gdje roditelji i djeca nemaju isto državljanstvo. Hiljade roditelja suočene su s mogućnošću deportacije u zemlje iz kojih su pobjegli, dok njihova djeca ostaju u SAD-u kao američki državljani. U mnogim slučajevima ni braća i sestre nemaju isto državljanstvo, što dodatno komplikuje mogućnost ponovnog okupljanja porodica.

Prema podacima do kojih je došao Guardian, Trumpova administracija svakog mjeseca u prosjeku deportuje oko 1.400 roditelja, dok je administracija Joea Bidena tokom 2024. deportovala oko 700 roditelja mjesečno.

Advokati i istraživači upozoravaju da su stvarne brojke vjerovatno i mnogo veće, jer imigracijske službe često ni ne evidentiraju imaju li pritvorene osobe djecu, dok mnogi roditelji iz straha skrivaju podatke o porodici kako bi zaštitili najbliže od deportacije.

“Ovo je metastaza razdvajanja porodica”

Organizacije za zaštitu ljudskih prava tvrde da se pred očima javnosti razvija jedna od najvećih humanitarnih kriza u savremenoj američkoj migrantskoj politici. Faisal Al-Juburi iz pravne organizacije Raíces ocijenio je da su posljedice već sada katastrofalne.

“Dosegli smo metastazu razdvajanja porodica pod ovom administracijom. Mislim da kao društvo još nismo ni počeli shvatati kakve će generacijske posljedice ostaviti ovakav način provođenja imigracione politike”, rekao je.

LT je iz Haitija pobjegla nakon političkog nasilja. Tvrdi da su pristalice suparničke političke grupe spalile njenu kuću, kidnapovale je i silovale. Nakon bijega preko Bahama stigla je 2019. godine brodom u Miami, gdje je zatražila azil.

Danas strahuje da bi povratak značio sigurnu smrt. Kaže da joj je sestra ubijena prošle godine, dok njena kćerka u Haitiju ne bi mogla dobiti medicinsku pomoć koja joj je potrebna.

Dodatni strah predstavlja mogućnost da dijete završi u hraniteljskoj porodici. O bebi trenutno brine LT-ina majka, ali zbog zdravstvenih problema djeteta i finansijske situacije porodica jedva opstaje.

“Voljela bih biti uz svoju kćerku. Ona je moje prvo dijete, a ja nisam uz nju kada me najviše treba”, napisala je LT.

Djeca ostaju bez roditelja, tinejdžeri napuštaju školu

Guardian je razgovarao s više porodica koje su razdvojene deportacijama ili pritvorom roditelja. U gotovo svakom slučaju posljedice su bile razorne.

Kada je Gvatemalka KO uhapšena tokom redovne prijave imigracionim vlastima, upozorila je službenika da kod kuće ima dijete od 19 mjeseci koje je čeka.

“Rekao mi je da ga nije briga ako moje dijete i ja umremo”, tvrdi ona.

Druga majka, Herminia, bila je osam mjeseci odvojena od svoje djece. Njena devetogodišnja kćerka razvila je ozbiljne probleme sa spavanjem, dok je šesnaestogodišnji sin razmišljao da napusti školu kako bi radio i brinuo se o sestri.

Sedamnaestogodišnji Mark, američki državljanin, morao je raditi posljednje mjesece srednje škole nakon što je njegov otac Marco deportovan u Salvador.

Brojne porodice ostale su bez glavnog izvora prihoda. Tinejdžeri su prekidali školovanje kako bi čuvali mlađu braću i sestre, dok su djeca ostajala u neizvjesnosti hoće li ikada više vidjeti roditelje.

“Biti u pritvoru je izbor”

Američko Ministarstvo domovinske sigurnosti odbacuje optužbe da sistemski razdvaja porodice. Portparolka ministarstva Lauren Bis izjavila je da roditelji mogu odlučiti žele li da djeca budu deportovana zajedno s njima, te dodala da je “boravak u pritvoru izbor”, pozivajući migrante da koriste državnu aplikaciju za “samodeportaciju”.

No advokati tvrde da takve izjave ignorišu stvarnost ljudi koji su pobjegli od rata, političkog progona i prijetnji smrću. Jedna od njih je i Venezuelanka EFA, koja je uhapšena tokom rutinske prijave imigracionim vlastima. Njena porodica sada zavisi od pomoći crkvene zajednice koja organizuje čuvanje njenog dvogodišnjeg sina dok suprug radi.

Ako i njen muž bude pritvoren, dijete bi moglo ostati bez staratelja. “Svake noći zaspim plačući. Ne vjerujem da iko može ublažiti ovu bol. Samo želim biti sa svojim sinom”, poručila je iz pritvorskog centra u Teksasu.

Trauma koja će trajati godinama

Advokati upozoravaju da su posljedice razdvajanja porodica dugoročne i da mnoga djeca nose ozbiljne psihološke posljedice. Pravnica Kelly Kribs, koja je godinama radila na ponovnom spajanju porodica razdvojenih tokom Trumpove politike “nulte tolerancije”, smatra da je trenutna situacija još gora.

“Sve ovo stvara istu vrstu traume kakvu smo gledali 2018. godine. Razlika je u tome što su danas razdvajanja mnogo brža i masovnija nego ikada ranije”, rekla je.

Posebno je dramatično kada roditelji budu deportovani u treće zemlje ili države u kojima više nemaju dokumente, smještaj niti sigurnost.

Oscar, honduraški ekološki aktivista, deportovan je u zemlju iz koje je pobjegao zbog prijetnji smrću, dok su njegova supruga i djeca u međuvremenu dobili azil u SAD-u.

Sada živi skriven u Hondurasu, gotovo ne izlazeći iz stana. Kada razgovara s djecom telefonom, pokušava ih umiriti.

“Kažem im da ću se vratiti. Da ovo nije bio moj izbor. I da vjerujem da ćemo opet biti zajedno”, govori Oscar.

Kriza koja je postala svakodnevica

Advokati, humanitarne organizacije i aktivisti upozoravaju da razdvajanje porodica više nije izoliran incident nego svakodnevna pojava širom Amerike.

Djeca prelaze granice sama, porodice pokušavaju pribaviti pasoše i dozvole koje često ne mogu dobiti, dok mnogi roditelji mjesecima ili godinama ne znaju kada će ponovo zagrliti svoju djecu. “I upravo je to ono što ovu krizu čini toliko opasnom”, kaže Kelly Kribs.

“Razdvajanje porodica više nije izuzetak koji šokira javnost. Postalo je naša svakodnevnica.”