Tri decenije od počinjenog genocida na sceni završna faza – negiranje. Zašto se zakon koji bi to kaznio sporo provodi u praksi? Ko je zakazao? Ko u miru žrtvama nanosi bol rata? Koji je domet vlasti Republike Srpske u pokušajima da ospore neosporivo? Gosti emisije Plenum bili su: Murat Tahirović, Kada Hotić, Vlado Adamović i Suan Islamović.
Hotić: Istina i suočavanje ključ su za budućnost
Govoreći o značaju kontinuiranog svjedočenja o genocidu u Srebrenici, potpredsjednica Udruženja Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa Kada Hotić ističe da ni tri decenije kasnije proces nije završen.
„Genocid u Srebrenici je stalno vruća tema. Nije se sve završilo ni oko pronalaska ubijenih ljudi, ni oko procesuiranja ratnih zločina i zločinaca. Nije se još prihvatilo da je istina da kažemo da je počinjen genocid i da radimo da se to više nigdje ne dogodi, da nijedna majka ne traži kosti svog djeteta.“
Lično svjedočanstvo daje dodatnu težinu njenim riječima. „Ja i danas tražim ostatke svog djeteta. Dobila sam samo dvije kosti jedne noge. To je bol koja ne prolazi.“
Naglašava i važnost edukacije mladih generacija, kako bi se istina očuvala. „Neću možda ja još dugo govoriti, ali neka omladina shvati šta se desilo. Narod koji je preživio nosi to duboko u sebi i mora se prenositi dalje.“
Govoreći o odnosu prema počiniocima i njihovoj eventualnoj rehabilitaciji, jasno poručuje: „Osuđeni na doživotne kazne danas imaju krevet, hranu, ljekarsku njegu, televizor, a moje dijete nema ni grob. Zar taj narod ne može da se distancira i da kaže – mi nismo kao oni?“
Ističe da je otvoren razgovor o genocidu nužan, ne kako bi se stvarale nove podjele, nego kako bi se izgradilo povjerenje. „O ovoj temi se mora stalno govoriti, ne da se neko iritira, nego da dođemo do faze smiraja.“
Govoreći o mogućnosti suživota i odgovornosti, Hotić posebno naglašava ulogu političkog vodstva. „Narod nije loš. Na ovim prostorima narod je dobar. Samo imamo loše vođe koje narod slijepo slijedi.“
Objašnjava kako bi odgovornost lidera mogla promijeniti društvenu dinamiku: „Kada bi se kaznio vođa, narod bi se smirio. Kao u stadu – jedna ovca povede sve. Maknite tu jednu i sve će biti drugačije.“
Na osnovu vlastitih iskustava s tribina i razgovora s ljudima, dodaje: „Ja sam bila u Srbiji, pričala ljudima šta se desilo. Narod se rasplače. Ljudi osjećaju, samo im treba istina.“
Na kraju se osvrće i na ulogu međunarodne zajednice, uz jasnu kritiku njenog djelovanja. „Međunarodna zajednica je propustila svoju šansu. Govorili su – dogovorite se. A kako da se dogovore oni koji nisu priznali zločin? To će ići u nedogled dok se ne suoče s prošlošću.“
Tahirović: Vrijeme je da akademska zajednica preuzme svoju ulogu u kulturi sjećanja
Govoreći o pokušajima osporavanja zakonskih rješenja koja se odnose na negiranje genocida, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović ocjenjuje da se radi o političkim manevrima koji već imaju poznate obrasce.
„Ja ne znam u kom smjeru oni idu. Moguća su dva pravca. Jedan je da idu prema Parlamentu Bosne i Hercegovine, a drugi da prave blamažu kao i sa drugim zakonima na entitetskom nivou, koje će kasnije, vjerovatno, opet pod pritiskom međunarodne zajednice biti poništene.“
Smatra da ni eventualno otvaranje rasprave u državnom parlamentu ne bi bilo problematično.
