Američki demokrati ostvarili su historijsku pobjedu na izborima na polovini predsjedničkog mandata, a komentatori i analitičari ocjenjuju da su birači jasno odbacili politiku Donalda Trumpa i njegovih republikanaca. Ipak, upozoravaju da sama pobjeda neće biti dovoljna te da će demokrati morati ponuditi konkretna rješenja za ekonomske i društvene probleme s kojima se suočavaju građani.
„Demokrati se ne mogu oslanjati na Trumpa da im donosi izborne pobjede“
Trump je bio katastrofa za našu zemlju. Njegovi ekonomski planovi nemaju jasnu logiku, rat s Iranom dodatno pogoršava inflaciju, a njegova saučesnička uloga u izraelskim zločinima u Gazi i drugim nezakonitim postupcima, od vansudskih ubistava na Karibima do otmice Madura, praćena je kontinuiranim urušavanjem američke političke i društvene kulture.
Živimo u zemlji u kojoj ima više svakodnevnog rasizma, špekulacija i moralne izopačenosti, kao i više sebičnosti nego u bilo kojem periodu novije historije. Korupcija počinje u Bijeloj kući, s čovjekom koji je oličenje poroka.
Birači ga zbog toga kažnjavaju. Međutim, činjenica da republikanci, čak i nakon ovakve pobjede demokrata, i dalje imaju toliku podršku govori o dubokoj polarizaciji zemlje i ograničenim mogućnostima izborne kazne koju jedna katastrofalna administracija može očekivati.
Kako bi napravili iskorak, demokrati moraju ostvariti bolje rezultate u ruralnim i polururalnim područjima te sistematičnije preokrenuti trend udaljavanja različitih društvenih klasa od stranačke politike. Svoju stranku moraju učiniti političkom opcijom koja zastupa interese i brige radničke klase. To znači borbu za veće plaće, snažnije sindikate, pristupačnije stanovanje i zdravstvenu zaštitu te pružanje razloga radnicima da vjeruju kako će im demokrati poboljšati život.
Ne mogu se oslanjati na to da će im Trump svojim nepredvidivim načinom vladanja poklanjati izborne pobjede. Uobičajena republikanska administracija može biti gotovo jednako opasna za interese radničke klase, ali neće pružati ni približno toliko prilika za politički uspjeh. Demokrati moraju biračima ponuditi nešto što će podržati, a ne samo protivljenje čovjeku u Bijeloj kući.
U suštini, potrebna nam je trajna i široka podrška većine stanovništva za progresivne promjene u ovoj zemlji. Za to nam je potrebna i šira politička koalicija. Osvajanje većine u Predstavničkom domu i Senatu demokratima pruža priliku da je izgrade. Ipak, nemam povjerenja da će uopće pokušati to učiniti.
– Bhaskar Sunkara je predsjednik časopisa The Nation, osnivač i urednik časopisa Jacobin te autor knjige The Socialist Manifesto: The Case for Radical Politics in An Era of Extreme Inequalities.
„Najznačajniji izbori na polovini mandata u posljednjih nekoliko decenija“
Iako to nije bilo u središtu pažnje većine tokom pristizanja izbornih rezultata, jedna od najvećih pobjednica ove večeri bila je industrija istraživanja javnog mnijenja.
Već deset godina, od iznenadne pobjede Donalda Trumpa 2016. godine, istraživanje javnog mnijenja izloženo je velikoj pažnji i kritikama. Jedan od razloga bili su promašaji koji su ukazivali na to da anketari sistematski potcjenjuju broj Trumpovih pristalica.
Te kritike ukazivale su na stvarne izazove s kojima se suočava istraživanje javnog mnijenja, ali i na dublju zabrinutost: da Trump i republikanci pod njegovim vodstvom imaju neiscrpnu zalihu nezadovoljnih birača, koji su ranije bili na političkoj margini, ali su spremni podržavati desnicu bez obzira na okolnosti. Zbog toga se činilo nemogućim da bi ogromna prednost koju su ankete predviđale demokratima uoči ovih izbora mogla biti stvarna.
Ipak, bila je stvarna.
