Osim predsjednika Republike Srpske, na listi negatora je veliki broj predstavnika institucija ovog entiteta – Radovan Višković, premijer Vlade RS-a, Staša Košarac, zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara BiH i državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, te Nenad Stevandić, SNSD-ovac i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske. Na listi su i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, bivša premijerka Srbije Ana Brnabić, potpredsjednik Vlade Srbije Ivica Dačić i narodni poslanik u Skupštini Srbije, Miodrag Linta.
Genocid u Srebrenici se najviše negira aktivno i poricanjem (234 slučaja), te relativizacijom kroz opravdavanje ili poređenje s drugim zločinima (44 primjera).
Najčešće se negiranje, poricanje ili relativiziranje dešava u vrijeme nekih značajnih događaja, obilježavanja godišnjica, što pokazuju i podaci prikupljeni za ovo istraživanje. U posljednjih 12 mjeseci negiranje genocida u medijima posebno je bilo izraženo tokom obilježavanja 28. godišnjice genocida u julu 2023. (38 slučajeva), od novembra prošle godine za vrijeme predizborne kampanje za parlamentarne izbore u Srbiji (30 slučajeva), i najviše uoči i tokom izglasavanja Rezolucije Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici (188 slučajeva) u aprilu i maju. Rezoluciju su izglasale 84 članice, zbog čega će se 11. juli obilježavati kao Međunarodni dan refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine.
Predstavnici institucija u Republici Srpskoj i Srbiji su krenuli u javnu kampanju relativizacije genocida pred glasanje o Rezoluciji, ističući da taj dokument služi “da se Srbi predstave kao genocidan narod“, iako u njemu o tome nema ni riječi. Nazvali su je “anticivilizacijskom“, “diskriminatorskom“ i “početkom inicijative za ukidanje Republike Srpske“. Mediji su naglašavali i da je Rezolucija pokušaj “zapadnih sila da satanizuju Republiku Srpsku i srpski narod“, da je “prijetnja za srpski narod“, kao i “da se oni pokažu kao žrtve a Srbi kao nasilnici“. Milorad Dodik je nakon glasanja u UN-u objavio autorski tekst u kojem navodi niz podataka koji su u suprotnosti sa sudski utvrđenim činjenicama.
Negatori nerijetko koriste izraze kojima se pojačava diskriminatorni govor i potpiruje širenje mržnje, kao što su “NATO muslimani“, potom da su “muslimani započeli sve sukobe“ ili da je “Srebrenica dogovor kako bi muslimani dobili status žrtve“. U medijima će se nerijetko pročitati i da je genocid “navodni“, “nekakav“ ili “takozvani“. S druge strane, svako negiranje genocida i širenje laži i dezinformacija je otvaranje rana preživjelima i porodicama žrtava koje, i 30 godina poslije genocida, ne mogu zarasti zbog političke retorike.