„Ako to ide prema Parlamentu BiH, ja tu ne vidim ništa loše. Neka se uradi kroz parlamentarnu proceduru i zakon dobije legitimitet, jer većina u parlamentu su ljudi koji će to oboriti.“
Dodaje da se radi o dugotrajnom političkom obrascu osporavanja sudskih presuda. „Oni osporavaju presude Suda BiH, osporavaju sve presude koje su protiv pripadnika srpskog naroda. To je stanje koje traje i na to treba odgovarati radom s mladim generacijama i činjenicama.“
Osvrće se i na česte interpretacije presuda Haškog tribunala. „Uvijek se govori da su Srbi presuđeni u Haagu zato što su Srbi, što nije tačno. Presuđeni su oni za koje je postojao dokaz da su odgovorni za zločine.“
Ističe da negiranje međunarodnih sudova ne mijenja činjenice. „To što su vlasti u RS-u i Srbiji osporavale Haški tribunal ne znači da se presude mogu osporiti. To je njihov problem.“
Tahirović govori i o jačanju saradnje s akademskom zajednicom i ulozi obrazovanja u suočavanju s prošlošću. „Imali smo konstruktivan rad u Bihaću, konferenciju na kojoj su profesori i doktori govorili o tome kako smo došli u ovu poziciju i ponudili konkretna rješenja.“
Naglašava da vidi pomak u angažmanu akademske zajednice. „Mogu reći sa ponosom da se budi naša akademska zajednica. Imamo mlade profesore koji su preuzeli inicijativu i rekli da je vrijeme da nauka preuzme svoju ulogu.“
Podsjeća i na doprinos udruženja žrtava u prethodnim godinama. „Udruženja žrtava su uradila mnogo, posebno na međunarodnom planu. Zahvaljujući majkama imamo rezolucije i presude koje su važne za istinu.“
Na kraju poručuje da proces mora dobiti i širu društvenu dimenziju, posebno kroz obrazovanje i nauku. „Vrijeme je da se akademska zajednica uključi u cijeli proces. Ima dovoljno argumenata i činjenica i treba da se počne raditi naučno, da se ide dalje i da se govori istina i u regionu.“
Adamović: Politika i neuređen sistem ključni razlozi slabih presuda za negiranje genocida
Advokat i bivši sudija, Vlado Adamović, izjavio je da mali broj presuda za negiranje genocida i veličanje ratnih zločina nije isključivo pravni problem, već posljedica šireg društvenog i političkog konteksta.
„Moje kontra pitanje je zašto je uopšte bilo neophodno da se takva djela krivično sankcionišu. To govori o padu etike i društvenih vrijednosti koje smo srozali na najniži nivo“, rekao je Adamović.
Istakao je da je problem počeo kada su političke strukture počele koristiti osjetljive teme u svakodnevne svrhe.
„Do toga je došlo onog trenutka kada su politike počele koristiti ove teme kao instrumente svakodnevnog djelovanja“, naglasio je.
Podsjetio je i na ranije propuste u procesuiranju ratnih zločina. „Još tokom rada Haškog tribunala upozoravao sam da treba selekcionisati predmete i odmah početi sa suđenjima za najteže zločine, kako se procesi ne bi razvukli i izgubili smisao“, kazao je.
Upozorio je na opasnost formalnog procesuiranja bez suštine. „Nemojte dozvoliti da se postupci vode pro forme, da se zadovolji forma, a da u presudama imate minimalne ili upitne rezultate kada je riječ o ratnim zločinima“, istakao je.
Govoreći o trenutnom stanju, ukazao je na utjecaj politike na zakonodavstvo. „Kada politike donose zakone, one to rade u skladu sa svojim interesima, a to ne moraju nužno biti dobri zakoni. Posljedice takvih rješenja osjećaju se godinama u praksi“, rekao je.
