Nacionalni park Una − bespravni graditelji moćniji od države

Mirno septembarsko jutro na lijevoj obali rijeke Une u Lohovu narušavaju zvukovi čekića. Peterica radnika zakivaju daske na terasi bespravno izgrađene vikendice u strogo zaštićenom dijelu Nacionalnog parka „Una“, uz samu rijeku.

Gradska inspekcija je postavila žutu traku, zabranila radove te radnicima naredila da napuste gradilište. No, oni su se ubrzo vratili sa grupom ljudi pa je inspekcija pozvala policiju koja nije reagovala na prijetnje inspektorima.

Uprkos novčanim kaznama vlasnici ilegalnih objekata u ovom kraju već 15 godina nastavljaju sa gradnjom.

Bez dozvola se gradi u cijelom zaštićenom području, a posebno iza znaka o potpunoj zabrani gradnje između Dvoslapa i Troslapa, u blizini Bihaća. U mjestima Lohovo i Račić su obale rijeke postale gradilište od 1,6 kilometara. Izgrađeno je vikend-naselje sa 15-ak stambenih objekata lokalaca, među kojima ima policajaca, poduzetnika, notara i profesora.

„Svi su uključeni u nelegalnu gradnju i uvreda je kada im se dođe u inspekcijski nadzor i pokušavaju kroz svoj taj nekakav uticaj da nas ometu u radu”, kaže Anel Ramić, šef Službe za inspekcijske poslove Grada Bihaća.

Zbog nedovoljne podrške kantonalnih i federalnih institucija te straha od moguće odmazde vlasnika, urbanističko-građevinski inspektori formalno donose rješenja o rušenju ilegalnih vikendica, ali ih ne sprovode u djelo.

Stoga se u strogo zaštićenom dijelu Nacionalnog parka i dalje gradi, sužava tok Une i ispušta kanalizacija, ugrožavajući bogat živi svijet ovog područja i sedru – sedimentnu stijenu po kojoj je ovaj kraj poznat u svijetu.

Zaštita pa uništavanje

Petnaestak kilometara od Bihaća biserna voda Une preko sedrinih kaskada pravi Dvoslap i Troslap. Ovdje u kanjonskom dijelu Nacionalnog parka „Una“ od 2008. godine zabranjeno je uplitanje čovjeka u prirodne procese kako ne bi bio narušen bogat biodiverzitet, posebno sedra sa svojim mikroorganizmima – najefikasnijim čistačima vode.

„Sedra će prestati rasti onda kada joj se promijene uvjeti za rast, a to znači kada se promijeni temperatura vode, kada se promijeni sastav vode ako zagadimo rijeku”, kaže prof. dr. Vildana Alibabić, profesorica na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Bihaću.

U naseljima Lohovo i Račić bi zbog toga trebala važiti pravila o zabrani gradnje, ali to nije slučaj na terenu. Upravo suprotno − nakon proglašenja nacionalnim parkom počela je gradnja na ovom području.

Prvi su bespravno počeli graditi kumovi Nijaz Sušić i Abdulah Kapo – jedan je imao novac, a drugi želju za odmor kraj Une.

Sušić je u jesen 2008. kupio 10 duluma zemljišta u Lohovu. Sagradio je dvospratnicu za odmor, a osim ljepote prirode vidio je i priliku za zaradu.

„Ja sam prodavao metar Une 1.000 maraka. (…) Dao sam i gratisa malo ljudima.“

Kaže da lijevoj obali Une tada „niko nije mogao ni proć’ ni doć’“ pa je postojeći put uredio. Uprkos zabrani uništavanja prirode smatra da je dobro postupio.

„Mislim da bi me Švabo držao ovako na pet prsta i rekao svaka ti čast, pošto si sam investirao to. Ono što sam ja uradio, to je za dobrobit društva“, kaže Sušić.

Njegov kum Kapo sagradio je vikendicu na sprat sa prostranim terasama na 50-ak metara od Troslapa. Njoj je pridružio pecaru, nadstrešnicu za veliki drveni sto i klupe te pomoćni objekat u kojem, kaže, uglavnom boravi. Da bi ugođaj bio potpun, sazidao je i bazen.

„Sad, da ja nemam ovo, (…) imam ja kuću na Ozimicama (naselje u Bihaću, op.a.), ja bih čitav dan samo sjedio u kući, ništa. ‘Vako imam,dođem ovdje, vratim se, malo prošetam tako.”

Da bi zaštitili obalu, obojica su u rijeku ubacili kamenje. Tvrde da voda sa Troslapa direktno udara u zemlju pa bi za par godina smanjila parcelu. Dozvolu za gradnju su zatražili, ali je nisu dobili. To ih nije zaustavilo.

„Pa, ne mogu ja sad pedeset godina čekati kada će neko dozvoliti, kada će biti urbano područje, kad će ovo, kad će ono. To je moje, nije od Nacionalnog parka”, izričit je Kapo.