Pokazalo se da su loše stanje ekonomije i visoke cijene, besmisleni rat u inostranstvu, rat koji se na domaćem terenu vodi protiv američkih gradova i migrantskih porodica koje ni po čemu ne odgovaraju opisu kriminalaca i beskućnika o kojima desnica godinama govori, kao i otvorena korupcija u Washingtonu, usmjerena na dodatno učvršćivanje predsjednikovog fašizma – sve to imalo značaja čak i za birače koji su Trumpovom političkom cirkusu više puta dali priliku na izborima.
Pobjeda demokrata u Teksasu sama po sebi bila bi zapanjujući pokazatelj razmjera nezadovoljstva. Međutim, ono što se dogodilo povrh toga predstavlja najznačajniji izborni rezultat na izborima na polovini predsjedničkog mandata u posljednjih nekoliko decenija. Rezultat je toliko veliki da se o njemu već govori kao o izborima koji bi mogli označiti preokret u političkom opredjeljenju birača.
Ali kakav preokret?
Većine koje su demokrati osvojili čine kandidati s obje strane unutrašnje podjele u stranci. I ljevica i centar imat će pobjede i tijesne poraze kojima će se hvaliti i koje će analizirati.
Pitanje u kojem bi se smjeru stranka trebala kretati u širem smislu i dalje ostaje bez odgovora. Nije jasno ni kako će demokrati zajednički odlučiti da se postave prema preostale dvije godine ove administracije. Neizbježno će biti razapeti između onih koji opravdano zahtijevaju odlučnu borbu protiv Trumpa i onih koji jednako opravdano insistiraju na tome da demokrati biračima moraju dokazati kako ozbiljno shvataju njihove probleme i političke prioritete.
Za povezivanje ta dva zadatka bit će potrebno hrabro, ali i promišljeno političko vodstvo. Uskoro ćemo saznati ima li dovoljno takvog vodstva među novim članovima Kongresa.
– Osita Nwanevu je kolumnista američkog izdanja Guardiana.
„Republikanci su postali politički brend koji odbija birače“
Demokrati su u utorak uvjerljivo pobijedili na izborima na polovini predsjedničkog mandata, a Republikanska stranka nema nikoga osim sebe i svog lidera koga može kriviti za poraz.
Demokrati su osvojili Predstavnički dom, preuzimajući mjesta koja su prije samo dvije godine bila čvrsta republikanska uporišta. Osvojili su i Senat, preuzimajući ranije republikanska mjesta u Južnoj Karolini, Teksasu, Kansasu, Ohiu i Iowi – saveznim državama u kojima je Trump 2024. godine pobijedio s velikom razlikom.
Čini se da birači nisu bili posebno oduševljeni demokratskim kandidatima. Međutim, očigledno im je bilo dosta republikanaca.
I ko im to može zamjeriti? Dok su brinuli o cijeni goriva i mljevenog mesa, Trump je bio zaokupljen svojom novom plesnom dvoranom i pojavom algi u ukrasnom bazenu.
Mnogi ljudi glasali su za Trumpa, između ostalog, zato što je obećavao snižavanje cijena i odbijanje uvlačenja Amerike u komplikovane ratove na Bliskom istoku. Umjesto toga, odlučio je pokrenuti rat protiv Irana, zbog čega su cijene goriva na pumpama naglo porasle.
Iako su Amerikanci i s ljevice i s desnice jasno poručili da ne žele podatkovne centre u svojim susjedstvima, ti ogromni objekti za razvoj umjetne inteligencije ipak su izgrađeni, čak i uprkos snažnom protivljenju lokalnih zajednica. Trump je ljudima praktično poručio da se pomire s tim.
Republikanska stranka govori o „slobodi“ i širi strahove tvrdnjama da muslimani žele oduzeti prava Amerikancima. Istovremeno, u velikom dijelu zemlje žene više ne mogu dobiti siguran abortus, uglavnom zahvaljujući konzervativnim kršćanima.
Dok Amerikanci bilježe pad stvarne kupovne moći, Trumpova porodica i njeni prijatelji iskoristili su svoj utjecaj kako bi kroz koruptivne poslove zaradili milijarde.
