Biologinja Nancy Barke i njen tim postavili su GPS ogrlice na 17 lavova i 14 pjegavih hijena s dvije različite lokacije u Nacionalnom parku Etosha u Namibiji i sustavu Chobe-Linyanti u Bocvani. Kroz tisuće promatranja, tim je potvrdio nešto što je Barker nazvala “skrivenom koreografijom” interakcija između dva predatora.
Naime, lavovi su se obično približavali hijenama, čija je idealna udaljenost od lavova bila na skali od nekoliko kilometara. Hijene nisu izgledale zainteresirane za praćenje lavova radi skupljanja otpada, kako se prije vjerovalo, već su se držale podalje.
Istraživači su zaključili kako se njihov suživot kontinuirano upravlja kretanjem, ne samo dramatičnim sukobima oko lešina. Nije riječ samo o djelovanju u strahu, već i o suptilnom, upornom izbjegavanju opasnosti.
Ogrlice su istraživačima slale podatke o položaju životinja svakih pet minuta. Kada su točkice pokazale hijene i lavove u neposrednoj blizini, tim je pažljivo dokumentirao obrasce u načinu na koji su njih dvoje međusobno djelovali, organizirajući podatke prema tri neovisna statistička pristupa.
Sva tri testa bila su jasna u svojim zaključcima. Hijene nisu voljele biti nigdje blizu lavova, a kamoli doći po ostatke hrane. Obično su mužjaci lavova reagirali na prisutnost hijena, dok su ženke lavova djelovale relativno ravnodušno.
Korištenje GPS ogrlica pokazao se iznenađujuće učinkovitim. Na primjer, tim je shvatio kako se jedan par lavova s ogrlicom zapravo pari, a podaci o njihovom kretanju bili su vrlo u skladu s poznatim obrascima udvaranja lavova. Kasnije je tim izravno potvrdio kako su promatrani lavica i lav doista bili par.
Istraživači upozoravaju kako je njihova studija ograničena malim uzorkom, pa rezultati traže dodatna istraživanja za potvrdu. Rezultati istraživanja su objavljeni u časopisu Frontiers in Ethology.
[post_publish_update_datetime]