Sadašnji šef inspekcije Anel Ramić ne zna zašto započeto nije i završeno, a bivši gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić tvrdi da grad nije mogao naći firmu koja bi rušila nelegalne objekte.

Tako je Kapo umjesto srušenog objekta dobio prekršajnu kaznu od 1.000 KM koja je nakon sudskog odlučivanja smanjena na 100 KM. U obrazloženju je navedeno da je nezaposlen otac troje djece i da nakon zabrane gradnje nije nastavio sa radovima. Još jednom je kažnjen zbog nelegalnih radova i to po nalogu Federalne inspekcije i platio 501 KM.

„Imali smo i nekoliko takvih presuda gdje su donešene od strane sudije za prekšaje, da je lošijeg imovinskog stanja, a pravi objekt koji vrijedi jako, jako puno. (….) U zoni gdje je strogo zabranjena gradnja tu treba samo potvrditi prekšaj koji je izdao urbanističko-građevinski inspektor”, kaže šef inspektora Ramić, dodavši kako ovakve kazne ohrabruju nelegalne graditelje.

Nadležnost institucija u “vrzinom kolu”

Bespravnu gradnju u Parku mogu kontrolisati inspektori Grada Bihaća, Kantona i Federacije BiH, dok nadzornici Javnog preduzeća Nacionalni park „Una“ vode zapisnike o bespravnim objektima, vlasnicima i radovima na terenu koje prosljeđuju inspekcijama – bilo ih je oko 140 od 2014. do sredine 2025. godine.

„Naša nadležnost, nažalost, se završava onog trenutka kada završimo sa zapisnikom. Tog trenutka mi smo obavili svoj dio posla“, kaže Alen Zulić, v.d. direktora Nacionalnog parka „Una“.

Iako na papiru zaštita sa tri nivoa izgleda dobro, u praksi najveći dio posla pada na gradske inspektore. Lokalna vlast tvrdi da je od proglašenja zaštićenog područja 2008. godine bilo teško postupati po zakonu. Nisu imali dovoljno inspektora ni izvođača radova koji bi uklanjali objekte, a na terenu su dobijali i prijetnje vlasnika.

Tokom 2017. činilo se da se nazire rješenje – Grad Bihać je potpisao ugovor sa komunalnim preduzećem “Komrad” o rušenju bespravnih objekata, a Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona (MUPUSK) je donijelo instrukciju o podršci tokom rušenja. Međutim, to je značilo da policija dolazi inspektorima u pomoć samo ako su ih vlasnici već spriječili u rušenju objekata. Zbog toga su inspektori nastavili sa praksom nedonošenja finalnih odluka o rušenju.

“Pa, nećemo se ići fizički obračunavati! Valjda moramo dokazati da država ima mehanizme i alate da može provesti zakone u djelo koje je usvojila”, kaže gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić. I on i bivši gradonačelnik Fazlić smatraju da je sav teret zaštite Nacionalnog parka nepravedno prebačen sa federalnog i kantonalnog nivoa na Grad.

Gradski inspektori su od 2010. do augusta 2025. godine donijeli najmanje 39 rješenja o uklanjanju ilegalnih objekata u Lohovu i Račiću koja nisu postala pravosnažna. Najviše ih se odnosilo na vikendice, ali i obaloutvrde, podzide, ograde i bazene. Nijedan bespravni objekat nije uklonjen u ovom periodu.

Federalna inspektorica zaštite prirode je za deset godina napisala 80 prekršajnih naloga od skoro 52 hiljade maraka dok kantonalni inspektori nisu poduzimali ništa u vezi sa nelegalnom gradnjom u Nacionalnom parku „Una“. Kažu da godinama i nisu imali građevinskog inspektora, a ni sada sa dvojicom uposlenih ne stižu.

„Sve je to fino zakonom predviđeno, ali je nemoguće. Jednostavno, ne možeš stići. Koliko god da hoćeš da se baviš tom problematikom, ne možeš stići i gotovo”, kaže kantonalni urbanističko-građevinski inspektor Hazmir Alivuk.

Bespravnom gradnjom nije se bavio ni glavni kantonalni upravni inspektor Aladin Ćehić čiji je zadatak da interveniše kada inspektori ne poštuju vremenske rokove. Iako tvrdi da nije imao pojedinačnih prijava ni službenih saznanja o ovom problemu, iz federalne inspekcije je obaviješten o probijanju rokova za uklanjanje objekata.

No, Šef Službe za inspekciju Ramić smatra da su ti dani prošli i da je gradska inspekcija počela ozbiljan i težak posao uklanjanja nelegalne gradnje u Parku. Tokom prošlih sedam mjeseci srušeno je devet podzida, molova i stepenica na obali Une u Lohovu i Račiću.

Kaže da se saradnja na kantonalnom nivou poboljšala i da se nada da će tako biti i sa nadležnim federalnim institucijama.