Naravno, među republikanskim kandidatima bilo je i onih veoma loših. Među njima su nekompetentna sestra Lindsayja Grahama u Južnoj Karolini, Ken Paxton, kandidat bez imalo harizme u Teksasu, te Mike Collins iz Georgije.
S druge strane, demokrati su imali nekoliko izuzetno dobrih kandidata: kompetentnu doktoricu Annie Andrews u Južnoj Karolini, bogoslova Jamesa Talarica u Teksasu, koji zagovara zajedništvo, te budućeg predsjednika Jona Ossoffa u Georgiji.
Kvalitet kandidata možda je pomogao demokratima da u nekim od najrepublikanskijih saveznih država ostvare pobjedu, ali Trump ih je doveo nadomak cilja.
Dok republikanci razmišljaju o budućnosti svoje stranke za dvije godine, kada Trump definitivno napusti Bijelu kuću, trebali bi iz ovoga izvući jasnu pouku: predsjednik je njihov politički brend učinio toksičnim. Trebali bi učiniti sve što mogu kako bi ga što prije uklonili iz svojih redova.
– Jill Filipovic je američka autorica.
„Politički zemljotres, ali ne i promjena političkog opredjeljenja“
Republikanci su nekada imali izreku: vlada koja je dovoljno velika da vam pruži sve što želite dovoljno je velika i da vam oduzme sve što imate.
Pokazalo se da se ta izreka jednako odnosi i na Donalda Trumpa. Republikanci su mu 2024. godine dali nezapamćenu, gotovo diktatorsku kontrolu nad strankom, a on im je donio pobjedu takvih razmjera da se činilo kako će populističke većine opstati decenijama.
Međutim, nakon povratka u Bijelu kuću, bez ikakvih ograničenja njegovih najgorih političkih sklonosti, Trump je svojoj radničkoj izbornoj bazi donio probleme kroz carine i rat na Bliskom istoku bez jasnog kraja, upravo onakav kakav je izričito obećao izbjeći.
Sada je gotovo samostalno odveo stranku do najtežeg poraza možda još od 1930-ih godina.
Nažalost, za zemlju, pobjeda demokrata bila je impresivna po svojoj uvjerljivosti, ali je malo vjerovatno da će odrediti budući smjer bilo koje od dvije stranke.
I umjereni i lijevo orijentirani demokrati tvrdit će da njihove pobjede pokazuju zašto upravo njihova struja treba voditi stranku. Čini se da će jednako mnogo vremena potrošiti na međusobne napade koliko i na pokušaje pronalaska rješenja za političke disfunkcije i urušene institucije u zemlji.
Trumpu nije stalo do stranke koju vodi, a kaznit će svakog republikanca koji se usprotivi njegovom pogubnom i nepredvidivom političkom kursu.
U svakom slučaju, Republikanska stranka nema nikakav pozitivan politički program. Njena jedina nada jeste da će se birači, koji su uvijek nezadovoljni strankom na vlasti, do 2028. godine okrenuti protiv demokratskog Kongresa.
Izbori 2026. godine bili su politički zemljotres, ali ne i promjena političkog opredjeljenja.
– Geoffrey Kabaservice je direktor istraživanja organizacije Republican Main Street Partnership i autor knjige Rule and Ruin.
„Nijedan Trumpov pokušaj nije uspio. Kakvo olakšanje“
Pretpostavljam da se svi možemo oprostiti od onih 5.000 dolara.
Naravno, mislim na takozvanu „Trumpovu dividendu“, u okviru koje je predsjednik obećao svakom punoljetnom biraču po 5.000 dolara ako republikanci zadrže kontrolu i nad Senatom i nad Predstavničkim domom. Ko zna koliko je ljudi povjerovalo u to obećanje, ali izborni rezultati su sada poznati. Ovi izbori na polovini predsjedničkog mandata predstavljaju potpuno i nedvosmisleno odbacivanje Trumpove političke agende.
To ne znači da Trump od samog početka nije pokušavao kontrolirati ishod izbora.
