Pop iz Gorskog kotara tvrdi da je “simbol zla”. Šta je zapravo oraščić?

U JEDNOM u jednoj hrvatskoj župi nastala je drama zbog – orašara. Naime, svećenik Josip Tomić iz župe Brod odlučio je “javno osuditi postavljanje sadržaja neprimjerenih hrvatskoj kulturi i pozvati na njihovo uklanjanje”. Razbjesnio ga je lik orašara postavljen na mjestu.

“Župni ured u Brodu smatra besmislenim i opasnim javno plasirati sadržaje koji ne pripadaju hrvatskoj kulturi i identitetu, čak i prije svetog vremena došašća. Ističemo da hrvatski kulturni krug ne predviđa nikakvo kićenje sela prije Božića, jer se tada ukida i ne uklapa se u pokorničko vrijeme iščekivanja početka Božića”, rekao je svećenik.

“Orašar je simbol zla”

Tada je orašara nazvao “simbolom zla”.

“Ovaj ukras, tzv. orašar, ne pripada hrvatskim i katoličkim načinima ukrašavanja javnih prostora za božićno vrijeme, već je dio okultne i komercijalne prakse koja s javnih mjesta uklanja Onoga koji je smisao proslave Božića, Isusa Krista, čije rođenje slavimo. ‘Orašar’, simbol zla, nema primarnu vezu s Božićem.

“Molimo odgovorne da isti ukras uklone sa prostora župe Brod, a naprotiv, pozivamo župljane da ga uklone, a da ga ne oštete, kako bi ga mogli predati onima koji ga postavljaju. Vjera također zahtijeva javno izražavanje, a mi smo kao vjernici pozvani da uklonimo s javnog prostora sve što remeti naš hrvatski i katolički način proslave Božića. ‘slave’ Božić slobodno ga odnesu u svoju kuću i proslave bilo šta u svojoj kući, osim Božića za koji ova zla figura nije ni simbol ni odlika”, zaključio je.

Neki su se u komentarima složili sa sveštenikom, dok su se drugi pitali kako je, zaboga, ovaj simpatični lik bio “simbol zla”.

Inače, ovo nije prvi put da isti sveštenik iznenađuje otkrićima. Više o tome možete pročitajte ovdjea sada ćemo preći na ono što vas zaista zanima…

Šta je oraščić?

Orašar je definitivno jedan od najprepoznatljivijih simbola božićnih blagdana, kako u Hrvatskoj tako i diljem svijeta. Gotovo da nema izloga u kojem se ne nalazi barem jedna figura Orašara za vrijeme Adventa, dok… za ulaznice za balet Orašara ispred HNK čeka u redu satima.

Oraščić je zapravo alat za drobljenje orašastih plodova i ima istoriju dugu nekoliko stotina godina. Polako je postao dio mnogih domaćinstava. Vjerovalo se da oraščići donose sreću porodicama i štite njihov dom. Predstavljali su snagu i moć i, prema vjerovanjima, “štitili porodicu od zlih sila”.

Korišćene su tokom svečanijih ručkova i večera, kao i za desert. Naime, u 13. veku lješnjaci i orasi grickali su se za desert, a za njihovo pucanje bila je potrebna sprava poput oraščića. Lješnjaci i orasi sakupljali su se tokom jeseni i tradicionalno su se jeli tokom zimskih mjeseci, pa je upravo zbog toga oraščić počeo da se vezuje za praznike.

Međutim, originalni orasi imali su samo utilitarnu funkciju i bili su napravljeni od metala. Kasnije su se počeli praviti od drveta, u obliku ptica i drugih životinja, a tek u 17. veku su poprimili oblik vojnika kakav danas poznajemo.

Nakon Drugog svjetskog rata proizvodnja se povećava

Najveću ulogu odigrao je Christian Steinbach, koji je započeo tradiciju ručne izrade drvenih orašara u obliku vojnika, odnosno stražara, koje karakteriziraju visoki šeširi, strogi izrazi lica i šarene uniforme, a danas je njegovo ime prepoznato u cijelom svijetu. Tradiciju je nastavila njegova kćerka Karla, a porodična firma koja ih proizvodi postoji i danas.

Uzgajivači orašastih plodova počeli su se širiti po Europi, pa je rasla i potreba za proizvodnjom, a nakon Drugog svjetskog rata uzgajivači orašastih plodova masovno su se proširili i u Sjedinjene Američke Države. Naime, američki vojnici koji su bili stacionirani u Njemačkoj ponijeli su sa sobom figure Orašara kao suvenire kada su se vratili u Sjedinjene Države. U njemačkoj kulturi, njegova uloga “zaštitnika doma” oduvijek je bila povezana s idejom sigurnosti i prosperiteta.

Danas u državi Washington postoji i bavarsko selo Leavenworth, gdje se nalazi muzej orašara. Tu su porculanske, srebrne i drvene oraščiće Klausa Mertensa, Olafa Kolbea, Kristijana Ulbrihta, Petersena i Štajnbaha. Njihovi primjerci su postali visoko cijenjeni među kolekcionarima i postižu visoke cijene.

Balet Petra Iljiča Čajkovskog u početku je bio neuspješan

Ono što je posebno pogodovalo popularizaciji Orašara svakako je istoimeni balet Petra Iljiča Čajkovskog prema bajci Orašar. Zanimljivo je da u vrijeme svog nastanka balet nije postigao gotovo nikakav uspjeh. Posle prvog svetskog nastupa 18. decembra 1892. u Sankt Peterburgu, kritičari nisu bili impresionirani i činilo se da balet nema svetlu budućnost.

Tek nakon produkcije rusko-američkog koreografa Georgea Balanchinea za New York City Ballet 1954. godine, Orašar je počeo da dobija na popularnosti. Podsjetimo, sama radnja baleta smještena je u božićno vrijeme. Na Badnje veče djevojčica Klara ispod bora pronalazi neobičan poklon, drvenu orašasticu kojom će lomiti orahe, i uz to doživljava divne avanture u svijetu mašte.

Muzika Petra Iljiča Čajkovskog smatra se jednom od najlepših kompozicija ikada komponovanih za balet. Scene poput Plesa vile šećera i Valcera cvijeća postale su legendarne i ikone. Svake godine milioni gledalaca širom svijeta svjedoče čaroliji ovog baleta, koji je nezaobilazan dio adventskih dešavanja širom svijeta.

Orašari su danas postali neizostavni dio božićnih ukrasa u svijetu i Hrvatskoj, a dolaze u svim veličinama, bojama i modelima te su mnogima simbol božićnog veselja.