Čini se da su samci zavladali zapadnom scenom i ponosni na svoju nezavisnost i status slobode, ali da li je to zaista tako, pitaju se novinari modnog magazina Vogue. Napisali su da je za cool ambicioznim mladim ženama dečko je postao nepotreban, pa čak i “sraman”. Gabriela Bennett je unutra The Timesodgovaranje na pisanje dnevnika Vogueodgovorio je da nije sve tako jednostavno. Sloboda je važna, ali ona vjeruje da možete imati i jedno i drugo – za to morate dobro upoznati svog partnera i shvatiti da nijedna strana ne može sve po svome.
Velika promjena u položaju žena
Kako on navodi The Economistdanas u svijetu ima najmanje 100 miliona više samaca nego što bi bilo da je stopa brakova ostala na nivou iz 2017. Istraživanja i statistike se rade za heteroseksualne parove.
No, vratimo se malo unazad i prisjetimo se položaja žena o kojima su pisali prvi ženski časopisikada su se žene borile za ravnopravnost sa muškarcima. Prije nego što je postojala kontracepcija, žena nije mogla odlučivati o svom tijelu, bila je podređena u kući, jer nije mogla sama finansijski preživjeti. Danas mogu mnogo lakše živjeti sami i više neće tolerisati neadekvatnog ili nasilnog partnera. Ovaj napredak je spasio mnoge žene ili uticao na njihove partnere da se prema njima bolje ponašaju ako žele da ostanu u vezi.
Sve je više samaca
Život sam po sebi nije crno-bijela priča; za neke je oslobađajuća, a za druge predstavlja usamljenost. Ranije smo pisali o tome razlika između samoće i usamljenostikada je gospođa, koja živi sama i voli to, rekla da je živjeti sama i biti srećan zanat. Postoje različiti pogledi.
Američko istraživanje iz 2019. pokazalo je da, iako 50 posto samaca aktivno ne traži partnera, samo 27 posto ih je reklo da je to zato što uživaju biti sami. Mnogi su odustali jer su izgubili nadu da će pronaći pravog, prikladnog partnera.
U Finskoj i Švedskoj trećina odraslih živi sama. To je fenomen koji je prisutan u zapadnoj civilizaciji, dok pristalice pronatalitetnog pokreta smatraju da ovakav pristup životu vodi u propast. Sa “recesijom veza” nema rađanja, samohrano roditeljstvo je teško i često se i dalje suočava sa osudom društva.
Da li činjenica da ljudi žele da budu u vezi, ali izgleda da ne mogu da nađu partnera znači da nešto nije u redu sa „tržištem veza“?
Koliko se toga promijenilo za samo pedeset godina! Generacije koje su išle u osnovnu školu sedamdesetih i osamdesetih pamte da su neki njihovi prijatelji (a možda i oni sami) živjeli u stanu sa roditeljima, bakama i djedovima, a danas svako želi svoju slobodu, svoj dom. Potrebe i želje su sve veće, potrebno je još stanova i, općenito, svega.
Shutterstock.com
Šta je ‘pokvareno’ na tržištu odnosa?
• Promjena položaja žene u društvenom životu i njene uloge u svim oblastima dovela je do ove promjene.
• Neki smatraju da upravo društvene mreže i aplikacije stvaraju nerealna očekivanja od života, jer na njima sve izgleda savršeno.
• Postoje mišljenja da je za ovaj trend ‘kriva’ izbirljivost – žene postavljaju zahtjeve koje većina muškaraca ne može ispuniti. Čak i ako se ona i on nađu, žene se plaše izaći na otvoreno da ne bi bile napadnute, dok se muškarci boje ismijavanja jer je, kao što je slučaj sa internetom, sve transparentno i dostupno javnosti.
• Sve veća upotreba kompjutera, mobilnih telefona i društvenih mreža dovodi ne samo do otuđenja, već i do gubitka društvenih vještina koje su veoma važne za uspostavljanje kontakata.
• Žene koje postaju sve samostalnije imaju strože kriterijume. S druge strane, današnji muškarac se ponaša po modelu koji je ponio od kuće, gdje nije naučio takvu ulogu žene. Čini se da će oni koji ne žele doživotno ostati usamljeni i u celibatu morati prihvatiti promjene.
• Žene preferiraju obrazovane, finansijski stabilne muškarce. Očekuju i pomoć u kući, jer žena više nije samo domaćica. Neki muškarci se prilagođavaju, dok drugi počinju da preziru žene.
• Postoje i razlike u političkim stavovima, ponekad je partnerima teško da prihvate da njihova srodna duša može imati drugačiji stav.
Shutterstock.com
Važnost komunikacije
“Recesija odnosa” je počela i biće je teško zaustaviti. Nadamo se tome, kako piše The Economistneće naterati mlade samce da počnu da razmišljaju o romansi sa robotom, sa veštačkom inteligencijom koja ne prigovara, ne traži da čisti za sobom, strpljiva je i ljubazna, jer to vodi u usamljeni i hladni svet.
U današnjem svijetu puno je više izazova i prilika i normalno je da postoje razlike među partnerima.
Žena NE mora više da radi ništa što ne želi, a muškarac to mora razumjeti.
Važnost komunikacije ne može se dovoljno naglasiti. Otvoreni kanali komunikacije, dogovori, kompromisi, koji bi mogli spasiti kraj veze, a za to je potreban rad i strpljenje. Da li je spas ako čovjek shvati da je došlo do promjene i da mora raditi na novom sebi?
Na kraju krajeva, čovjek je društveno biće i još uvijek treba nekoga. Lijepo je imati nekoga ko će te usrećiti, kome se možeš izviniti, ko će ti priskočiti u pomoć, ko ti je najbliži i tu je, uz tebe.
Svaki emocionalni problem se može riješiti ako uz sebe imate nekoga ko je spreman pomoći.
Šta se desilo da neko pomisli da briga i pažnja nisu potrebni, pita se novinar The Times.
Kao da ljubav i biti voljen postaju relikvija iz prošlosti?
A kako govoriti o srodnoj duši u eri toksičnih veza?
Ostaje za pretpostaviti da će svako uspjeti pronaći svoju sreću, da će se rađati djeca, a ne da će, kako predviđaju pronatalistički pokreti, doći do kolapsa zapadne civilizacije.
Svako od nas je živo biće – treba da imamo dozu empatije i da znamo da ideal ne postoji, treba da damo prostor i slobodu drugima, da znamo šta volimo i da budemo spremni na neke kompromise.
Naslovna fotografija – Shutterstock.com