Stajao je iza inicijative za prekrajanje izbornih jedinica širom zemlje kako bi one bile povoljnije za njega. Zalagao se za slabljenje ključnih odredbi Zakona o biračkim pravima. Pokušao je da savezna vlada „preuzme“ organizaciju izbora na polovini predsjedničkog mandata od saveznih država, odnosno da se izbori stave pod centralnu kontrolu. Pokušao je promijeniti pravila registracije birača, a zalagao se i za ukidanje glasanja poštom.
Ipak, ništa od toga nije uspjelo.
Ovi izbori pokazuju da možda ipak nije tako jednostavno manipulisati američkom demokratijom. Neke izborne jedinice, prekrojene u korist republikanaca, ipak su glasale za demokrate.
Ta činjenica predstavlja veliko olakšanje, posebno nakon historijskih neuspjeha višegodišnje politike pokreta MAGA.
Međutim, ovi izbori demokratima donose i izuzetnu odgovornost. Riječ je o stranci koja djeluje previše zadovoljno time što je trajno podijeljena oko pitanja u šta zapravo vjeruje, osim u protivljenje Trumpu. Sama saslušanja u okviru postupka opoziva predsjednika ne predstavljaju političku agendu.
Narednih nekoliko mjeseci moglo bi donijeti određene potrese, nadamo se nenasilne, jer bi Trump mogao osporavati potvrđivanje rezultata pojedinih izbora te preuveličavati tvrdnje o glasanju osoba koje nisu državljani SAD-a i izbornoj prevari.
Trump, koji je vješt u prebacivanju krivice za vlastite neuspjehe na druge, bez sumnje će sada demokratsku kontrolu nad Kongresom iskoristiti kao objašnjenje za sve svoje buduće neuspjehe.
Ipak, treba jasno reći šta se dogodilo na ovim izborima. Amerikanci odbacuju nerazumne i skupe ratove, protive se nehumanom postupanju prema migrantima, odbijaju bogaćenje malobrojnih kao ekonomsku politiku i, rekao bih, možda čak pokazuju da bezrezervna američka podrška Izraelu više nije nešto što se u Washingtonu podrazumijeva.
Osjećam olakšanje zbog ovakvog rezultata. I više od toga. Zapravo, nikada nisam bio sretniji što sam izgubio novac za koji sam ionako siguran da ga nikada ne bih dobio.
– Moustafa Bayoumi je kolumnista američkog izdanja Guardiana.
„Demokrati ne smiju prokockati ovu priliku“
Kao što je i bilo predviđeno, izbori su donijeli veliki talas podrške demokratima. Danas će predstavnici svih progresivnih struja objašnjavati kako rezultati izbora u utorak navečer predstavljaju jasan mandat upravo za njihovu političku opciju. U mnogo čemu, svi će biti u pravu.
Progresivci su u pravu kada kažu da birači žele nova i hrabra rješenja za svoje probleme. Umjereni su u pravu kada ističu da većina birača ne želi da im se nameću ideološki testovi političke korektnosti. A takozvani liberalni protivnici Trumpa u pravu su kada kažu da je ljudima dosta njegove korupcije i da žele da demokrati nešto poduzmu po tom pitanju.
Sve je to tačno.
Međutim, kada se napravi korak unazad, najveća pouka ovih izbora nije da su birači bili oduševljeni ovom ili onom vrstom liberalizma, već da su odlučno odbacili Trumpovu stranku.
Historijski razmjeri promjene podrške birača, koji su se od Trumpa 2024. godine okrenuli demokratima 2026, više govore o dugoročnoj krizi nego o uspjehu ili neuspjehu određene izborne strategije.
Istina je da birači sve više gube strpljenje za stranačku politiku. Žele da neko, bilo ko, riješi probleme stagnacije plaća, rastućih troškova života i stanovanja, nesigurnosti u pogledu zdravstvene zaštite i sve težeg svakodnevnog života u Americi.
Žele povratak nekadašnjeg društvenog dogovora, prema kojem je vrijedilo pravilo da će, ako naporno radite i poštujete pravila, vaš trud biti nagrađen pristojnim životom.
