Proteklih dana medijski prostor Brčko distrikta BiH, ali i onaj širi, ispunile su dvije priče.
Prvu priču je ispričao mladić koji je temeljem ugovora bio zaposlen u Direkciji za finansije Brčko distrikta BiH skoro osam godina. O ovim ugovorima i ovakvom načinu angažmana sve je već napisano i rečeno. Nema radnog staža, nema zdravstvenog osiguranja niti bilo kakvih drugih prava iz radnog odnosa koji to zapravo i nije. Priča je ovo o mladiću koji živi u Brčkom. U tom istom gradu završio je srednju školu a zatim i Ekonomski fakultet. Jedan potpuno logičan i prirodan put sličan stotinama drugih puteva njegovih sugrađana i kolega. Danas svoja prava traži na sudu, čeka odluku o svojoj budućnosti.
Druga je priča o aktuelnom direktoru Javnog preduzeća „Komunalno Brčko“ d.o.o. Brčko. Zapljusnuli su nas tekstovi o upisivanju fakulteta prije njegovog osnivanja u Sremskoj Kamenici, pa zatim o diplomiranju u prvoj ili drugoj godini od nastanka fakulteta. Zatim nastavak školovanja u Kiseljaku i sticanje diplome diplomiranog ekonomiste i to kako se navodi u periodu kada fakultet koji se pominje nije imao akreditaciju. Naravno sve navedeno tek treba provjeriti i ispitati. Dakle puno nerazjašnjenih okolnosti, sumnjivih navoda, naspram gore pomenute priče i jednog potpuno logičnog i jednostavnog životnog i akademskog puta.
Da ništa od navedenog nije tačno, čovjek sam sebi postavi logično pitanje kako je i zašto ekonomski isplativo otići u Sremsku Kamenicu, putovati ili stanovati tamo za vrijeme studiranja da bi se završio ekonomski fakultet a istu tu mogućnost imati u svom gradu na jednom od dva ili tri najčuvenija ekonomska fakulteta u državi. Zatim i zašto je i kako ekonomski isplativo poslije svega toga otići u Kiseljak i tamo nastaviti školovanje da bi se steklo zvanje diplomiranog ekonomiste a istu tu mogućnost imate u svom gradu.
Međutim, stvari postaju logičnije ako se vidi, a vidi se, da sa takvim predznanjem možete biti direktor javnog preduzeća u jednom, a sasvim izvijesno i u drugom mandatu. Dakle, isplativo je.
Prvi, logičan i ispravan put, vodi na marginu. Drugi, zamagljen i zdravom razumu neshvatljiv put, vodi do pozicije direktora.
Ostaje da se vidi kako će završiti ove dvije priče. Hoće li put mladića iz prve priče ili put direktora iz druge biti uzor našoj djeci. Ostaje da se vidi koju priču mi kao društvo podržavamo i kakvu djecu želimo.
Kratka napomena uz tekst:
U Brčkom je, 1961. godine, osnovana prva visokoškolska ustanova na ovom području – Viša ekonomsko-komercijalna škola koja je imala odjeljenja u nekoliko gradova Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Viša ekonomsko-komercijalna škola prerasla je, 1976. godine, u Ekonomski fakultet.
Fakultet je, nakon osnivanja, bio članica Univerziteta u Sarajevu. Osnivanjem Univerziteta u Tuzli, Ekonomski fakultet u Brčkom pripadao je ovoj asocijaciji visokoškolskih ustanova. Proslavili su ga mnogi njegovi studenti nakon završenog školovanja radom u akademskoj zajednici, privredi i društvu.
Druge fakultete takođe proslavljaju njihovi bivši studenti a danas direktori i to na stranicama Crne hronike, te drugim stranicama satiričnog sadržaja na kojima se o njihovom akademskom putu piše i priča u duhu naučne fantastike.