Kada mediji postanu potpaljivači: Kako senzacionalistički tekstovi stvaraju tenzije i otkrivaju naše slabosti

Svaki put kada se senzacionalistički članak o Bosni i Hercegovini pojavi u regionalnim medijima, čini se kao da neko namjerno lije ulje na vatru. Međutim, ovaj put je posebno važno zapitati se – zašto dopuštamo da drugi kreiraju sliku o nama, umjesto da je sami oblikujemo?

Senzacionalizam umjesto profesionalizma

Rumunski tekst o stadionu u Zenici još je jedan primjer koliko brzo mediji mogu odustati od profesionalizma zarad klikova. Umjesto objektivnog opisa, autor se odlučuje za senzacionalistički ton: biraju se najnezgodnije fotografije, dodaju dramatični opisi, potenciraju mane i preuveličavaju detalji koji nemaju nikakvu sportsku ili informativnu vrijednost.

Takav pristup ima vrlo jasnu namjeru – izazvati emotivnu reakciju, ismijati domaćina i stvoriti narativ koji će privući što više pregleda. Problem je što u sportskom kontekstu ovakvi članci nisu samo iritantni. Oni su opasni. Šire netrpeljivost, potiču osjećaj srama i frustracije među jednim navijačkim korpusom, dok drugima daju prostor za ruganje, omalovažavanje i dodatno stvaranje tenzija.

Kada navijanje preraste u navijački nacionalizam, a sport u borbu za medijsku dominaciju, posljedice se vrlo brzo osjećaju na tribinama i ulicama.

Štetni efekti površnog pisanja

Mediji bi trebali biti korektiv društva, a ne detonatori sukoba. No, ovakvi tekstovi, pisani bez konteksta, bez provjere i bez etike, postaju alat za podizanje tenzija. Oni raspiruju neprijateljstvo među navijačima, normaliziraju vrijeđanje i provociranje i stvaraju atmosferu u kojoj sportski događaji postaju potencijalno rizični.

Historija evropskog fudbala već je pokazala šta se dogodi kada se tenzije napumpavaju izvan terena – vandalizam, nasilje, incidenti na stadionima i van njih. Samo je pitanje vremena kada će neodgovoran tekst poslužiti kao iskra u pogrešnom trenutku.

To je odgovornost koju svaki novinar mora biti svjestan. Ali u praksi, mnogi portali biraju prečicu – senzaciju umjesto odgovornosti, klikove umjesto profesionalnosti.

Naši problemi iza tuđih senzacija

Ipak, ovakvi članci, ma koliko bili nepošteni i zluradi, suočavaju nas s jednom surovom istinom: često daju materijala jer naše institucije same dozvoljavaju propuste. Infrastruktura na stadionima širom Bosne i Hercegovine decenijama je zanemarivana, popravljana ad-hoc rješenjima i održavana samo onoliko koliko je potrebno da se prođe tehnički pregled pred utakmicu.

Problem nije samo stadion u Zenici – problem je sistem. To je skup nepostojanja dugoročnog plana, nebrige o detaljima i nedostatka profesionalnog kadra koji bi se bavio inspekcijom, održavanjem i procjenom rizika. Kada se propusti počnu gomilati, dovoljno je nekoliko loših fotografija da postanu predmet međunarodnog izrugivanja.

Vrijeme je da se preuzme odgovornost

Fudbalski savez BiH mora prestati glumiti da je sve u redu. Nije. I dok god se ne napravi sistemsko rješenje, a ne jednokratno „krpljenje”, ništa se neće promijeniti. Savez bi trebao formirati tim stručnjaka zadužen za infrastrukturu, sigurnost i procjene rizika. Stručnjaci čiji je posao da redovno procjenjuju stanje stadiona, savjetuju o neophodnim ulaganjima i prate standarde UEFA-e i FIFA-e.

Pored toga, neophodno je imati kompetentno osoblje koje može prepoznati potencijalne zloupotrebe – od neovlaštenog snimanja, do namjernog fotografiranja kompromitirajućih detalja s ciljem da se oni objave u negativnom kontekstu. To nije teorija zavjere, već potreba svake ozbiljne institucije koja želi zaštititi svoj imidž i svoj objekt.

Sigurnost i reputacija nisu improvizacija

Ne može sve ostati na Savezu. Država mora uvesti jasne standarde ko ima pravo pristupa stadionima, kakve akreditacije su potrebne, kakve sigurnosne provjere se rade i ko uopće smije unositi opremu na stadion. Na mnogim arenama širom Evrope postoji detaljan sistem nadzora i sigurnosnih protokola – vrijeme je da i Bosna i Hercegovina napravi iskorak prema modernijem, profesionalnijem pristupu.

Jer svaka fotografija koja završi u medijima i svaka loša priča o našim stadionima nije samo udar na Savez nego na zemlju u cjelini. Država mora shvatiti da prva impresija koju ostavimo svijetu postaje osnova na kojoj se gradi naš globalni imidž.

Ako mi ne oblikujemo narativ o sebi – drugi će to učiniti umjesto nas

U svijetu brzih vijesti, površnog čitanja i viralnih objava, mediji imaju moć koju često ne koriste odgovorno. Kada to zloupotrijebe, posljedice ne snose samo oni – već i navijači, igrači, institucije i država. Zato je krajnje vrijeme da preuzmemo kontrolu nad vlastitim narativom, da unaprijedimo infrastrukturu, profesionaliziramo sisteme sigurnosti i prestanemo dopuštati da nas drugi definiraju kroz prizmu najlošijih momenata.

Ako želimo poštovanje drugih, moramo prvo početi poštovati sami sebe.