Sada je, čini se, to postalo službeno prihvaćeno – gornja granica globalnog zagrijavanja od 1,5°C, u odnosu na predindustrijsko razdoblje, bit će definitivno prekoračena u sljedećih nekoliko godina. Time će se potvrditi znanstveni konsenzus o globalnom zatopljenju, koje donosi klimatske ekstreme, dok će se klimatski rizici i njihovi utjecaji podići na opasne razine.
Novi plan UN-a
Prema novom izvješću Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) pod nazivom “Limiting Overshoot“, to prekoračenje ne mora značiti i trajni poraz u borbi protiv klimatskih promjena. Njihov dokument, umjesto da kao dosad pokušava spriječiti prelaženje granice iz Pariškog sporazuma, identificira novi cilj. On je opisan kao putanja “prekoračenja, vrhunca i pada” i predtavlja najbolju preostalu opciju za smanjenje razmjera i trajanja skoka temperature te za što brži povratak ispod kritične granice predviđene Pariškim klimatskim sporazumom.
Generalni tajnik UN-a António Guterres upozorio je da su ekstremne vrućine, razorni požari i smrtonosne poplave jasna opomena o onome što slijedi. Naglasio je da porast moramo učiniti što manjim i kratkotrajnijim, što pak od zemalja zahtijeva novu razinu ambicije. Izvršna direktorica UNEP-a Inger Andersen dodala je da nema dobrih ishoda ako ostanemo iznad 1,5 °C. Istaknula je da je sada trenutak za udvostručenje klimatskih akcija, rezanje emisija stakleničkih plinova te jačanje otpornosti i prilagodbe društva.
Prelazak opasnih točaka
U najoptimističnijem scenariju, porast temperature dosegnut će vrhunac na 1,8°C iznad predindustrijskih razina, dok većina ostalih scenarija predviđa još više vrijednosti. Svaki dodatni djelić stupnja i svaka nova godina iznad granice od 1,5°C povećavaju klimatske rizike. Očekuje se intenziviranje ekstremnih vremenskih prilika, gubitak brojnih ekosustava, ozbiljna šteta za ljudsko zdravlje, sigurnost hrane i vode te potapanje malih otočnih država u razvoju, kao i nisko položenih obalnih gradova diljem svijeta.
Izvješće navodi da dulje razdoblje povišenih temperatura povećava vjerojatnost prelaska “točaka bez povratka”. To uključuje destabilizaciju velikih ledenih pokrova, degradaciju prašume Amazone i poremećaj Sjevernoatlantske meridijanske obrtajuće struje (AMOC), ključnog sustava oceana za regulaciju klime. Neke posljedice mogu izbiti naglo, dok će se druge akumulirati tijekom vremena, stoji u izvješću.
Nužnost brze akcije i prilagodbe
Kako bi se temperatura vratila ispod kritične granice, izvješće predlaže hitno i kontinuirano smanjenje emisija stakleničkih plinova, uključujući metan, na putu prema neto nultim emisijama. Dugi rok zahtijeva prelazak na neto negativne emisije uz pažljivo upravljano uklanjanje ugljikovog dioksida iz zraka, kao i akcije poput pošumljavanja. Uklanjanje ugljika mora služiti kao dodatak, a ne zamjena za smanjenje emisija, poruka je stručnog tima UNEP-a.
Uz ublažavanje, ključne su mjere prilagodbe koje smanjuju ranjivost zajednica i gospodarstava. Snažna politička volja, učinkovite politike i financiranje moraju biti temeljeni na pravednosti, pri čemu države s najvećom odgovornošću za klimatske promjene moraju djelovati najbrže. Višegodišnja neaktivnost dovela bi do situacije gdje su trajni gubici neizbježni, što će primorati mnoge zajednice na preseljenje i otvoriti pitanja političke i društvene pravednosti.
Pet ključnih činjenica
Izvješće izdvaja pet ključnih činjenica kao presudne za razumijevanje razdoblja nakon premašivanja praga od 1,5°C:
- Razdoblje prekoračenja je privremeno, ali nosi trajne rizične posljedice: “Overshoot” označava razdoblje u kojem globalne temperature privremeno premašuju zacrtanih 1,5°C prije nego što se poduzetim mjerama vrate na tu razinu. Opasnost pri tome ne ovisi samo o visini dosegnutog vrhunca temperature, nego i o tome koliko dugo to razdoblje traje.
- Pad granice ne podrazumijeva da je bitka izgubljena: Pariški sporazum predviđa da se globalne temperature zadrže ispod 2°C preko predindustrijskih razina, idealno na 1,5°C, pa sada treba gledati da se one zadrže što je bliže toj nižoj razini, makar i s “gornje strane”.
- Prilagodba i rad na smanjenju klimatskog utjecaja moraju se događati paralelno: Svijet si više ne može priuštiti raditi samo na smanjenju ekološkog otiska, već mora istodobno raditi i na aktivnoj prilagodbi na novu situaciju.
- Tehnologije uklanjanja ugljika nisu zamjena za smanjenje emisija: Uklanjanje ugljika ne može zamijeniti hitan i kontinuiran prekid primjene fosilnih goriva i smanjenje stakleničkih plinova na njihovom izvoru.
- Pad temperatura u duljem razdoblju neće značiti “povratak u normalu”: Znanstvenici priznaju da nitko ne zna kako će izgledati svijet zagrijan na preko 1,5°C. Čak i u slučaju uspješnog povratka na temperature ispod toga, povratak na klimatske uvjete kakve je čovječanstvo ranije poznavalo više nije moguć. Društva će se morati trajno prilagoditi novim uvjetima, pri čemu naglasak mora biti na pravednim modelima upravljanja i zaštiti najranjivijih zajednica koje snose najmanju odgovornost za nastale promjene.
[post_publish_update_datetime]