Obećati da ćete se pozabaviti postepenim pogoršavanjem ekonomskih prilika, kao što je Trump učinio 2024. godine, nije teško. Međutim, upravljati zemljom na način koji zaista poboljšava život većine radnika sasvim je druga priča.
Slično tome, za demokrate je „pristupačnost“ dobar izborni slogan, ali to nije ekonomski program niti politička strategija.
Kako bi zadržali većinu 2028. godine, demokrati moraju prihvatiti populistički duh vremena i udvostručiti napore da zadobiju povjerenje birača iz radničke klase. To znači da moraju biti spremni istovremeno raskinuti s društvenim vrijednostima profesionalne klase, koje se često označavaju kao „woke“, ali i s ekonomskom agendom donatorske klase koja pogoduje velikim korporacijama.
Stranka je dobila dragocjenu, ali krhku priliku – još jednu šansu da pridobije povjerenje nezadovoljnih birača. Imaju dvije godine da ga zasluže.
– Dustin Guastella je istraživač u organizaciji Center for Working Class Politics i direktor operacija sindikata Teamsters Local 623.
„Koje će pouke demokrati izvući?“
Pokazalo se da republikancima nije bilo pametno da se predstave kao stranka pedofila i tehnoloških oligarha, okupljenih oko nezakonitog rata koji podiže cijene goriva, đubriva i gotovo svega ostalog.
Demokrati su u utorak navečer ostvarili uvjerljivu pobjedu u gotovo svim izbornim utrkama. Čak su i utrke u kojima progresivni kandidati nisu imali naročito dobre rezultate u anketama, uključujući kandidaturu Angie Nixon za Senat na Floridi, završile mnogo neizvjesnije nego što se očekivalo.
Čak je i moja izborna jedinica u Južnom Jerseyju, koja je tradicionalno naklonjena Trumpu, smijenila republikanskog kandidata koji je četiri mandata bio na toj funkciji. Riječ je o bivšem demokrati koji je prešao u Republikansku stranku, a koji je prema očekivanjima trebao uvjerljivo pobijediti relativno neharizmatičnog demokratskog kandidata.
Sada se postavlja pitanje ko će prisvojiti zasluge za pobjedu. Umjereni demokrati ostvarili su veliki uspjeh, ali isto važi i za Democratic Socialists of America.
Demokrati će kontrolirati i Predstavnički dom i Senat. Šta će učiniti s novostečenom moći?
Čak i na vrhuncu pobjedničkog raspoloženja, demokrati će imati relativno ograničenu kontrolu nad načinom upravljanja zemljom. Moći će iskoristiti određeni utjecaj kroz ovlaštenja Kongresa za nadzor izvršne vlasti, ali ispitivanje onih koje smatraju protivnicima, prije svega velikih tehnoloških kompanija, neće im donijeti mnogo.
Kako bi osigurali uspjeh, demokrati moraju ponuditi odgovor na pitanje kako bi trebala izgledati ekonomska budućnost Sjedinjenih Američkih Država, a da se ona ne zasniva na ogromnim ulaganjima u podatkovne centre, koja sada čine približno trećinu rasta američkog bruto domaćeg proizvoda.
Odgovori na to pitanje nisu teški. Na izborima na kojima je većini birača najvažnije pitanje bila pristupačnost života, demokratski socijalisti imaju konkretne odgovore.
Ovi izbori bili su pitanje cijene energije, koja trenutno raste zbog podatkovnih centara i katastrofalnog rata u Iranu.
Bili su i referendum o Trumpu. Birači žele zdravstvenu zaštitu dostupnu svima kroz program Medicare for All, pristupačno stanovanje i mjesečne račune koji neće zavisiti od nestabilnih cijena energije.
Demokrati bi iz svoje velike pobjede trebali izvući prave pouke: budućnost podrazumijeva bolji i jeftiniji životni standard za radnike, kao i pozivanje na odgovornost onih koji njihov život čine sve skupljim.
– Kate Aronoff je novinarka časopisa The New Republic. Autorica je knjige Overheated: How Capitalism Broke the Planet – and How We Fight Back i koautorica knjige A Planet to Win: Why We Need a Green New Deal.