„Onda bi nas bilo puno više, puno veća kontrola, puno više izvršenja i već bi imali jednu ozbiljnu priču.“

Turizam nauštrb prirode

Neki od vlasnika bespravnih objekata izdaju smještaj u vikendicama i za više od 300 KM po noćenju. Nude izlaz na Unu, privatnu plažu, roštilj, igralište i mir.

I Abdulah Kapo je imao istu namjeru, ali kaže da nije uspio jer ljudi nisu zainteresovani za odmor u objektu bez struje. Ipak, to bi se uskoro moglo promijeniti jer je izmjenama Zakona o prostornom uređenju i građenju USK donesenom u posljednje dvije godine bespravno izgrađenim objektima omogućen privremeni priključak na elektro i vodovodnu mrežu, pod uslovom da je objekat u fazi legalizacije i da je izgrađen.

Zbog toga je „Elektrodistribucija Bihać“ već postavila četiri razvodna ormara u Račiću, ali ih je gradska inspekcija označila za rušenje. Iz „Elektrodistribucije“ kažu za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) da se rukovode izmjenama novog zakona koji se odnosi i na objekte u proceduri legalizacije, dok inspekcija tvrdi da objekti u strogoj zoni zaštite Nacionalnog parka nikada ne mogu biti legalizovani pa se ovaj problem vrti ukrug između institucija koje ne mogu naći zajednički jezik.

„Zaštita prirode je takva oblast da se sve prepliće u njoj i ta neka sinergija između svih institucija se najbolje pokaže na terenu. I vi, ako imate kvalitetnu nadzorničku službu, ako imate kvalitetnu službu inspekcije općinske, kantonalne, federalne, sve zajedno tu vama pokaže dobar rezultat na terenu. Ako nešto ne štima, vi automatski imate određene prepreke“, kaže federalna inspektorica zaštite prirode Adisa Marshall.

Genc Trnavci, profesor prava na Univerzitetu u Bihaću i član Vijeća za nauku u Kantonalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta, jedini je proveo struju do svog objekta u Lohovu. Federalna inspekcija je kaznila firmu koja je priključila objekat, a osvijetljena vikendica nastavila je da nudi smještaj turistima za 300 KM za noć.

Profesor Trnavci je gradnju u Lohovu počeo u septembru 2020. godine. Ignorisao je upozorenja i naredbe o obustavi radova i zbog toga je dvaput novčano kažnjen sa ukupno 1.510 KM, ali je vikendicu izgradio – i to na susjednoj parceli. Nakon sudske nagodbe sa vlasnikom Trnavci ju je platio 40.000 KM 2022. godine.

Profesor Trnavci je odbio pričati za CIN.

Bespravna gradnja je intenzivirana u periodu migrantske krize u USK i za vrijeme koronavirusa pa se iz Lohova prelila i na desnu obalu − u Račić. Sa ove strane obala je uska pa su investitori potkopali prugu i iskrčili šumu kako bi sebi napravili pristup.

Alaga Čaušević, nekadašnji šef Odsjeka za droge u MUP-u USK, kupio je parcelu u oktobru 2018. godine. Sagradio je vikendicu koja je tri godine kasnije označena za rušenje, a tako stoji i danas. U međuvremenu je na raspolaganju turistima za 230 KM za noć, a ponuda uključuje i uživanje na drvenom molu, sagrađenom na samoj rijeci.

Nešto skuplja je susjedna vikendica, vlasništvo Jasmine Piralić, supruge načelnika Sektora uprave policije USK i bivšeg komandira Policijske stanice u Bihaću Senada Piralića. Ona je ovu parcelu dobila na poklon 2020. godine. Do iduće godine je na izlivenu ploču postavljena montažna vikendica. I ovaj je objekt, okružen prostranim dvorištem u kojem su bazen i pečenjara, označen za uklanjanje 2022, ali se to nije desilo ni četiri godine kasnije.

Senad Piralić je odbio govoriti za CIN, a njegova supruga Jasmina i Alaga Čaušević nisu odgovarali na pozive novinara.

Služba za urbanizam i prostorno planiranje Grada Bihaća odbila je i Čauševićev i zahtjev Jasmine Piralić za legalizaciju, ali im je odobren privremeni priključak na struju u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i građenju USK.

Njihove vikendice su na raspolaganju turistima uprkos nesređenim papirima, a Odjeljenje za privredu Grada Bihaća ne ubire takse za smještaj turista u bespravno izgrađenim vikendicama. Ovog smještaja nema u zvaničnoj turističkoj ponudi Grada.

„Naravno, mi nemamo nikakve koristi od toga”, kaže gradonačelnik Sedić, zaključivši da je i u ovom slučaju najveći problem neefikasnost niskih kazni. Dodaje: „Inspekcija je radila neke akcije s vremena na vrijeme da su, evo, putem Bookinga neke objekte evidentirali, na lice mjesta izlazili, prekršajne prijave izdavali. (…) Recimo, neko dobije prekrašajnu prijavu koja je, ne znam, 500 maraka, a noć u toj vikendici je 500 eura”.