Dodao je da građani često ne prave razliku između prava i politike. „U ovim pitanjima često se miješaju pravo, politika i emocije žrtava, a bez jasne analize dolazi do pogrešnih zaključaka“, naveo je.
Istakao je da je problem i u funkcionisanju pravosudnog sistema. „Ovdje ulazimo u pitanje organizacije tužilaštva i suda – broja predmeta, kapaciteta, prioriteta i načina rada. To je kompleksan sistem koji mora biti detaljno analiziran“, kazao je.
Naglasio je da nedostaje jasna stručna analiza. „Još nismo dobili ozbiljnu, stručnu i naučnu studiju koja bi jasno pokazala gdje su kritične tačke u sistemu i zašto dolazi do zastoja“, rekao je.
Zaključio je da bez sistemskih promjena nema napretka. „Postavljamo pitanja godinama, ali odgovori izostaju. Dok se ne utvrde konkretni problemi i ne riješe na sistemski način, teško je očekivati bolje rezultate“, poručio je Adamović.
Islamović: Negiranje genocida nije završna faza, već njegov kontinuirani oblik
Profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Bihaću, prof. dr. Sunan Islamović, izjavio je da negiranje genocida ne predstavlja njegovu završnu fazu, već proces koji traje paralelno s genocidnom namjerom još od njenog nastanka.
„U literaturi se negiranje genocida često označava kao njegova posljednja faza, ali ja smatram da to nije tačno. Negiranje genocida je njegov kontinuitet, ono postoji od momenta kada se javila genocidna namjera“, rekao je Islamović.
Podsjetio je na historijski kontekst. „Ako pogledamo događaje iz 1992. godine i tadašnje političke odluke, jasno je da negiranje genocida postoji od samog početka, kao društveni i pravni fenomen“, istakao je.
Saglasio se s ranijim izlaganjima o problemima u pravosuđu. „Organizacijski i tehnički aspekti rada tužilaštva i suda su jedno pitanje, ali postoji i drugi problem na koji žrtve i njihova udruženja godinama ukazuju – nedostatak kapaciteta i adekvatnog odgovora institucija“, kazao je.
Naglasio je da je problem višeslojan. „Ovo je izuzetno složen problem i ne može se svesti na jedan uzrok“, naveo je.
Ipak, posebno je ukazao na politički faktor. „Više ne možemo govoriti samo o političkom utjecaju, nego, nažalost, i o političkoj kontroli nad pravosuđem, što je posebno zabrinjavajuće“, upozorio je Islamović.
Istakao je i ulogu akademske zajednice. „Univerzitet u Bihaću, kao i druge visokoškolske institucije, provodi niz aktivnosti s ciljem očuvanja kulture sjećanja i edukacije mladih generacija“, rekao je.
Dodao je da su takve aktivnosti ključne za prevenciju. „To je jedini način da preventivno djelujemo i spriječimo ponavljanje zločina u budućnosti“, naglasio je.
Govorio je i o konkretnim projektima. „Organizujemo skupove, objavljujemo studije i sarađujemo s udruženjima žrtava. Nedavni događaji okupili su veliki broj mladih ljudi s jasnom porukom da se zločini nikada ne ponove“, naveo je.
Istakao je da akademska zajednica radi svoj dio posla. „Mi publikujemo istraživanja i nudimo rješenja, ali ključna odgovornost je na pravosudnim institucijama“, rekao je.
Ukazao je na nesrazmjer između zakonskog okvira i prakse. „Iako imamo zakon koji zabranjuje negiranje genocida, nakon nekoliko godina imamo samo jednu pravosnažnu presudu, što jasno pokazuje problem u njegovoj primjeni“, istakao je.
Zaključio je da su potrebni konkretni rezultati institucija. „Ne možemo učiniti više od onoga što radimo, ali ćemo nastaviti biti još aktivniji. Ipak, bez djelovanja tužilaštva i suda, teško je očekivati promjene“, poručio je Islamović.
Datum i vrijeme objave: 01.05.2026 – 08:58 sati
