Velika većina sisavaca koji danas žive – uključujući i nas – rađa žive mlade, ali ovaj način reprodukcije nije jedinstven za sisavce niti univerzalan među njima. Zapravo, evoluirao je neovisno mnogo puta kod drugih skupina kralježnjaka, a pojedine vrste sisavaca zapravo polažu jaja.
Godinama su znanstvenici vjerovali kako su cinodonti – glavna skupina gmazova sličnih sisavcima iz kojih su potekli svi moderni sisavci – također polagali jaja. Polaganje jaja uobičajeno je među gmazovima, kao i kod najstarije loze živućih sisavaca, monotrema, koji uključuju kljunare i ehidne.
Međutim, nastojanja za utvrđivanjem jesu li cinodonti polagali jaja ili rađali dosad nisu dala uvjerljive rezultate. Studija objavljena u časopisu Frontiers in Mammal Science predstavlja prvi fosilni dokaz koji sugerira kako je vrsta cinodonta rađala.
Blizu sto milijuna godina ranije
Chiniquodon theotonicus živio je prije otprilike 236 milijuna godina, tijekom kasnog trijasa. Ovo otkriće pomiče vremensku liniju ove evolucijske prilagodbe unatrag do 95 milijuna godina.
Istraživanje je ispitivalo je mikrostrukturu kostiju odraslog primjerka C. theotonicus kada se pojavilo nešto iznenađujuće: embrionalno tkivo. Podaci o živim vrstama pomogli su u identifikaciji neonatalne linije, zaseban prsten rasta koji se može naći u kostima ili zubima.
To je rezultat snažnog ubrzanja stope rasta koje se javlja odmah nakon rođenja. Istraživači su shvatili kako bi ovo otkriće konačno moglo ponuditi način testiranja univerzalno prihvaćene hipoteze prema kojoj su cinodonti polagali jaja.
Istraživači su izmjerili liniju novorođenčeta i vanjsku površinu uzorka kako bi procijenili njegovu veličinu i težinu pri rođenju i smrti. Utvrdili su kako je težio otprilike 1,7 kilograma pri rođenju i 12 kg kada je uginuo. Novorođeni C. theotonicus težio je 14 posto mase koju je dosegao do smrti.
Tim je zatim usporedio ovaj omjer tjelesne mase novorođenčeta i odrasle jedinke s drugim skupinama živih životinja kako bi vidjeli kojoj skupini C. theotonicus najviše sliči. Današnji gmazovi poput kornjača, zmija i krokodila koji teže između osam i 14,5 kg obično imaju tendenciju stvaranja mladunaca koji teže između devet i 53 grama.
Podudaranje s prethodnim nalazima
To se prevodi u vrlo niske omjere tjelesne mase novorođenčadi i odraslih jedinki od otprilike 0,1 i 0,6 posto. Veće ptice poput nekih ždralova, pelikana i supova također pokazuju niske omjere tjelesne mase novorođenčadi i odraslih jedinki od oko 1,3 do 4,5 posto.
Te skupine očito nisu bile dobro prilagođene, ali placentalni sisavci – koji čine oko 95 posto svih živućih vrsta sisavaca – imaju omjere tjelesne mase novorođenčadi i odraslih jedinki koji su blisko usklađeni s onima kod C. theotonicus. Oni koji teže između osam i 15 kg mogu imati novorođenčad koja teži između 18,77 kg (omjer tjelesne mase novorođenčadi i odraslih jedinki i do 18,77 posto).
Iako su istraživači proučavali samo jednu vrstu cinodonta, njihovi nalazi podudaraju se s prethodnim studijama koje pokazuju kako su se neke značajke današnjih placentnih sisavaca – poput laktacije, dlaka na tijelu i veličine mozga – već pojavljivale kod srodnika C. theotonicus. Takve osobine također su povezane s genetskom osnovom koja je u osnovi živorođenja, što sugerira kako su se te promjene mogle pojaviti zajedno.
[post_publish_update_datetime]
